KAD JE ruski oporbeni lider i kritičar predsjednika Vladimira Putina, Aleksej Navalni, u ožujku smješten u kazneno-popravnu, odnosno radnu koloniju IK 2, u polušali ju je opisao kao "naš prijateljski koncentracijski logor".
"Moram priznati da me ruski zatvorski sustav uspio iznenaditi. Nisam mislio da se na 100 kilometara od Moskve može podići koncentracijski logor", rekao je tada 44-godišnji Navalni u poruci koju je njegov odvjetnik objavio na njegovom Instagram profilu.
>> Navalni otkrio u kojem se zatvoru nalazi, nazvao ga koncentracijskim logorom
Tim je izrazom, "koncentracijski logor", i bivši zatvorenik Dimitrij Mudričenko opisao samu zatvorsku bolnicu u susjednoj kažnjeničkoj koloniji IK-3 u koju je Navalni smješten nakon što mu se zdravlje pogoršalo zbog štrajka glađu koji je pokrenuo zbog izostanka adekvatne liječničke skrbi za herniju diska i neurološke i respiratorne tegobe.
Zatvorenici se boje ići u zatvorsku bolnicu, "čak i ako umiru"
"Tamo ih se obično dovodi da bi ih se slomilo", rekao je Mudričenko za nezavisni ruski portal Open Media prošlog mjeseca i dodao da se zatvorenici opiru slanju u tu bolnicu, "čak i ako umiru". Zatvorenike se ustvari u tu bolnicu ne šalje kako bi ih se liječilo, već kako bi ih čuvari kaznili ili mučenjem iz njih izvukli priznanja koja policija nije dobila, piše ovaj portal.
I oporbeni političar Konstantin Kotov, koji je ondje proveo više od godinu dana, rekao je za AFP da zatvorenici u tom zatvoru zapravo nemaju slobodnog vremena i da su potpuno odsječeni od svijeta.
Drugi bivši zatvorenik Artur Hakobjan rekao je za nezavisnu TV postaju Dožd još 2018. da čuvari tamo počinju tući zatvorenike čim dođu u koloniju. Navalni je rekao da ga dosad nisu fizički zlostavljali, ali u pismu u kojem je tražio liječničku skrb požalio se da mu čuvari "uskraćuju spavanje" tako što ga noću bude i po osam puta te da se radi "de facto o obliku mučenja". Također, dodao je i da može "lako vjerovati" u priče koje je čuo o zatvorenicima koje se gotovo nasmrt premlaćivalo drvenim čekićima.
Navalni je, podsjetimo, osuđen zbog kršenja uvjetne kazne za raniju presudu za pronevjeru, koju se naširoko smatra politički motiviranom i koju je Europski sud za ljudska prava proglasio nelegitimnom zbog kršenja njegovog prava na pošteno suđenje. Uvjetnu kaznu je prekršio jer se nije redovito javljao sudu - iako je u to vrijeme bio u induciranoj komi i daljnjem liječenju od trovanja nervnim otrovom novičokom, za koje optužuje ruski FSB, u berlinskoj bolnici.
Nedugo nakon što je osuđen na više od dvije i pol godine zatvora, prebačen je iz moskovskog zatvora u takozvanu popravnu, odnosno radnu koloniju IK 2 u Pokrovu u Oblasti Vladimir, oko 100 kilometara istočno Moskve.
Navalni štrajkao glađu 24 dana jer su mu uskraćivali liječničku skrb
Navalni je prekinuo štrajk glađu nakon 24 dana, kada su mu liječnici rekli da bi prema nalazima mogao umrijeti za koji dan ako nastavi. Na prvom pojavljivanju na sudu videovezom nakon završetka štrajka glađu izgledao je zabrinjavajuće mršavo i slabo - kao "jezivi kostur", kako je sam rekao.
>>Pogledajte govor Navalnog na sudu: "Ja sam jezivi kostur"
Prije nego je prekinuo štrajk glađu, za njega se u zajedničkom otvorenom pismu, upućenom Putinu, zauzelo više od 70 slavnih književnika, glazbenika, glumaca, filozofa i povjesničara. Šef Federalne kaznene službe, Aleksandar Kalašnjikov, rekao je u četvrtak ruskoj novinskoj agenciji TASS da se Navalni "manje-više" oporavio nakon štrajka glađu. I Ivan Ždanov, jedan od Navalnijevih najbližih saveznika, rekao je u četvrtak da je Navalnijevo zdravstveno stanje općenito zadovoljavajuće.
Iako Rusija svoje zatvorske kolonije naziva "popravnim" ustanovama, bivši zatvorenici kažu da je zatvorski sustav osmišljen da slomi osuđenike, a ne da ih reformira. A ulogu u tome igra i eklatantni izostanak adekvatne liječničke skrbi.
