Drastična eskalacija rata u Siriji najnovija je posljedica nemira koji su zahvatili Bliski istok od napada Hamasa na Izrael 7. listopada prošle godine. Hamasov masakr i odgovor Izraela promijenili su status quo. Događaji u Siriji posljednjih dana još su jedan dokaz da rat koji zahvaća Bliski istok eskalira, a ne jenjava, piše BBC u analizi situacije.
Tijekom desetljeća rata nakon 2011., vladavina Bashara al-Asada je preživjela jer je bio spreman slomiti Siriju kako bi spasio režim koji je naslijedio od svog oca.
Asad je preživljavao zahvaljujući Rusiji i Iranu, ali...
U tome se oslanjao na moćne saveznike, Rusiju, Iran i libanonski Hezbolah. Intervenirali su na njegovoj strani protiv pobunjeničkih skupina koje su varirale od džihadističkih ekstremista Islamske države do milicija koje podupiru SAD i bogate zaljevske monarhije.
Sada je Iran u problemima zbog ozbiljnih udaraca koje mu je nanio Izrael, uz podršku SAD-a. Njegov saveznik Hezbolah, koji je slao svoje najbolje ljude da se bore za Asadov režim u Siriji, osakaćen je napadima Izraela. Rusija je pokrenula zračne napade u posljednjih nekoliko dana protiv ofenzive pobunjenika u Siriji – ali njezina je vojna moć gotovo u potpunosti posvećena ratu protiv Ukrajine.
Rat u Siriji nije završio. Ispala je s mjesta koje je zauzimala u naslovnim vijestima, dijelom i zbog turbulencija na Bliskom istoku i šire te zato što je novinarima gotovo nemoguće ući u zemlju. Ponegdje je rat obustavljen ili zamrznut, ali definitivno nije gotov.
Pobunjenici osvojili dotad neosvojivu Asadovu utvrdu - drevni Alep
Asadov režim nikada nije povratio moć kojom je kontrolirao Siriju prije 2011., godine Arapskog proljeća i ustanaka diljem regije. U režimskim zatvorima i dalje je velik broj zatvorenika. Sve do posljednjih nekoliko dana Asadov režim kontrolirao je veće gradove, okolna sela i glavne autoceste koje ih povezuju.
Sada je koalicija pobunjeničkih skupina, predvođena Hayat Tahrir al-Shamom (HTS), izašla iz Idliba, pokrajine uz granicu s Turskom, i u samo nekoliko dana od 27. studenog počistila sirijske snage u nizu zapanjujućih napada, kako je situaciju opisao visoki međunarodni diplomat.
Dva dana nakon početka ofenzive objavljivali su fotografije boraca koji su zauzeli drevni grad Alep, dotad neosvojivu bazu vladinih snaga između 2012. i 2015., kada je grad bio podijeljen između pobunjenika i režimskih snaga.
Čini se da je atmosfera u Alepu mirna nakon poraza vladinih trupa. Znakovita snimka na društvenim mrežama prikazuje uniformirane i naoružane pobunjeničke borce kako čekaju u redu za prženu piletinu u restoranu brze hrane.
HTS potječe od Al Kaide, ali s njom je raskinuo 2016. te se povremeno borio protiv njezinih lojalista. No Vijeće sigurnosti UN-a i zemlje, uključujući SAD, Europsku uniju, Tursku i Ujedinjeno Kraljevstvo, još uvijek smatraju HTS terorističkom skupinom. Sirijski režim sve svoje protivnike naziva teroristima.
Pobunjenike vodi dugogodišnji džihadist koji se sad odmiče od radikalne ideologije
Vođa HTS-a Abu Mohammad al-Jawlani ima dugu povijest kao vođa džihadista u Iraku i Siriji. Međutim posljednjih se godina odmaknuo od striktne džihadističke ideologije kako bi pokušao proširiti privlačnost svoje skupine.
HTS istu metodu koristi i za privlačenje podrške ofenzivi koju nazivaju Operacijom odbijanja agresije. To ime i njihove službene objave izbjegavaju džihadistički jezik i islamističke reference.
Neutralni jezik, prema Mini al-Lamiju, stručnjaku za džihadističke medije pri BBC-ju, osmišljen je da udalji ono što se događa od džihadističke prošlosti HTS-a i predstavi ofenzivu kao udruženi pobunjenički pothvat protiv režima.
Sirijce odbija vjerski ekstremizam
Sirijce općenito odbija ekstremna vjerska retorika. Kako su džihadističke skupine dominirale pobunom nakon što su prodemokratske demonstracije ugušene nakon prvih godinu dana rata nakon 2011., mnogi su Sirijci ili ostali neutralni ili su se nevoljko priklonili režimu, jer su se bojali ubojite džihadističke ideologije Islamske države.
Ofenziva koju vodi HTS dolazi iz podijeljenog političkog pejzaža sjeverne Sirije. Veći dio sjeveroistoka kontroliraju Sirijske demokratske snage (SDF), skupina koju predvode Kurdi i podupiru Sjedinjene Države, koje na tom području imaju oko 900 vojnika.
Turska je veliki igrač koji kontrolira pogranična područja gdje je rasporedila vlastite regularne snage, kao i milicije koje sponzorira. Tu su i ćelije spavača, pripadnici ostataka Islamske države, koje ponekad postavljaju smrtonosne zasjede na cestama kroz sirijsku pustinju.
Pobunjenici zaplijenili gomilu oružja, pa i helikoptere. Sljedeća meta je Harma
Izvještaji iz Sirije govore da su pobunjeničke snage zaplijenile značajne zalihe vojne opreme, uključujući helikoptere, i da napreduju prema Hami, sljedećem značajnom gradu na putu za Damask.
Nema sumnje da će režim i njegovi saveznici raditi na tome da se održe i uzvrate udarac, posebno iz zraka. Pobunjenici nemaju značajnije zračne snage, ali baš kao i u Ukrajini, i u Siriji bespilotne letjelice dramatično mijenjaju ratovanje, pa su pobunjenici tako navodno dronom ubili višeg dužnosnika režimske obavještajne službe.
Međunarodna uzbuna
Obnovljene borbe u Siriji izazivaju međunarodnu uzbunu. Izaslanik UN-a za Siriju Geir Pedersen rekao je da "najnoviji razvoj događaja predstavlja ozbiljne rizike za civile i ima ozbiljne implikacije na regionalnu i međunarodnu sigurnost... Ni jedna sirijska strana ili postojeća skupina aktera ne može riješiti sirijski sukob vojnim sredstvima" .
Pedersen je dodao da je došlo do "kolektivnog neuspjeha u pokretanju istinskog političkog procesa" za provedbu rezolucije 2254 Vijeća sigurnosti UN-a, koja je donesena 2015. To je postavilo plan za mir, s načelom u tekstu da će "sirijski ljudi odlučiti o budućnosti Sirije".
Pola milijuna mrtvih dokazuje da Asad ne misli samo tako predati zemlju
Cilj je bila budućnost oblikovana slobodnim izborima i novim ustavom. Ali oni bi značili da su Asad i njegova obitelj odustali od zemlje koju su godinama tretirali kao svoj osobni feud. Više od pola milijuna mrtvih potvrđuje njihovu odlučnost da to ne dopuste.
Prerano je otpisati Asadov režim, koji i dalje ima značajan dio istinske podrške javnosti. Neki Sirijci ga vide kao najmanje lošu opciju, bolju od džihadista koji dominiraju pobunom. Ali ako i druge skupine ustanu protiv Asada, njegov će režim ponovno biti u smrtnoj opasnosti.