Prvo zasjedanje Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije (AVNOJ) održano je 26. i 27. studenoga 1942. godine u Bihaću. 54 delegata izglasala su Rezoluciju o osnivanju i organizaciji AVNOJ-a, dok su tijekom presjedanja utemeljeni razni odsjeci (gospodarstvo, financije, unutarnji poslovi itd.). AVNOJ je postao temelj izvršne vlasti buduće države.
U to vrijeme Jugoslavija se nalazi pod okupacijom sila Osovine. Ta je okupacija tijekom cijelog trajanja Drugog svjetskog rata bila tek djelomična jer su partizani konstantno izvodili manje ili veće operacije kako bi naštetili nacistima i ustašama. Međutim, do 1942. godine još uvijek nisu bili organizirali zastupničko tijelo koje bi kasnije priznali Saveznici.
Vijećanje usred građanskog rata
Na skup su stigla 54 delegata iz raznih dijelova Jugoslavije. Trebalo ih je biti gotovo 80, no mnogi nisu mogli prisustvovati vijeću zbog ratnih prilika. Bihać je odabran kao mjesto sastanka jer se tada nalazio pod kontrolom partizana. Na skupu je izabran i prvi predsjednik, dr. Ivan Ribar, te potpredsjednici Pavle Savić, Nurija Poderac i Edvard Kardelj.
Tih dana također se raspravljalo o osnivanju manjih vijeća te oblasnih odbora kako bi se partizani bolje povezali i funkcionirali u nekakvoj hijerarhiji.
AVNOJ je bio tijelo koje je okupljalo predstavnike različitih naroda i političkih snaga otpora u Jugoslaviji. Na prvom zasjedanju prisustvovala su 64 delegata, među kojima su bili predstavnici iz različitih jugoslavenskih pokrajina, etničkih zajednica i političkih organizacija. Iako su delegati dolazili iz različitih ideoloških pozicija, zajednička im je bila opredijeljenost za borbu protiv fašizma i stvaranje nove političke zajednice temeljene na socijalističkim načelima.
U samom AVNOJ-u dominirali su predstavnici Komunističke partije Jugoslavije (KPJ), dok su predstavnici drugih političkih struja, poput socijalista, demokrata i liberalnih snaga, imali manji udio. Među ključnim figurama tog prvog zasjedanja bili su Josip Broz Tito, koji je već bio poznat kao vođa partizanskog otpora, te druga značajna imena poput Edvarda Kardelja, Vladimira Bakarića, Milovana Đilasa i drugih.
Prvo zasjedanje AVNOJ-a imalo je dubok i dugoročan utjecaj na politički razvoj Jugoslavije i sudbinu njezinih naroda. Iako je u to vrijeme Jugoslavija bila pod okupacijom, AVNOJ je dao jasnu poruku da su partizani, predvođeni Komunističkom partijom, spremni preuzeti političku vlast nakon rata. Ovaj korak bio je od iznimne važnosti za međunarodnu legitimizaciju jugoslavenskog otpora jer je stvorio političko tijelo koje će se smatrati relevantnim akterom u postratnoj političkoj rekonstrukciji.
Početak organizacije nove države
Za partizanski pokret, zasjedanje je predstavljalo i početak institucionalne organizacije koja je omogućila koordinaciju akcija među različitim partizanskim jedinicama. Na međunarodnom planu, AVNOJ je predstavljao signal da će nakon rata Jugoslavija biti oblikovana kao socijalistička federacija, čime su izazvani interes i priznanje od strane Saveznika, a osobito Sovjetskog Saveza.
Kasniji razvoj
Zasjedanje AVNOJ-a u Bihaću bilo je samo prvi korak prema daljnjoj institucionalizaciji nove jugoslavenske vlasti. Kasniji zasjednici AVNOJ-a (posebno onaj iz 1943. godine) donijeli su ključne odluke koje su dovele do formalnog priznanja AVNOJ-a kao najvišeg zakonodavnog i izvršnog tijela, a sam Tito postao je priznat kao lider novog političkog sistema. Ove odluke predstavljale su temelj za formiranje nove socijalističke federacije, koja je nakon rata bila poznata kao Socijalistička Federativna Jugoslavija.
U povijesti Jugoslavije, prvo zasjedanje AVNOJ-a ostalo je simbol početka novog političkog poretka, kao i nade za oslobođenje zemlje od okupacije. Zasjedanje je također ostalo poznato kao jedan od ključnih trenutaka kada su se postavili temelji za stvaranje nove jugoslavenske države koja će, iako uz mnoge političke izazove, trajati sve do 1990-ih godina.