NAKON što su potvrđeni Indexovi napisi o tome da uskok protiv vrha grada Zagreba vodi istrage, Milan Bandić i njegovi suradnici čine sve što je u njihovoj moći kako bi se što manje o njima pisalo. Veliki dio novinara, uključujući i nas, u posljednje vrijeme ostao je bez bitnih informacija o poslovima Grada Zagreba, a istražujući poslove oko gradnje nadstrešnica na autobusnim i tramvajskim stajalištima u Zagrebu, nakon tri tjedna ostali smo bez ikakvog komentara ili odgovora iz Grada Zagreba.
Kako smo otkrili, u poslovima s nadstrešnicama zamračilo se 20-ak milijuna kuna, a gradnja 600 nadstrešnica na autobusnim i tramvajskim stajalištima također je predmet Uskokove istrage. Službi za odnose s javnošću Grada Zagreba ništa nije predstavljala ni informacija da su prekoračili zakonski rok te da su u ovom slučaju namjerno prekršili zakon.
Jučer u jutarnjim satima, tik pred objavu teksta, obećano nam je da će se ipak očitovati i rečeno da se strpimo jer je riječ o opsežnoj dokumentaciji te da se spremaju novi ugovori o nadstrešnicama. Do danas ništa nije stiglo na našu adresu. Kada se pogleda cijela priča i tko sve stoji iza nje, jasna je tajnovitost. No, krenimo redom.
Ne može Bandić bez Todorića
Prije gotovo dvije godine mnogi su bili iznenađeni činjenicom da je Bandić spreman ući u posao i platiti gotovo 60 milijuna kuna za gradnju nadstrešnica u Zagrebu, posebice stoga jer je običaj u svim drugim gradovima svijeta da se nadstrešnice daju u koncesiju tvrtkama koje se bave reklamiranjem, odnosno promidžbom. U svim gradovima, osim u Zagrebu, običaj je da te tvrtke same o svom trošku rade nadstrešnice te ih održavaju, a gradovima se plaća dio zarade od reklamiranja. Do prije godinu i pol dana te poslove za grad Zagreb obavljala je tvrtka Europlakat, no onda je posao, sasvim neočekivano, dobila tvrtka Zagrebplakat.
Inače, za one koji možda ne znaju, prijelomni trenutak za tu tvrtku dogodio se prije dvije godine, kada je Media iz Splita kupila od Zagrebačkog holdinga 49 posto tvrtke. Priča postaje jasnija kada se zna da iza Medie stoji Agrokor Ivice Todorića koji je Bandiću u predizbornoj kampanji osigurao tone jabuka, energetskih napitaka te njegov stožer ugostio u svojim prostorijama u Almeria Centru na križanju zagrebačke Vukovarske i Heinzlove ulice.
Nikada još nitko iz zagrebačkog Holdinga nije objasnio zašto se za 109 milijuna kuna prodao dio tvrtke koja je imala monopol u oglašavanju i koja je ostvarivala profit.
Ako su mogli zahod, mogu valjda i nadstrešnice
No, idemo dalje. Poglavarstvo grada Zagreba, nakon čudne odluke da će o trošku građana graditi nadstrešnice, raspisalo je natječaj. Odmah je i nezavisnom promatraču bilo vidljivo kako je vrlo mali broj tvrtki u stanju ispuniti sve uvjete iz natječaja, a između ostalog, i zahvaljujući činjenici da je u natječaju stajalo kako je uvjet da tvrtka u godinu dana mora imati najmanje 50 milijuna kuna prodane urbane opreme, u što spadaju kante za smeće i klupe!
Jedina, gle čuda, koja se uopće javila na natječaj, bila je tvrtka TŽV Gredelj, poznata po "odlično" odrađenom poslu u zagrebačkoj Dubravi, kada su kvadrat toaleta naplatili 11.600 eura. Gredelj je, zahvaljujući poslovima s tramvajem, vrlo lako došao do potrebnog iznosa od 50 milijuna kuna.
