NEMOGUĆNOST pronalaska posla u Hrvatskoj ili želja za boljim uvjetima svakim danom motiviraju sve veći broj Hrvata da posao potraže u inozemstvu. Prošle godine je u Njemačku otišlo raditi više od 20 tisuća ljudi, a odljev radnika bilježi i zdravstveni sektor. Nadu za boljom budućnosti potražili su medicinska sestra Zdenka Manojlović (59) i fizioterapeut Ivan Žilić (34).
Zaposleni su u njemačkoj državnoj bolnici Tuttlingen, koja broji deset odjela u kojima je zaposleno oko tisuću radnika iz 55 nacija. Novu radnu snagu ova ustanova potražit će sljedeći mjesec i u Splitu gdje će održati Open Day, a posebice će se, kažu, koncentrirati na medicinsko osoblje.
Razgovarali smo s Hrvatima koji su već duži niz godina zaposleni u bolnici te saznali zašto su napustili svoju državu, ali i čime ih je privukao rad u njemačkoj bolnici.
Fizioterapeut: Plaća je nemjerljivo veća
Fizioterapeut Ivan Žilić je nakon završetka studija u Hrvatskoj radio kao zamjena, a veliki problem mu je bio pronaći stalni posao zbog čega je odlučio okušati sreću u njemačkom gradu Tuttlingenu. Izabrao ga je, kaže nam, zbog boljih mogućnosti napredovanja i uvjeta rada.
"To definitivno čini najveću razliku. Okruženje u kojem radite, dovoljan broj radne snage i uvjeti koji su, uz plaću, puno bolji nego kod nas. Iako sam radio u rehabilitacijskom centru Bizovačke toplice, koje su isto na visokom nivou, ovdje je još bolje.
Plaća je nemjerljivo veća i bez obzira na veći standard života, mogu otići u dućan bez ograničenja i brige, a nakon nekog vremena možete si priuštiti i kupnju automobila. Na poslu imamo dovoljno kolega tako da se ne moramo brinuti oko godišnjeg koji je nešto veći nego kod nas, oko 30 dana", priča nam Ivan Žilić, odgovorna osoba Odjela za endoprotetiku za fizioterapeute, te dodaje:
"Najveći problem mi je bio jezik jer ga nikada nisam učio, a ovdje, kako bi se zaposlili, moramo imati položen tečaj njemačkog jezika B2. Na sreću, brzo sam svladao, kroz nekih 6 mjeseci, jer učite ciljano ono što vam je potrebno.
Ovdje je i organizacija posla puno bolja. Sustav je drugačije uređen i imamo puno više zanimanja nego u našim bolnicama. Supruga mi je zaposlena kao serviserka, što znači da sređuje krevete nakon odlaska pacijenata i svaki dan nosi pacijentima jelovnik kako bi izabrali ono što žele jesti. Kod nas to većinom obavljaju medicinske sestre."
Vrtić za djecu od 0 do 6 godina
Kao prednost ističe i to što mogu imati fleksibilno radno vrijeme pa si broj sati kao i smjene mogu prilagoditi prema svojim željama. Također, velika im je pomoć što u bolnici imaju vrtić od 0 do 6 godina.
"U Njemačkoj je jako teško dobiti vrtić jer ih je premalo. Mi smo srećom imali prioritet jer smo oboje zaposlenici i odmah smo ga dobili u bolnici. Uz to, vrtić se može prilagoditi prema našim smjenama jer radi cijeli dan, samo je potrebno sve unaprijed dogovoriti. I super je što rade cijelu godinu.
U Njemačkoj su još uveli tijekom godine 30 plaćenih dana po roditelju kada se dijete razboli. Toga kod nas nema, a ovdje se to prakticira od covida. Roditelji bez problema koriste te dane jer kad djeca krenu u vrtić, često su bolesna."
U bolnici Tuttlingen svaki četvrti radnik dolazi iz inozemstva, stoga nude mogućnost priznavanja diplome i stalni ugovor. Ističu kako svojim zaposlenicima pri dolasku pronalaze priuštiviji smještaj, a pomažu im pri procesu preseljenja obitelji, ali i pronalaska posla za partnera ili škole za djecu.
Jedna medicinska sestra na 10 pacijenata, a doktori vade krv
Uz sigurno mjesto u vrtiću, njihovi zaposlenici imaju aktivnosti poput tečaja joge, gimnastike ili zajedničkog posjeta muzejima, a dva puta godišnje imaju organiziran i teambuilding. No jedna od najvećih prednosti je mogućnost napredovanja. Taj put je prošla i medicinska sestra Zdenka Manojlović, koja u bolnici radi skoro 30 godina.
"Prošla sam sve odjele u bolnici i ovdje je najveća prednost, po meni, što imate priliku napredovati. Možete se dodatno i educirati jer bolnica pokriva sve edukacije. Ovdje radimo u tri smjene i imamo vrijeme ostavljeno za primopredaju smjene koje nam je plaćeno. Nedostatak je što nam pauza nije plaćena, ali puno je lakše raditi kada svaka sestra ima 10 pacijenata.
Najveća razlika je u našim zadacima, jer mi ovdje ne vadimo krv kao što to rade kolegice u Hrvatskoj. Kod nas je za to zadužen doktor, dok su sestre zadužene za organizaciju i primanje pacijenata. Isto tako kod pregleda sondu u želudac ne stavlja medicinska sestra, već doktor.
Također, ovdje se provode zahvati koji se kod nas nikada nisu odradili. Recimo, ugradili smo kuk gospođi koja je tada imala 102 godine, dok u Hrvatskoj taj zahvat ne žele raditi starijim osobama", objašnjava medicinska sestra Zdenka.
Osim što rade s boljom opremom, dodaje kako je bitno i da na odjelu imaju dovoljan broj kolega kako bi mogli kvalitetno obavljati posao. Kao detalj izdvojila je to što im tijekom smjene u pauzama na odjele dolaze fizioterapeuti kako bi napravili svi zajedno par vježbi, posebice oni koji dosta sjede tijekom radnog vremena.
"Imamo tu još zanimljivosti. Evo ja sam instruktorica joge i držim taj tečaj u nas u bolnici. Svim zaposlenicima je taj tečaj besplatan, dok sam ja plaćena od bolnice za održavanje istog. Dosta je tu još načina kako se mogu povećati primanja. U našoj bolnici postoji i opcija mentorstva. Možete obučavati učenike i tako imati doprinos na plaću."
"Početnici imaju 2500 eura bruto pa im pomažemo"
Kada je u pitanju zaposlenje, iz bolnice ističu kako je potrebno određeno vrijeme zbog priznavanja diploma pa radnici na početku rade kao ispomoć.
"Pri zaposlenju potrebno je čekati od države priznanje diplome pa za to vrijeme radnici mogu raditi kao ispomoć gdje nemaju veliku odgovornost. Dok još nisu priznati kao medicinsko osoblje u Njemačkoj, plaća im je između 2300 i 2500 eura. S priznanjem diplome raste odgovornost i primanja.
Trudimo im se proces preseljenja olakšati na sve moguće načine. Po dolasku mogu živjeti u stambenoj zgradi koja je u bolničkom vlasništvu, a pobrinemo se da se ugodno smjeste uz osnovne namirnice. Ne prepuštamo stvari slučaju te kad dođu u Njemačku, ne tražimo od njih da isti dan krenu s poslom, već im damo vremena da se odmore i smjeste", rekla nam je Elma Graco, referentica za internacionalne suradnike.