U maloj drvenoj kolibi, usred džungle blizu granice Tajlanda i Kambodže, na današnji dan umro je vođa Crvenih Kmera Pol Pot. Preminuo je u 74. godini u prilično skromnim uvjetima. Iako je bio vladar zemlje od osam milijuna stanovnika, njegova smrt dogodila se u prisustvu samo šačice njegovih preostalih pristaša.
Pol Pot poznat je kao vođa Crvenih Kmera i čelnik Demokratske Kampučije. Njegova vladavina obilježena je pokušajem da se stvori besklasno komunističko društvo temeljeno na agrarnoj utopiji. Taj pokušaj rezultirao je smrću gotovo dva milijuna ljudi koji su umrli od gladi, prisilnog rada i u zatočeništvu.
Kambodža u vrijeme Hladnog rata
Pol Pot, pravim imenom Saloth Sar, rođen je u obitelji koja je imala konekcije s kraljevskim dvorom što mu je omogućilo školovanje vani. Za vrijeme boravka u Parizu susreo se s marksizmom, što je uvelike oblikovalo njegovo buduće političko djelovanje.
Vratio se u svoju zemlju 1953. godine, a tijekom te godine Kambodža je izborila neovisnost od Francuske i postala samostalna zemlja. Tadašnji vođa Norodom Sihanouk htio je zadržati neutralnost i nesvrstanost u Hladnom ratu, no to nije bilo održivo s obzirom na nemire u regiji, odnosno Vijetnamski rat.
Priključio se Crvenim Kmerima, radikalnom ogranku komunista u Kambodži. Iako su počeli kao mala skupina, njihova popularnost postepeno je rasla kroz 60-e i 70-e, a podršku su imali ne samo u Kambodži već i u susjednom Vijetnamu i u Kini. Pomagali su Sjevernom Vijetnamu u ratu protiv Amerikanaca, što će ih uvući u novi sukob.
Američko bombardiranje Kambodže počinje već 1969. godine jer su komunističke snage u toj zemlji pružale stratešku i logističku pomoć sjevernovijetnamskim snagama. Bombardiranje će dodatno destabilizirati vladu Sihanouka što će dovesti do državnog udara iduće godine.
Teror Crvenih Kmera
Nova antikomunistička vlada brzo je dobila američku vojnu pomoć te je bombardiranje istočnog dijela države postalo još jače. Nakon toga započinje građanski rat koji će završiti pobjedom Crvenih Kmera 1975. godine.
Pol Pot uspostavlja Demokratsku Kampučiju iste godine te počinje s reformama. Da bi stvorio agrarnu utopiju, počinje masovno seliti ljude iz gradova u ruralna područja kako bi radili na kolektivnim farmama. Relokacija počinje odmah nakon što su Kmeri preuzeli vlast. Evakuirali su glavni grad Phnom Penh pod izlikom da slijedi novo američko bombardiranje.
Vojska je nasilno izbacila ljude iz njihovih domova, različitih ustanova, pa čak i bolnica i naredila im da se upute na punkteve na izlazu iz grada gdje će biti odvezeni u ruralne krajeve zemlje. Cijela operacija je bila vrlo nasilna i brutalna: ljudi koji bi se opirali bili bi streljani na licu mjesta što je dovelo do opće panike i nemira te posljedično - još nasilja. Sva imovina je konfiscirana, a građanima nije dopušteno da sa sobom nose svoje stvari.
Po polpotovskoj ideologiji, urbano stanovništvo bilo je glavni državni neprijatelj jer je bilo "zatrovano idejom kapitalizma" i, da bi se stvorilo besklasno društvo, te razlike trebalo je izbrisati. Kmerska vojska je u praznom gradu tada uništila sve što su smatrali kapitalističkom ostavštinom. Ljudi koji su se skrivali u kućama jer nisu htjeli napustiti grad izvedeni su na ulicu gdje bi bili pretučeni do smrti ili streljani.
Na kolektivnim farmama relocirano je stanovništvo dočekala vojska kojoj je naređeno da svim sredstvima natjeraju ljude na prisilan rad. Postavljene su kvote koje su tražile rad u polju od jutra do mraka i nikad nisu postignute. Pojedinci koji bi se opirali ili ne bi radili ubrzo su smaknuti, a posebno je loše bilo urbanom stanovništvu koje se segregiralo. Njima bi se davalo samo pola porcije hrane i od njih se tražilo još više rada.