Nasljednici zloglasnih gulaga
Ruske kaznene kolonije ustvari su nasljednice zloglasnih sovjetskih gulaga i prati ih veoma loša reputacija - od tvrdnji da je loš tretman zatvorenika, da su objekti tamo veoma prljavi, do raširene torture, piše američki državni medij Radio Free Europe/Radio Liberty. Većina osuđenika u Rusiji izdržava kaznu upravo u takvim logorima, od kojih su neki veoma udaljeni od gradova i u kojima je rad zatvorenika obavezan, uglavnom u radionicama za šivanje ili za izradu namještaja.
Gulag (skraćenica od Glavna uprava za popravno-radne logore i kolonije) je, naravno, zloglasna sovjetska služba zadužena za upravljanje golemom mrežom logora za prisilni rad političkih i drugih zatvorenika koju je uspostavio komunistički vođa Vladimir Lenjin nakon Oktobarske revolucije. Kroz njega je od 1918. do 1960. prošlo oko 18 milijuna zatvorenika, a između milijun i 2 i pol milijuna ih je umrlo uslijed iscrpljenosti teškim fizičkim radom, gladi, bolesti i drugih posljedica teških uvjeta u logorima - ili su naprosto bili smaknuti za "kontrarevolucionarne aktivnosti".
Ne treba posebno napominjati da uvjeti i tretman zatvorenika u današnjim ruskim kažnjeničkim kolonijama nisu tako surovi kao u Gulagu. Ali kazneno-popravne kolonije koje su i danas u upotrebi zaista su u početku bile zamjena za Gulag nakon smrti zloglasnog sovjetskog diktatora Josifa Visionaroviča Staljina i relativnog ublažavanja sovjetske strahovlade. Popravne kolonije su i danas najčešća vrsta kaznionica u Rusiji. Oko pola milijuna zatvorenika nalazi se u oko 700 zatvorskih kolonija razbacanih diljem Rusije. Ove zatvorske kolonije podijeljene su u četiri kategorije, prema težini uvjeta: specijalne, stroge, opće i otvorene.
Premlaćivanje, seksualno zlostavljanje i teško psihološko maltretiranje
Da Navalnijeva agonija u muškoj popravnoj koloniji IK-2 nije nikakav izuzetak, tvrdi sedam osoba upoznatih s uvjetima u njoj iz prve ruke u velikoj reportaži koju je napravila novinska agencija Reuters pod naslovom "Kako novi ruski Gulag pokušava slomiti osuđenike kao što je Aleksej Navalni". Ako ništa, Navalnijeva politička slava možda je čak bila zaštita od nasilja koje trpe mnogi drugi osuđenici, kažu šestorica bivših zatvorenika i bivši zatvorski inspektor.
Kako su ovi svjedoci ispričali Reutersu, premlaćivanja od strane stražara, seksualno zlostavljanje i teško psihološko maltretiranje redovita su pojava u IK-2. Kažu i da se osobne medicinske potrepštine zatvorenicima rutinski zapljenjuju po dolasku u zatvor. Osuđenike se šalje u ambulantu tek kad su teško bolesni. A skrb medicinskog osoblja uglavnom se svodi na dijeljenje lijekova protiv bolova. Na brutalnost zatvorskog osoblja prema zatvorenicima zatvaraju oči.
Valerij Varganov, odvjetnik za kaznenu obranu koji nije povezan s Navalnijem, rekao je za Reuters da ovi navodi, ako se dokažu, sugeriraju da zatvorsko osoblje krši prava osuđenika i svoju zakonsku obavezu pomoći u njihovoj rehabilitaciji. Na toj bi osnovi, rekao je, rusko tužiteljstvo trebalo provoditi službene provjere "i donijeti zakonsku i utemeljenu odluku". Rusko tužiteljstvo nije odgovorilo na zahtjev Reutersa za komentar, kao ni ministarstvo unutarnjih poslova ni Federalna kaznena služba ili uprava zatvora.
Ruski zakon kaže da se prema zatvorenicima ne smije postupati na način koji je "grub" ili "umanjuje ljudsko dostojanstvo". Zatvorenici imaju pravo na hitnu i specijaliziranu zdravstvenu zaštitu, ovisno o njihovoj dijagnozi. Ako zatvorski službenik zlorabi svoj položaj, može biti zatvoren do deset godina.
Kopiraju disciplinu vojarni, samo što je zatvorenik neprijatelj
Akir Mirzojev radio je za ruski savezni kazneni sustav od 2002. do 2013. u preodgoju zatvorenika i kao zatvorski inspektor na području gdje se nalazi IK-2. Reutersu je rekao da ruski zatvori kopiraju oštru disciplinu vojarni.
"Oni zatvorenika uništavaju kao neprijatelja. Slome zatvorenika kao pojedinca i nazivaju to boljitkom osobe. To je glavni cilj", objasnio je Mirzojev, koji dodaje da zbog svojih političkih stavova ne može više pronaći posao.
