OTKRIVAMO Barišić priznao plagijat, kaže da se ispričao autoru

Foto: Chemistry World, Hina

NEDUGO nakon imenovanja članova nove Vlade postalo je jasno da će se najviše prašine, barem u početku, dizati oko premijerova odabira Pave Barišića za ministra znanosti i obrazovanja. Neki su stoga Barišića nazvali premijerovom najslabijom karikom.

Mada su mu se u medijima i u akademskoj zajednici spočitavale neke ranije moguće afere, najviše polemike povelo se oko novog otkrića da ga je skupina hrvatskih filozofa 2011. optužila da je u svojim znanstvenim radovima plagirao, odnosno da je bez navođenja autora posudio više riječi, rečenica ili odlomaka iz nekoliko izvora – od Samuela P. Huntingtona i Stephena Schlesingera pa i Wikipedije.

Novoimenovani ministar u nekoliko je navrata odbacio optužbe za plagijat pozivajući se na činjenicu da su ih već razmatrala neka naša etička tijela, mada ne i ono nacionalno, saborsko – Odbor za etiku u znanosti i visokom obrazovanju – koje neki smatraju krovnim, a drugi spornim.

Međutim, čini se da se Schlesinger, od kojeg je posuđivao, ne slaže s takvim ocjenama. On je naime, kako smo već pisali, za Index potvrdio da se preuzimanje sadržaja bez navođenja autora smatra plagiranjem.

„Ja bih sigurno rekao da dva označena odlomka u članku Dr. Barišića koje ste mi poslali sadrže potpuno iste riječi koje sam ja upotrijebio u svom članku 'Can Democracies Be Organized'. One su trebale biti stavljene u navodnike i popraćene fusnotom. Stoga, iako su kratki, oni potpadaju pod definiciju plagijata – što znači preuzimanje nečijih riječi bez pripisivanja autorstva,“ rekao je ugledni diplomat, politički komentator i stručnjak za međunarodne odnose.

Barišić je i sam uvidio i priznao grešku?

No u ovom kontekstu posebno je zanimljivo to što izgleda da ni sam Barišić nije baš tako uvjeren da nije počinio pogrešku kako to izgleda iz njegovih medijskih poruka.

Naime, u komentaru za Chemistry World, koji izdaje Britansko kraljevsko društvo, on je nedavno rekao da je navode propustio pripisati autorima samo u prvom izdanju svojeg rada.

“U posljednje dvije verzije članka, posuđene ili parafrazirane izjave Stephena Schlesingera navedene su u fusnotama te pripisane autoru i njegovom članku. Zbog propusta u prvoj verziji ispričao sam se autoru”, rekao je.

O čemu je ovdje točno riječ, pokazuju materijali do kojih je došao Index.
 
Podsjetimo, Barišićev članak „Does Globalisation Threaten Democracy?“, koji je identificiran kao sporan, objavljen je izvorno 2008. u časopisu Synthesis philosophica 46 (god. 23, br. 2, str. 297-303). U njemu su u prijavi od 9. veljače 2011. utvrđeni dijelovi koji su preuzeti bez ikakvih upućivanja na izvor kakva su temeljni dio kulture poštenja u akademskom pisanju.

No u kasnijem izdanju  istog teksta, objavljenom 2012. godine pod naslovom „Does Globalisation Threaten Democracy?“ u zbirci Marka Wischkea, „Freiheit ohne Recht? Zur Metamorphose von Politik und Recht (Peter Lang, Fraknfurt am Main, 2012, str. 237–244)“, Barišić ispravlja tekst i na spornim mjestima upućuje na izvor u skladu s akademskim uzusima.
 
Kako se lijepo vidi na screenshotu dolje, u izvornom članku, kao što je navedeno u prijavi, nema ni navodnika ni upućivanja.