Posljedica takve politike trebala je biti agrarna revolucija koja će Kambodžu transformirati u poljoprivrednu velesilu jugoistočne Azije, no zapravo se dogodila masovna glad koju su onda popratile i mnoge bolesti. Kako se obrazovano stanovništvo temeljito ubijalo, uslijedila je i nestašica medicinski sposobnog sloja društva, što je naravno dovelo do sanitarne krize i još smrti.
Kada je bilo jasno da je velika agrarna revolucija bila totalni promašaj, Pol Pot je krivicu svalio na špijune i unutarnje neprijatelje države koji žele spriječiti ostvarenje njegovog čistog cilja. Otvaraju se masovni zatvori u kojima vojska muči nevine muškarce zajedno s njihovim ženama i obitelji. Djeca koja bi bila premala da bi ih se ispitivalo bila bi jednostavno ubijena ispred zatvora. U glavnom zatvoru u Phnom Penhu ispitivano je oko 14.000 ljudi. Smatra se da ih je preživjelo svega sedmero.
Teror Crvenih Kmera također je uklonio svaki oblik zabave iz društvenog života, a ustanove namijenjene za sport i rekreaciju pretvorene su u polja riže ili vojne baze. Ukinuti su novac i vjerska praksa, a obrazovni program za djecu uglavnom se bavio promidžbom partijskih ideala. Osim matematike i osnova pismenosti, nije bilo lekcija iz osnova ljudskih i prirodnih znanosti.
Intervencija Vijetnama i kraj terora
Za vrijeme terora u zemlji odnosi između Vijetnama i Kambodže postaju sve napetiji radi nesuglasice oko granica. Sumnjajući na prijetnju s istoka, Pol Pot optužuje razne vojne oficire s istoka zemlje da surađuju s Vijetnamcima te naređuje još 100.000 smrti vojnika.
Smatra se da je većina tih vojnika bila odana partiji, no nikakvi argumenti nisu im pomogli da ih se smakne nakon mučenja i ispitivanja zajedno s njihovim ženama i djecom. Vladavina Crvenih Kmera završit će kad će 1978. godine intervenirati vijetnamska vojska.
Na kraju 1978. godine osjećaj straha i panike već je bio duboko prisutan u svakom aspektu društva. Par preostalih intelektualaca pronađeno je i ubijeno, vojna lica više su strahovala od vlastite vlade nego od Vijetnamaca, a glad i bolesti dosegli su vrhunac. To je bio horor koji je dočekao vijetnamsku vojsku koja je tada marširala prema Phnom Penhu da bi zbacila Pol Pota.
Intervencija vijetnamske vojske dogodila se uglavnom kako bi Vijetnam osigurao svoju zapadnu granicu s Kambodžom, no i kako bi maknuli kmersku vladu radi stabilnosti u regiji. Ono što su vijetnamski vojnici vidjeli kada su upali u Kambodžu izazivalo je osjećaj zgražavanja, a mnogi su prizore opisali gorima od onih što su ih Vijetnamci sami doživjeli u vlastitom ratu neposredno ranije.
Pobjegao u džunglu
Pol Pot pobjegao je u guste džungle na zapadu zemlje odakle je vodio gerilski rat kako bi se vratio na vlast, no to mu nikada nije uspjelo. Njegova moć nad komunističkim snagama postepeno je opadala do sredine devedesetih godina kada je smijenjen. Kmeri su ga planirali izručiti SAD-u da mu se sudi, no on umire od posljedica raka ni godinu dana nakon što je smijenjen. Nikad mu nije suđeno za njegove zločine.
Procjenjuje se da je za vrijeme njegove vladavine u Kambodži umrlo između 1.7 i 2 milijuna ljudi, što je otprilike četvrtina sveukupnog stanovništva te zemlje. Posljedice njegovog režima još uvijek su vidljive u kambodžanskom društvu čiji je oporavak još uvijek u tijeku.
Pol Pot bio je autokrat koji je ubijao svoje političke neistomišljenike i općenito protivnike režima, no izdvaja ga se jer je jednako hirovito naređivao stotine tisuća ubojstava ljudi koji su bili odani režimu. Ubijao je svoje političke protivnike s istom dozom ravnodušnosti kao i kambodžanske seljake koji su trebali biti okosnica njegovog novog društva.
Danas ga se smatra jednim od najbrutalnijih i najkrvavijih diktatora dvadesetog stoljeća, a na tim listama često završi na prvom mjestu.