KAO da nam nije dosta konstantnog straha od pojave novih pandemija koje uzrokuju virusi, ali i činjenice da opasne bakterije počinju biti sve otpornije na antibiotike, sada se pojavila i dodatna prijetnja – smrtonosne gljivice koje su počele imati spolni odnos.
2009. godine je u ušnom kanalu 70-godišnje Japanke otkrivena do sada nepoznata vrsta gljivica. Nažalost, kasnije se shvatilo da Candida auris predstavlja prijetnju za zdravlje ljudi, a u međuvremenu se proširila svijetom i postala otporna na brojne lijekove.
Novo istraživanje je pokazalo da se ova gljivica i razmnožava na neočekivan način; što pak može imati ozbiljnih posljedica.
Krenule su se spolno razmnožavati
C. auris ne spada u korisne gljivice poput kvasca. Često je nalazimo u bolnicama i kod onih s oslabljenim imunitetom. Nažalost, ne ostaje samo u uhu, može ući i u krvotok; pri čemu, bez učinkovitog antimikotika, pacijenti mogu umrijeti. Antimikotici su lijekovi koji uništavaju ili sprječavaju rast gljivica.
Kvasci se većinom razmnožavaju nespolnim putem, odnosno pupanjem, iako postoji i nekolicina koja se razmnožava binarnom diobom. Ali znanstvenici sa Sveučilišta McMaster u Kanadi otkrili su kod C. auris dokaze spolnog razmnožavanja; što bi moglo rezultirati još većom otpornosti na lijekove i virulentnijim sojevima gljivica.
"Do sada nije bilo dokaza o spolnom razmnožavanju kod C. auris. Ova je studija identificirala ograničene, ali nedvosmislene dokaze o rekombinaciji u ukupnom uzorku i unutar pojedinačnih klada", napisali su stručnjaci u istraživanju.
Do rekombinacije, odnosno preslagivanja genetskih informacija, obično ne dolazi putem nespolnog razmnožavanja. Iako ih nismo uhvatili "na djelu", ideja da se C. auris povremeno spolno razmnožava zapravo nije tako neobična kao što zvuči.
Već znamo da se mnogo poznatija vrsta Saccharomyces cerevisiae (kvasac koji se koristi u pekarstvu, proizvodnji vina i pivarstvu) povremeno upušta u spolne odnose; osobito u stresnim uvjetima, piše Science Alert.
"To može zvučati zastrašujuće, ali radi se o dvosjeklom maču"
Stoga, mada znanstvenici nisu vidjeli točan moment reprodukcije, uspjeli su analizirati gljivične i mitohondrijske gene u 1285 sojeva gljivica. To im je omogućilo uvid u genetske razlike između pet klada C. auris, kao i unutar samih klada.
Oni su pronašli određene rekombinacije, ali većina se dogodila prije nego što se kvasac podijelio u klade. Neke klade su naizgled izgubile sposobnost parenja, dok su druge imale ograničenu rekombinaciju. Dakle, iako ove gljivice povremeno imaju seks, to zapravo nije jako česta pojava. No, čak i rijedak slučaj spolnog odnosa može dovesti do otpornosti na lijekove ili drugih komplikacija.
"Istraživanje je pokazalo da se ova gljivica u nekom trenutku rekombinirala i da do toga može doći i u prirodi, što omogućuje brzo stvaranje novih genetskih varijanti", rekao je genetičar Jianping Xu sa Sveučilišta McMaster.
"To može zvučati zastrašujuće, ali to je i dvosjekli mač. Budući da sada znamo da se mogu rekombinirati u prirodi, mogli bismo vjerojatno replicirati proces u laboratoriju, što bi nam moglo omogućiti razumijevanje genetske kontrole virulencije i otpornosti na lijekove i potencijalno drugih osobina koje ovu gljivicu čine tako opasnim patogenom", dodao je.
Istraživanje naziva Population genomic analyses reveal evidence for limited recombination in the superbug Candida auris in nature objavljeno je u časopisu Computational and Structural Biotechnology Journal.