Foto: Luka Šangulin/Index
"Psihički se moram pripremiti jer svaki put se rasplačem na terenu. Uvjeti života brojnih ljudi su katastrofalni, neki u centru grada nemaju tekuću vodu. Postoje i oni koji nastoje iskoristiti druge pa kažu da su potrebiti, a zapravo nisu. Zato uvijek idemo na teren kako bismo provjerili nečije uvjete života", započela je priču za Index Nana Schaps.
Prvo je počela kao donator, njena udruga nema zaposlenih, sve rade volonterski
Ovih dana ova skupina žena čiji je rad isključivo volonterski ne staje s poslom, od jutra do mraka pakiraju se namirnice i odvoze se obiteljima kako bi i oni osjetili duh blagdana bez knedle u grlu. Akciju provode već nekoliko godina pod nazivom "Neka Božić bude svima".
U humanitarni rad prvo se uključila kao donatorica potrebitima, a potom u grupu Facebook humanitarci koju je osnovao Damir Bošnjak iz Pule prije 7 godina.
"Prvo sam bila samo donator, onda sam počela organizirati humanitarne akcije pa sam ubrzo i postavljena za glavnu voditeljicu zagrebačkih Facebook humanitaraca. Kako su nam nakon nekog vremena iz Grada uvjetovali daljnji nastavak rada osnivanjem udruge, Tihana i ja smo se nakon kraćeg razmišljanja odlučile upustiti u tu avanturu. Od onda radimo kao registrirana udruga po Zakonu o humanitarnoj pomoći.
Zbog toga se posao povećao pa je ono što je bilo zamišljeno kao odvajanje par sati tjedno u pomaganje drugima u nevolji, pretvorilo u ono što nazivamo full time job", rekla nam je Nana Schaps.
Njena udruga nema zaposlenih i sve rade potpuno volonterski. Ono što joj je najnapornije u ovom radu je papirologija koja se mora obaviti i na koju odlazi jako puno vremena. To je, ističe, svakako najveći minus.
"Udruga smo iza koje ne stoje ni crkva niti Grad"
"No na kraju priče te ipak jako usreći osjećaj kada znaš da si pomogao onima kojima je najteže. Samom činjenicom da smo tako mala udruga iza koje ne stoji baš nitko, ni Grad, ni Crkva niti država, osim divnih ljudi koji nas prate i doniraju godinama, mi smo i više nego zadovoljne svime onime što uspijemo ostvariti.
Ovogodišnju akciju 'Neka Božić bude svima' odradile smo u predivnoj atmosferi jer smo već na početku akcije vidjele da nam neće biti problem prikupiti sve zamišljeno. Svako je dijete od objave pa u roku dva sata dobilo svoju božićnu kumu koja je obećala tom djetetu kupiti novi dar za pod bor, po želji djeteta. Želje djece su raznolike kao i kod sve djece, ali vas uvijek iznenadi posebna skromnost nekih, poput velike čokolade s rižom ili plišane Minnie Mouse", rekla nam je ova humanitarka.
Evo zašto im donatori vjeruju
Još jedan razlog za veselje imale su zbog činjenice da su im donacije hrane pristizale vrlo brzo i bile su, kaže, i više nego bogate.
"Pitate me koji je razlog tome? Ja mogu samo pretpostaviti da je naš višegodišnji rad u kojem se trudimo biti što transparentniji, što je danas kada se malo vjeruje udrugama najvažnije, došao na naplatu. Ljudi nam vjeruju, što nam je daljnji motiv za nastavak rada. Trudimo se fotografirati doslovno svaku donaciju, i onu koja uđe i onu koja izađe iz našeg malog garažnog prostora, koliko smo što platili, skenove uplata stanarina i sličnih stvari, a uvid u žiro-račun može dobiti svatko", objasnila je Nana Schaps.