Muška popravna kolonija IK-2 sastoji se od niza turobnih zgrada od sive opeke i pravoslavne crkve sa zlatnom kupolom, a nalazi se iza željezne ograde prekrivene bodljikavom žicom. Kompleks je dio ogromne mreže od oko 700 zatvora u kojima se nalazi jedna od najvećih zatvorskih populacija na svijetu, broji pola milijuna ljudi.
IK-2 je preuređen iz sovjetskog logora u koji se narkomane i alkoholičare slalo na "izlječenje" prisilnim radom. Prvi zatvorenici poslani su tamo 1996. godine, pet godina nakon raspada Sovjetskog Saveza. Danas ima kapacitet za 794 zatvorenika.
Zatvorenici ga zovu zatvorom "crvene zone" - onim koji vrši potpunu kontrolu nad svakodnevnim životom zatvorenika. Oni spavaju u vojarnama otvorenog tipa, a dan im započinje u 6 sati ujutro sviranjem ruske himne, nakon čega slijede sinkronizirane fizičke vježbe i besmisleni zadaci kao što su opetovano spremanje i raspremanje kreveta. Zabranjeno im je ići na spavanje prije 22 sata.
"Aktivisti": Zatvorenici koji surađuju s čuvarima za sitne privilegije
Navalni je opisao jutarnju rutinu u Instagram poruci: "Zamislite područje oko vojarne. Snijeg. Ljudi u crnim zatvorskim odorama, čizmama i krznenim kapama stoje u mraku s rukama iza leđa, a iz zvučnika na vrhu visokog stupa trešti: Budi slavna, naša slobodna domovino."
Osuđenici poznati kao "aktivisti", surađuju sa zatvorskim vlastima u zamjenu za privilegije poput bolje hrane i bračnih posjeta, rekli su bivši zatvorenici za Reuters. Također maltretiraju i tuku svoje kolege zatvorenike. Prema Mirzojevu, bivšem inspektoru, zatvori su "uzeli najgore tradicije (ruske) vojske. Koriste osuđenike za mučenje drugih osuđenika".
Uobičajene su priče o liječničkom nemaru. Radu Pelin, graditelj, završio je u IK-2 2019. zbog, kako tvrdi, lažne optužbe da je napao mušteriju. Iako je prilikom uhićenja zadobio prijelom pete, u istražnom zatvoru su mu skinuli gips, tvrdeći da nema prijeloma. Dužnosnici u IK-2 odbili su njegov zahtjev za bolničko liječenje te je tijekom jednogodišnjeg odsluženja kazne morao improvizirati vlastiti gips. Jedina pomoć koju je dobio od zatvorskih službenika bila je jedna ili dvije tablete protiv bolova jednom mjesečno.
Pelinu je peta loše zarasla i unatoč operaciji koju je imao nakon puštanja na slobodu, sad je hrom. Podnio je prijavu protiv IK-2 zbog izostanka liječenja. Reutersu je pokazao kopiju svoje tužbe i medicinskih nalaza koji potvrđuju njegove tvrdnje.
Još jedan bivši zatvorenik u IK-2 koji je razgovarao s Reutersom je Dimitrij Demuškin, nacionalistički političar i bivši vođa zabranjene, krajnje desne skupine nazvane Slavenska unija. Demuškin je odslužio godinu i osam mjeseci u IK-2 zbog poticanja rasne mržnje, što on negira. Pušten je u veljači 2019.
Bolesnicima daju samo tablete protiv bolova
Demuškin kaže mu je koljeno nateklo za vrijeme boravka u IK-2. Zbog apscesa teško je hodao i dobio vrućicu. Zamolio je da ga pregleda vanjski liječnik ili da ga odvedu u bolnicu, ali zatvorski službenici su, tvrdi, odbili ili ignorirali njegove zahtjeve. Umjesto toga dobio je tablete protiv bolova i upala i bio je izuzet iz svakodnevne prozivke, tako da nije morao stajati vani.
Zatvorsku ambulantu je vodila žena koju je nazvao "sadistom", i koja je vikala na stražare da ga odvedu natrag, govoreći im: "Neka umre u baraci. Trebao je razmišljati o svom zdravlju kad je počinio zločin." Dobio je adekvatnu medicinsku skrb tek nakon što je pušten, nakon čega mu je koljeno ozdravilo, kaže.
Treći bivši zatvorenik, koji je htio ostati anoniman, rekao je da je trpio jaku zubobolju zbog koje nije mogao normalno jesti, ali morao je čekati šest mjeseci da ga odvedu kod zatvorskog zubara koji mu je izvadio zub.
"Ispalo je da imam rupu u zubu. Ali oni nisu radili rendgenske snimke niti išta drugo", rekao je i dodao da bi u drugim slučajevima zatvorski zubar "ljudima jednostavno iščupao zube i to je to", bez liječenja.