S krajem natječaja počinje i prava muljaža. Iako je Gredelj dobio natječaj, oni nisu bili ti koji su i odrađivali posao. Taj posao obavlja tvrtka Vental Željka Šelendića, koji se često hvali poznanstvom s gradonačelnikom Bandićem. Inače, Šelendić često dobiva poslove od Grada Zagreba pa je tako prije četiri godine dobio 14 milijuna kuna vrijedan posao postavljanja dvije tisuće stolaca za Koncertnu dvoranu Vatroslava Lisinskog. Zanimljivo je kako je Šelendić jamčio da su stolci otporni vatru, da bi ga nedavni požar u tome opovrgnuo.
Nije taj inoks!? Pa što ima veze
Posebno je intrigantno u cijeloj priči to kako su u lipnju 2009. godine Božo Merlin iz Ureda za izgradnju i Zoran Budak iz Gredelja tvrdili novinarima kako nije istina da itko osim Gredelja radi na nadstrešnicama te da oni sami kupuju materijal i montiraju nadstrešnice. Odlazak ekipe novinara Večernjeg lista na teren otkrio je njihovu laž. Laž za koju nitko do danas nije odgovarao.
Ni tu nije kraj. Iako je u natječaju bilo jasno naznačeno kako se u slučaju nadstrešnica morao upotrijebiti kvalitetan inoks A316, počeo se upotrebljavati inoks A304 koji je gotovo upola jeftiniji od onog naznačenog u natječaju. Redakcija Indexa imala je na uvid dokument atest TPK zavoda i Zavoda za materijale Tehničkog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, iz kojeg je vidljivo da se upotrebljava neodgovarajući inoks, odnosno onaj koji nije naznačen u natječaju. Kada smo uputili upit mjerodavnim službama Grada Zagreba kako je moguće da se upotrebljava jeftiniji i nekvalitetniji inoks te onaj koji nije naznačen u natječaju, unatoč obećanjima kako su itekako voljni to objasniti, vlada muk.
No, ako ste pomislili da je s razlikom u cijeni inoksa završila cijela svinjarija oko Bandićeva posla s nadstrešnicama, ljuto se varate jer ni tu nije kraj.
Bacanje šljunka i asfalta Zagrepčanima u oči
Postavio se problem i oko gradnje temelja na nadstrešnicama. Prema troškovniku, betoniranje svakog pojedinog temelja za nadstrešnicu stoji 16.500 kuna, no gotovo je nevjerojatno kolika je količina šljunka predviđena za taj posao, kao asfalta za obrubljivanje, jer se prema procjenama građevinskih stručnjaka posao mogao obaviti za samo 3,5 tisuća kuna po jednoj nadstrešnici.
Isto tako, u medije je nedavno sa svojim podacima izašla i tvrtka Euromodul iz Rijeke, koja se također bavi istim poslom, a prema njezinu cjeniku, montaža jedne nadstrešnice trebala bi stajati 58 tisuća kuna. Prema Bandićevim jatacima, odnosno troškovnicima ovog posla, montaža jedne nadstrešnice stoji 72 tisuće kuna!
E to je posao: Svaka preplaćena za oko 30 tisuća kuna
Na koncu, kada se sve zbroji, i to bez razlike u inoksu, dolazi se do podatka kako je u poslu s nadstrešnicama u Zagrebu, zajedno s montažom, temeljima i projektnom dokumentacijom, zamračeno gotovo dvadeset milijuna kuna, odnosno svaka od 600 nadstrešnica preplaćena je u prosjeku za oko 30 tisuća kuna! Ne treba zaboraviti ni podatak prema kojem bi se ovaj "posao stoljeća" Gradu Zagrebu trebao sa stopostotnim ubiranjem reklama s nadstrešnica isplatiti za jedno 30 godina!
Upravo zbog svega nabrojanog u ovom tekstu Uskok je pokrenuo istragu, a Bandić se trudi sve zataškati. O mutnim poslovima nikome ni riječi objašnjenja.