Njihovi donatori većinom su privatne osobe, obični ljudi. To su, kaže, oni koji smatraju da žive jako dobro, pa žele odvojiti i za one koji nemaju tu sreću ili oni koji znaju kako je to biti u neimaštini i odvajaju i od onoga malo što i sami imaju.
Lijepo je, kaže nam Nana, vidjeti raznolikost donatora, onih koji mogu i žele odvojiti mjesečno i nekoliko stotina kuna i onih koji svaki mjesec uplaćuju 20 kuna uz opis plaćanja.
Uplate i od 20 kuna puni znače
"Samo ništa je premalo, što je i moto naše udruge. Imamo i jednu dragu gospođu koja skoro svaki put kada ide u dućan kupi po pašteticu ili nešto što je trenutno na akciji, ima košaricu u koju stavlja te namirnice, a kada je napuni onda je donese nama. To je ono što nas veseli.
Puno je i onih koji se uključuju u sve velike akcije koje imamo svake godine, božićnu, uskrsnu, opremanje školaraca ljeti i onu za prikupljanje sredstava za nabavu drva za ogrjev. Na njih uvijek možemo računati, a najveći ponos nam je kada nas prepozna netko od velikih, primjerice RWE Hrvatska. Od njih smo ove jeseni dobili 20.000 kuna za nabavu drva za ogrjev. Nerijetko nas doniraju i male privatne tvrtke pokojom uplatom", ispričala je Nana Schaps.
U ovom trenutku imaju 60-70 obitelji kojima pomažu. Nekima od njih redovito. To su obitelji bez primanja ili s minimalnim primanjima, a nekima pomažu po potrebi. U ovom poslu nema godišnjeg odmora.
"I kada se fizički makneš iz grada, uvijek je nešto. Nešto kada ne možeš reći nema me, ne možeš okrenuti glavu na drugu stranu. Sva sreća tu je internet i mogućnost organizacije preko njega. Dobar smo tim, slažemo se odlično i vjerojatno i zbog toga sve uspijemo napraviti", rekla nam je.
"Pomažemo samohranim majkama koje s djecom izađu iz Sigurne kuće, nespremne za život"
Pitali smo je kako sve utječe na nju.
"Teško mi je izdvojiti nešto što me teško pogađa, ali ako bih morala to su svakako naše bakice, dvije sestre za koju smo dobile dojavu da žive u katastrofalnim uvjetima, stare i nemoćne, živeći takoreći u šupi. Za njih sada brine naša voditeljica Branka. Nakon što ih obiđe, sazna što im je najpotrebnije, to se objavi, prikuplja i odveze. To i je zapravo sistem po kojem funkcioniramo. Njima smo i okrečili prostor, nabavili krevete, drva za ogrjev i još puno toga što zapravo samo spada pod osnovne uvjete života.
Tu su i samohrane majke koje nakon što izađu iz Sigurne kuće još nisu spremne na samostalan život, a ponajmanje financijski. Imaju primanja oko 2500 kuna, a najam plaćaju oko 1500 kuna plus režije. Imaju malu djecu, teško se zapošljavaju, a i socijalni centri kasne s papirologijom koju trebaju prebaciti te često čekaju dulje vrijeme kako bi mogle djecu upisati u vrtić i slično.
A i nikad neću zaboraviti noć od prije nekoliko godina kada sam, vraćajući se kući autom, vidjela mladog čovjeka na minus 8 stupnjeva u devet navečer kako traži boce ne bi li mu obitelj imala sutra kruha i mlijeka. Dođeš doma, ali ti vrag ne da mira i pomisliš: minus 8, da mu ne treba sigurno ne bi bio na cesti po tim uvjetima. Pa sjedneš ponovo u auto i tražiš ga.
Razne su tu priče s kojima se cure i ja susrećemo svaki dan. Neke su jako tužne i nažalost to i je ono što poneseš sa sobom navečer kada legneš u krevet", zaključuje nam priču Nana Schaps.