Prošlog mjeseca završena je sanacija vodoopskrbnog i kanalizacijskog sustava te rekonstrukcija elektroenergetske mreže u staroj gradskoj jezgri Trogira koja je 1997. godine uvrštena na UNESCO-ov Popis svjetske baštine.
Njegov ortogonalni ulični plan datira još iz helenističkog razdoblja, a nadograđivali su ga brojni vladari koji su se kroz stoljeća izmjenjivali na vlasti. U međuvremenu su u jezgri grada podignute raskošne romaničke crkve te renesansne i barokne građevine.
Prilikom posljednje sanacije stare gradske jezgre stari je kamen zamijenjen novim pločama koje sada vizualno odudaraju od ostatka arhitekture, zbog čega su građani ljutiti. Smatraju da se ploče korištene prilikom novog popločavanja ne uklapaju u ostatak prostora.
>> VIDEO U Trogiru kamen na ulicama zamijenili pločama
Iako gradonačelnik Trogira Ante Bilić tvrdi da se sve odvilo po zakonu, pravilima struke i standardima te u suglasnosti s konzervatorima, kritika ne nedostaje.
No, postoji još takvih slučajeva u Hrvatskoj, od kojih je možda i najpoznatiji slučaj betoniranja ploča u staroj gradskoj jezgri Pule, o čijim se pojedinostima i danas malo zna, pa gradom kruže razne priče i legende.
Teško je utvrditi zašto je povijesna jezgra Pule betonirana. Danas izgleda nakaradno
Riječ je o Ulici Sergijevaca u kojoj su nekadašnje ploče, uklopljene u ostatak vizure, zamijenjene betonskim i asfaltnim zakrpama, loše postavljenim šahtovima i rupama.
Na samom početku Ulice Sergijevaca, mnogima poznatije i kao Prvomajska ulica, nalazi se Slavoluk Sergijevaca, poznatiji i kao Zlatna vrata, koji je postavljen oko 30. godine prije Krista. Označavao je ulazak u grad, dok danas označava ulazak u staru gradsku jezgru koja sve manje izgleda kao povijesna ostavština.
Dio obrtnika koji su desetljećima u ovoj ulici kovali svoj zanat tvrdio je da se ispod betona nalazi kamen još iz vremena Nezakcija, a zanimljivo je da većina Puležana ne zna sa sigurnošću zašto je Ulica Sergijevaca betonirana te što se dogodilo s pločama.
Urbana legenda o Jovanki Broz i njezinim potpeticama
Jedna od urbanih legendi kaže da su ploče skinute kako bi ulicom u štiklama mogla prošetati Jovanka Broz. Na tu su nas legendu podsjetili pulski arhitekt i autor Anton Percan te nekolicina prolaznika koje smo sreli u ulici.
"Kamene ploče sivog pješčenjaka kojima su bile popločene ulice i trgovi pulske starogradske jezgre potječu iz kamenoloma iz sjeverne Istre. Popločavanje se vršilo uglavnom u drugoj polovici 19. stoljeća, nakon rušenja većeg dijela pulskih gradskih bedema.
Vezano uz Ulicu Sergijevaca, istina je da pulska javnost ne zna sa sigurnošću što se zbilo s uklanjanjem ploča u toj ulici. Naime, često sam o toj temi razgovarao sa zasigurno najboljim poznavateljem pulske graditeljske baštine, danas pokojnim arhitektom Attiliom Krizmanićem, koji je tvrdio da u gradskoj arhivi ne postoji ni jedan dokument ni pisani zapis o asfaltiranju tadašnje Prvomajske ulice.
U tim je razgovorima bio sklon tumačenju da je do asfaltiranja ulice došlo neposrednom naredbom nekog utjecajnog i visokopozicioniranog političara. Uklapa se to u urbanu legendu da su neravne kamene ploče zamijenjene asfaltom kako bi Titova supruga Jovanka, dok se on nalazio na proslavi otvaranja Ribarske kolibe u proljeće 1960. godine, mogla u visokim potpeticama lakše prošetati ulicom", ispričao nam je Anton Percan.
Sličnu priču ispričali su nam i Puležani dok smo obilazili ulicu.
"Znam da se pričalo da su ploče skinute da bi Jovanka Broz mogla u štiklama hodati po ulici. Ne znam koliko je to istina, ali ne bi me uopće čudilo da je bilo tako. Ne znam kada se dogodila ova betonaža, ali sama po sebi izgleda katastrofalno. Teško je povjerovati da je ovo stara gradska jezgra, ne znam što turisti vide u ovome. Ulica je postala nakaradna", kazao nam je Dinko.
