Screenshot: YouTube
PREDSJEDNIK Svjetskog bošnjačkog kongresa te bivši reisu-l-ulema Islamske zajednice u BiH, Mustafa Cerić, obratio se otvorenim pismom javnosti nakon krvavog napada u Londonu. U pismu objašnjava svoje viđenje situacije, priznajući da je dugo vremena problem tražio na krivim mjestima, da bi tek u zadnje vrijeme shvatio da se pravi problem krije u njegovoj zajednici, ummetu. Ummet je, u vjerskom smislu, zajednica svih vjernika. Dakle, ummet je cijeli islamski svijet.
Njegov tekst prenosimo u cijelosti:
"Ne postoji recept za siguran uspjeh, ali postoji recept za siguran poraz. Recept za siguran poraz je nasilje u "ime Allaha".
Nikad se nisam osjećao tako ružno i tako porazno kao danas dok slušam medije širom svijeta kako je posljednji krvavi napad u Londonu izveden u "ime Allaha". Ne mogu to prihvatiti zato što nije samo moja vjera, već je i moja spoznaja da moj Allah nije ni mrzitelj ni nasilan, moja vjera nije ni nož ni teror. Moj Allah je Ljubostiv i Milostiv, moja vjera je zdrav razum i topla riječ. Ali kako da to objasnim svojim susjedima u Europi. Nakon Manchestera i Londona, oni nemaju volje slušati moju priču o vjerskoj ljubavi i vjerskoj ljepoti. Njih ta moja priča više ne zanima. Njih zanima što sam poduzeo da se krvavo nasilje "u ime Allaha" na ulicama europskih gradova zaustavi?! Poduzimao sam, ali to očito nije bilo dovoljno!
"Objašnjavao sam to urotom protiv muslimana"
Priznajem, nikad se nisam osjećao tako zbunjen i tako nemoćan da objasnim što se to događa u mom ummetu i oko njega. Objašnjavao sam to urotom protiv muslimana. Tješio sam se da je to prolazno. Obrazlagao sam da je riječ o ekstremnoj manjini. Nisam se želio time opterećivati. Tumačio sam da je to politička igra svjetskih moćnika oko bogatstva muslimana. Slušao sam one koji govore: "Oni mrze muslimane". Sve mi je padalo na pamet, osim da priznam da moj ummet ima veliki problem u sebi i oko sebe. Ali sada sam shvatio – moj ummet ima velikih problema, od kojih je najveći problem negiranje problema, kao i delegiranje vlastitog problema drugome da ga rješava. Shvatio sam, dakle, da moram biti glasan i jasan o tome da moj ummet ima problem, koji ne smije više negirati, niti ga smije više delegirati drugome. Prije svega, moj ummet mora riješiti problem u sebi da bi mogao rješavati probleme oko sebe. Jer problem koji moj ummet ima u sebi mnogo je teži i opasniji od problema koji ima oko sebe.
"Muslimani moraju poduzeti konkretne korake"
Znam da ima onih koji će prigovoriti zašto je krvavi napad protiv nevinih civila u Manchesteru i Londonu važniji od krvavih napada u Palestini, Kabulu, Mosulu, Sani, Misrati... Nije važniji, ali jest opasniji za muslimane u Europi, koji su se uglavnom doselili iz država s muslimanskom većinom bježeći otuda i tražeći ovdje u Europi mir i sigurnost za svoju djecu. Sada su taj njihov mir i sigurnost, što su ih do sada imali, uveliko ugroženi. Nakon Manchestera i Londona, a prije toga Pariza, Berlina, Zuricha..., nadvio se veliki oblak neizvjesnosti na muslimane u Europi. Europski muslimani moraju biti svjesni toga. Stoga moraju biti glasni i jasni ne samo u osudi nasilja u "ime Allaha", već moraju poduzeti konkretne korake protiv zloupotrebe islama na bilo koji način. Europski muslimani moraju imati jedan jasan i nedvosmislen glas u borbi protiv nasilja u "ime Allaha". To nije više stvar dobre volje pojedinaca i grupa radi međuvjerskog dijaloga, već je egzistencijalno pitanje islama i muslimana u Europi.
Zbog toga pozivam europske muslimane da se što prije okupimo oko "zajedničke riječi između nas i njih", naših prijatelja u Europi bez obzira na vjeru i naciju kako bismo pred Bogom, pred sobom i pred njima položili zakletvu na mir, sigurnost i prijateljsku slogu, na koju nas obvezuje naša vjera islam i naša islamska kultura. Ustvari, trebamo položiti zakletvu da ćemo se zajedno s našim susjedima boriti protiv nasilja. To mi, sadašnja generacija europskih muslimana, dugujemo našim potomcima. Ne smijemo naše dugove ostavljati našim nedužnim potomcima!
Nema vremena za oklijevanje!
Nema prostora za kalkuliranje!
Nema izgovora za koketiranje!
Nema opravdanja za čekanje!
Nema spasa u šutnji!
Nema smisla u neodlučnosti i neutralnosti!
Nema kolektivne nevinosti dok se ne osude i ne izoliraju pojedinci!
Nema islamu i muslimanima budućnosti u Europi osim u suživotu i toleranciji s europskim susjedima!
Ako mi danas ne napravimo što nam je farz, sutra će nas kleti naši potomci!
Allahu Svemoćni, osnaži nas u zdravom razumu i toploj riječi!
Sveznajući Allahu, pouči nas kako da živimo u miru i sigurnosti s drugima!
Allahu Milostivi, spusti Tvoju blagost i milost na naša srca pa da volimo ljude i da s njima živimo u slozi!
Amin!”, stoji u otvorenom pismu koje je izazvalo brojne reakcije.