MEĐUNARODNI Praznik rada u Hrvatskoj se počeo slaviti 1890., četiri godine nakon velikog prosvjeda u Chicagu, na kojem je sudjelovalo oko 40.000 ljudi. U sukobu s policijom ubijeno je šestero radnika, a petero je osuđeno na smrt zbog organiziranog prosvjeda.
Nakon osamostaljenja Hrvatske 1996. godine 1. svibnja proglašen je praznikom pod nazivom Blagdan rada, a službeni naziv 2001. promijenjen je u Praznik rada, kako se naziva i danas. Kako se prije i nakon rata obilježavao ovaj praznik te koje su se tradicije i običaji njegovali, provjerili smo u Dalmaciji.
Festa na Stradunu
"Dubrovčani su u prošlosti za Praznik rada imali pravu festu", prisjeća se 70-godišnji Mato, kojeg rastužuje što nove generacije ne poštuju ovaj praznik i ne shvaćaju ga dovoljno ozbiljno.
"Danas se jedva u parku podijeli grah i to nam je sve što imamo. Nema više feste za Praznik rada kao nekada. Prije se nije radilo, svi smo bili zajedno, a na Stradunu bi se svi okupili. Nastupile bi klape, razni sastavi, a neizostavan je bio i folklor sa svojim Linđom i Gradskom glazbom Dubrovnik. Nekad je taj praznik bio jako važan.
Kasnije su članovi udruga uz pratnju harmonike pjevali i prelazili preko Straduna pa bi se ukrcali na brod i otišli negdje u prirodu nastaviti sa slavljem. Danas se zaboravilo zašto se slavi, a ljudi više ne odlaze ni u prirodu, već se zatvaraju u svoje domove", prisjetio se Dubrovčanin Mato.
Okretalo se janje na ražnju i točilo vino iz demižane
U Dolini Neretve prije su, pričaju nam, više držali do Praznika rada. Više se njegovalo običaje, ali i tada je bilo onih koji su radili na taj dan, pogotovo ako su se bavili poljoprivredom. Jutro bi, kažu, iskoristili za rad u polju, a poslije bi se s obitelji uputili na livade.
"Taj dan je bio idealan za obiteljsko druženje. Svi smo bili slobodni i onda smo se sastajali i odlazili u brdo na livadu, gdje smo pekli janjetinu na ražnju. Neki bi roštiljali meso, ovisno kako je tko imao. Kod nas se često vrtjelo janje jer smo imali vlastito stado.
Neizostavna je bila demižana s vinom (staklena, vrbovom šibom opletena posuda), koju su naši stariji nosili sa sobom. Cijeli dan bi se družili, stariji bi igrali na boće i karte, djeca s loptom i nikada nam nije bilo dosadno", ispričao je 60-godišnji Silvano i dodao:
"Godinama smo obilježavali ovaj praznik. To je najveći užitak bio našoj djeci, izlet u prirodu i druženje s obitelji i prijateljima. Uz to smo slavili i rođendan njihovom djedu. No danas se to dosta sve promijenilo, više ne odlazimo u prirodu, a sve rjeđe se sastajemo obiteljski. Vidim da su i u selu prestali s običajima stoga se iznenadim kad vidim mlade koji se upute u brdo na livadu."
"Svi iz škole smo pješačili u brdo"
Prisjetio se kako se Praznik rada obilježavao dok je bio dijete.
"Sa školom smo bili obavezni taj dan ići pješke kilometrima u brdo. Nije bilo izbora pošto je praznik da je netko mogao reći da neće ići. Prije smo svi išli i nismo se bunili jer nam je to bio jedan od dražih praznika.
Nakon zime bismo jedva dočekali ljepše vrijeme da se zajedno možemo družiti. Sastajali bismo se ispred škole i s učiteljicama išli na izlet. Svatko je nosio svoje stvari, a kako nismo mogli puno nositi jer se dugo hodalo, znali bismo ostajati bez vode. Doma smo dolazili umorni s upaljenim mišićima jer bismo cijeli dan trčali i igrali lopte, ali nam nije bilo teško.
Što smo bili stariji, to smo više odlazili s prijateljima, nešto kasnije bismo se priključili i obitelji. Iako je svatko bio sa svojim društvom, cijelo selo bilo je u blizini pa smo zajedno provodili vrijeme."
Obilježavali su ga i vatrogasci luke Ploče 80-ih godina, koji su zajedno roštiljali na svom radnom mjestu iako su, poput hitne medicinske službe i policije, ipak morali biti u pripravnosti.
Proslave iz 80-ih zabilježene na fotografijama
Danas se proslave Praznika rada prisjećaju samo na fotografijama, koje su rijetki sačuvali u svojim obiteljskim albumima. Nekima je Praznik rada bio i prvi izlet pa svoje prve fotografije na izletu imaju sačuvane u Radosnici.
Kažu nam da se u Dalmaciji ovaj praznik u prošlosti puno više poštovao, a danas se neki čak srame otići na Marjan na grah i prošetati s obitelji. Iako su i prije, priča nam baka Boja iz Knina, ljudi često odlazili s obitelji u prirodu umjesto na proslave koje je organizirala vlast.
"Obitelj mi je u Splitu i znali smo nekada biti u Kninu, a nekad bih ja došla njima. Odlazili smo na Cetinu i da ne budemo gladni, normalno da smo pekli meso. Družili smo se s obitelji i to je najviše veselilo moje unuke. To njegujemo i danas iako su one odrasle.
A što se tiče rada, pa neki su radili, neki nisu. Onaj tko je radio na hitnoj, morao je ići na posao. A bilo je i onih koji su radili u polju. Ako su imali životinje, nisu ih mogli ostaviti same, morali su i njih nahraniti. I nije to nikome tada bio problem. Znalo se da je Praznik rada, ali i da imaš neke obaveze", zaključila je.