Nakon usvajanja Zakona o stranim agentima u gruzijskom parlamentu i velikih prosvjeda u svibnju koji su tjednima trajali u glavnom gradu, Gruzija je na putu promjene geopolitičkog smjera. Još u lipnju čelnici EU odlučili su zbog spornog zakona zaustaviti njezino napredovanje prema Uniji.
Prema zakonu, neovisni mediji i druge organizacije civilnog društva moraju se registrirati kao strani agenti i dostaviti podatke državi ako primaju više od 20% financiranja iz inozemstva. S obzirom na to da je Gruzija službeni kandidat za pristupanje EU od prosinca 2023. godine, ovo je prilično velik zaokret.
Gruzijski san
Na vlasti je stranka Gruzijski san, koja zastupa geopolitičku strategiju "više vektora", s umjerenim skepticizmom prema EU. Stranka je normalizirala odnose s Rusijom u usporedbi s razdobljem dok je na vlasti u Gruziji bio Saakašvili. No, i dalje je službena politika Gruzije ulazak u EU. Donošenje Zakona o stranim agentima djelomično ili u potpunosti mijenja taj smjer.
Ustvari, taj zakon je izravan napad gruzijskih vlasti na Zapad. Iako je usvojen u parlamentu, predsjednica Zurabišvili iskoristila je mogućnost da ga ne potpiše.
Ako bude do kraja usvojen, to bi moglo dovesti ne samo do oduzimanja Gruziji statusa kandidata za članstvo u EU već i do ukidanja bezviznog režima, kao i ograničene financijske pomoći Zapada. Moglo bi se reći da se zapravo radi o velikom zaokretu, kako političkom tako i gospodarskom. Postavlja se logično pitanje: Zbog čega se premijer Ivanišvili odlučio na takav potez?
Ucjena Zapada
Jedan od razloga pokušaj je gruzijskog premijera da ucjenom Zapada otkloni određene probleme. Prije svega se to odnosi na podršku Europske unije opoziciji. Isto tako, možda i važnije, učinio je to da EU prestane vršiti pritisak na gruzijsko-ruske odnose. Prema analitičarima, premijer Ivanišvili je spreman povući sporni zakon ako EU pristane na rješavanje spomenutih problema.
S druge strane, budući da predsjednica zakon nije potpisala, jasno je da premijer nema jaku poziciju za takvu vrstu pregovora.
Druge procjene analitičara idu u smjeru strateškog zaokreta Gruzije prema nekoj vrsti unije s Ruskom Federacijom. Ova procjena je, naravno, naišla na plodno tlo među gruzijskom opozicijom, koja nije propustila priliku da optuži trenutnu vlast za prorusko djelovanje.
Drugi front
Naravno, iz vlasti se mogu čuti razni argumenti. Najzvučnije objašnjenje jest da je za ovakvu radikalnu promjenu smjera Gruzijskog sna "kriva" ruska invazija na Ukrajinu. Naime, nakon početka invazije premijer Ivanišvili i ljudi kojima je okružen su postali uvjereni da će Zapad pokušati uvući Gruziju u rat kako bi otvorili drugi front protiv Rusije.
U vezi s time, retorika Tbilisija se počela dramatično mijenjati. Sve se više govorilo o prijetnji "ukrajinskog scenarija", organiziranju novog Majdana ili čak oružanom sukobu u zemlji. U tom kontekstu jasno je zbog čega bi premijer Ivanišvili pomoću spornog zakona išao toliko daleko da prekine sve odnose sa Zapadom. Nakon toga Gruzija ne bi imala puno izbora nego se okrenuti Rusiji. To bi značilo da bi financijski i gospodarski sasvim ovisila o Rusiji i Kini.
Južna Osetija i Abhazija
Naravno, kao mač nad glavom u Gruziji visi neriješen status dviju odmetnutih pokrajina: Južne Osetije i Abhazije. One su praktički pod kontrolom ruskih snaga i to stvara ogroman problem za bilo kakav pomak Gruzije prema Zapadu.
Prema glasinama koje kruže u diplomatskim krugovima, u zamjenu za promjenu smjera Tbilisija Kremlj bi podržao povratak dviju spornih regija u sastav Gruzije s posebnim statusom i vrlo širokom autonomijom.
Premijer bi to mogao najaviti kao obnovu teritorijalne cjelovitosti Gruzije. Moskva bi dovela ključnu državu Zakavkazja, kroz koju prolaze najvažniji logistički pravci, u sferu svog utjecaja. Također bi dobila priliku za obnovu željezničkog pravca preko Gruzije i Armenije do Irana, što bi bila određena strateška pobjeda za Kremlj.
Armenija
Osim toga, zaokret Tbilisija neizbježno bi utjecao na geopolitički smjer Armenije. Zbog geografskog položaja ona bi ili ostala okružena zemljama koje joj u najmanju ruku nisu naklonjene (Turska i Azerbajdžan) ili bi bila dio šireg saveza Irana i Rusije.
No, još uvijek nije poznato koliko je realna mogućnost takvog zaokreta Gruzije. Otpor prema tome je izrazito jak i unutar Gruzije i na Zapadu. Opozicija će gotovo sigurno i dalje prosvjedovati, a krajem godine su i parlamentarni izbori. Nakon rata to su vjerojatno najvažniji izbori za Gruziju, a opozicija na valu prosvjeda ozbiljno računa na pobjedu.