Pisane tragove o asfaltiranju ulice može se pronaći u novinskim člancima iz 1960. godine, a Percan ih je pronašao prilikom rada na knjizi Nogomet u Puli.
"A da je ulica u to vrijeme već bila asfaltirana, mogu potvrditi i svojim iskustvom jer sam godinu kasnije, kao sedmogodišnjak, uzduž ulice svakodnevno jurio romobilom na balinjere, što po kamenim pločama ne bi bilo moguće.
Da kamene ploče nisu micane, već je po njima nanesen sloj asfalta, uvjerio sam se kad su vršeni iskopi duž ulice zbog rekonstrukcije vodovodne i kanalizacijske mreže krajem devedesetih godina prošlog stoljeća. Te iskope sam posebno zapamtio jer sam se na više mjesta uvjerio kako se doslovno miješaju dotrajale, još iz doba Austro-Ugarske, kanalizacijske i vodovodne cijevi", ispričao nam je Percan.
Priča o Ivanu Jakovčiću, Svetom Jurju i pločama iz Pule
"Čuo sam za priču o Jovanki Broz i betoniranju Prvomajske, ali više vjerujem u priču da je dio ploča skinut i da ih je Jakovčić odnio sebi doma", kratko nam je prokomentirao jedan od Puležana koje smo zatekli u ulici.
Pulom već više od dvadeset godina kruže priče da je dio ploča upravo s ovog područja završio u dvorištu Ivana Jakovčića, osnivača IDS-a i donedavnog vlasnika malog istarskog sela Sveti Juraj, gdje su navodno bile i postavljene te ploče.
"Vezano za ploče koje su završile u selu Ivana Jakovčića Svetom Jurju, sjećam se da je to bilo u drugoj polovici devedesetih godina i bilo je vezano uz rekonstrukciju Trga Portarata. Naime, rekonstrukcija je predviđala potpunu zamjenu ploča, pa su izvađene ploče bile deponirane u skladištu tadašnjeg komunalnog poduzeća.
A baš u to vrijeme Jakovčić je obnavljao svoje selo, pa su mu ploče dobro došle. Ništa manje zanimanje javnosti nije izazvalo korištenje drvenih greda koje su ostale prigodom rekonstrukcije krovišta Eufrazijeve bazilike u Poreču i koje su također završile u Svetom Jurju", kazao nam je Percan.
Betonaža nije jedini arhitektonski problem ove ulice. Situaciju je samo pogoršao masovni turizam
Osim što je, umjesto adekvatnim pločama, prekrivena zakrpama od asfalta, rupama, loše postavljenim šahtovima i betonskim grbama, Ulica Sergijevaca ima još nekoliko problema, među kojima je još jedan arhitektonski.
Naime, kako se posljednjih godina Pula sve više počela prilagođavati turizmu, tako su turistička obilježja počela poprimati i njezina povijesna mjesta. U Ulici Sergijevaca otvoreni su deseci malih trgovina koje pretežito prodaju stvari za turiste, poput opreme za plažu, navijačkih rekvizita i raznih suvenira.
Ni jedan od tih objekata se ne uklapa u vizuru ulice čiji je povijesni izgled u međuvremenu gotovo iščeznuo. Tako je vrijedna arhitektonska ostavština pulskih predaka ostala zakopana ispod šarenih izloga ispunjenih plastičnim maskama za ronjenje i nogometnim dresovima.
I dok ljeti ulica vrvi posjetiteljima, zimi je sušta suprotnost - gotovo sve spomenute trgovine su zatvorene, a ulicom jedva tko prođe, izuzev stanara, pa ona pretežito sve od kraja listopada do kraja ožujka izgleda sumorno.
"Uopće se ne poštuje izgled ulice. Preko ljeta se otvore deseci tih malih trgovina. Najgore su mi one prodavaonice slatkiša. Samo sam u prošloj godini izbrojao na potezu od 300 metara čak šest sladoledarnica. Pa kome je to sve potrebno? A svaka je izgledala na svoj način. Pa dodaj još tomu suvenirnice, pa kojekakve trgovine, da ne kažem kineske dućane, s velikim natpisima ‘sve po sedam eura’.
Stvarno ne znam dokle ćemo ovako. Ljeti ulica više izgleda kao sajmište, a ne povijesna jezgra grada na obali. A zimi je mrtvilo, nema žive duše u ulici, eventualno nešto malo bude tijekom Adventa, ali sve je to nedovoljno. Grad bi trebao nešto poduzeti po tom pitanju", kazao nam je jedan od stanovnika Ulice Sergijevaca.