Šestorica bivših zatvorenika rekla su da zatvorski čuvari ili "aktivisti" često mlate obične kriminalce, odmah po dolasku, ali da se političke zatvorenike uglavnom pošteđuje. "Aktivisti" tuku posebno surovo, ali izbjegavaju lice kako ozljede ne bi bile vidljive na prvu.
Zatvorenike mlate po dolasku i da bi izvukli priznanja iz njih
Pelin kaže da je odmah po dolasku odveden u ured upravitelja. Jedan policajac davio ga je s leđa i gurnuo na zemlju, dok ga je drugi nogom stola tukao po tabanima. Dodao je da su stražari tukli još jednog zatvorenika dok nije bio prekriven krvlju i dok mu nisu pukli ušni bubnjići, sve zato da bi ga natjerali da prizna novo kazneno djelo nevezano za njegovu prvobitnu osudu. Pelin ne zna je li zatvorenik na kraju priznao.
Aleksander Ionov, koji je zatvoren nakon što je priznao krivicu za posjedovanje droge, kaže da je vidio kako su nove zatvorenike odvodili u dvorište, gdje su ih tukli drugi zatvorenici ispred redara i kako su morali stajati rastavljenih nogu više od dva sata u dubini zime. Jedan je zatvorenik na vrhovima prstiju dobio ozebline koje su potom morale biti amputirane, rekao je.
Drobilenko, osuđenik za prevaru, rekao je za Reuters da je bio u zatvoru u Francuskoj i Španjolskoj i da je bio šokiran postupanjem prema njemu u IK-2, gdje je i on pretučen.
"Iskreno govoreći, iznenađujuće je da se sve to može odvijati unutar zatvorskog logora u 21. stoljeću", rekao je Drobilenko.
Stalna prijetnja silovanja
Ti su zatvorenici također posvjedočili da je prijetnja silovanjem stalno bila prisutna. Opisali su kako bi stražari i zatvorenici osobu koja je silovana ili je imala homoseksualne odnose klasificirali kao "pijetla" i "degradiranog", što bi ih smještalo na dno zatvorske hijerarhije i izlagalo ih još većem nasilju.
Za Navalnija će, kažu bivši zatvorenici i aktivisti za ljudska prava, najveći izazov uz očuvanje fizičkog zdravlja biti očuvanje zdravog razuma.
Ruslan Vakapov, regionalni koordinator organizacije "Sjedeća Rusija", koja pruža pomoć zatvorenicima i njihovim obiteljima, tvrdi da ruski zatvorski sustav dehumanizira ljude do zastrašujuće mjere.
"Vidio sam ljude koji su izašli... koji jednostavno nisu znali razgovarati s drugim ljudima", kaže Vakapov za Reuters.
Oporbeni politički aktivist Konstantin Kotov proveo je 18 mjeseci u IK-2 nakon presude zbog sudjelovanja u demonstracijama koje nisu imale službeno odobrenje, što je čest slučaj s prosvjedima u Rusiji. Kotov, računalni programer, ističe da zatvorski službenici "imaju mnoge metode koje ne uključuju fizičko nasilje."
Strah i neizvjesnost ljude slamaju više od batina
"Oni mogu zabraniti drugim osuđenicima da razgovaraju s vama, kao što su to učinili sa mnom. Većinu vremena provedenog u pritvoru nitko sa mnom nije razgovarao", objašnjava Kotov. Pelin potvrđuje da su on i Kotov dijelili vojarnu i da nitko nije razgovarao s njim. Zatvorenicima se prijetilo nasiljem u slučaju da razgovaraju s njim, dodao je. "Aktivisti" bi bilježili detalje razgovora u bilježnicu.
"Ako, naprimjer, razgovarate s Kotovom, a on je zabranjen, to je to - dobit ćete. Svakako ćete biti odvedeni na premlaćivanje. To je psiha osobe se uruši kad je u zatvoru pola godine, godinu ili dvije godine - i ni s kim ne razgovara", dodao je Pelin.
Psihološki su pritisci intenzivni u pojačanom kontrolnom sektoru IK-2, gdje je Navalni zadržan po dolasku, rekao je Demuškin, koji je u tom sektoru proveo osam mjeseci. Tamo uopće nije dopušten razgovor, rekao je.
"Morate držati glavu dolje, kontakt očima je zabranjen i ne smijete se micati bez pitanja, čak ni da počešete nos", prepričao je ovaj bivši zatvorenik, što je opisao kao nešto gore od fizičkog nasilja. Kontakt je imao jedino s odvjetnikom.
"Cijela atmosfera, neizvjesnost o tome što će uslijediti i hoćete li preživjeti ili ne. To ljude slama više od batina", zaključio je.