HRVATSKA demokratska zajednica dobila je najviše glasova birača na izborima za Europski parlament, ali je izbore ipak izgubila. HDZ Andreja Plenkovića nije ostvario strateški cilj da ima najviše zastupnika, odnosno da osvoji pet mandata, iako bi se na kraju jučerašnje večeri zadovoljili i s četiri mandata da je SDP dobio jedan manje.
Nekoliko je razloga za loš rezultat HDZ-a koji su Plenkovićevi oponenti u stranci dočekali ne prikrivajući zluradost. Prvi razlog je lista popunjena anonimcima za koje je Plenković računao da će osvojiti glasove samo zato što iznad svojih imena imaju tri magična slova – HDZ. U to je uložio i osobni rejting i autoritet koji, kad se sve zbroji, i ne vrijedi onoliko puno koliko je on mislio.
Mogao je poslati Real, a kandidirao je anonimuse
"HDZ je izgubio jer se Plenković krivo kladio da će svojim imenom, ugledom i imidžom dobiti izbore s listom na kojoj nema gotovo nikog tko je javnosti poznat i da će to učiniti s HDZ-om bez koalicijskih partnera", rekao je jutros Žarko Puhovski za Media servis. Prije pet godina, kada je i sam bio kandidat za europskog zastupnika, Plenković se, predstavljajući listu, hvalio kako na njoj nema anonimaca, nego samo već iskušanih, iskusnih i dokazanih kandidata i kandidatkinja. Na stranu što je to bilo hvalisanje, tada su ipak kandidati bili poznati javnosti. Na ovim izborima je napravio potpuno suprotno i na čelo liste postavio Karla Resslera, blijedu kopiju samoga sebe.
"Mogli smo sastaviti listu koja bi bila Real, a sastavili smo ovakvu. Kad bismo razgovarali o postocima, morali bismo priznati da je ovo najlošiji rezultat HDZ-a ikad", rekao je u izbornoj noći jedan visokopozicionirani član stranke koji se nadao da će zbog svog međunarodnog iskustva biti na listi. Drugi je pak kratko komentirao: "Kako siješ tako ćeš i žeti. Ovo je bolno, ali naučit će čovjek."
I zaista, Plenković je na ovim izborima dobio lekciju iz poniznosti koja mu, ako je uopće shvati, neće dobro sjesti. Uz njih je, naravno, važna i druga opozicijska struja unutar stranke, ona Milijana Vase Brkića koja namjerno nije željela pomoći vlastitoj stranci da uspije. Štoviše, dio birača pod njihovom kontrolom dobio je izravan naputak da glasa za Ružu Tomašić. I oni su željeli naučiti Plenkovića poniznosti i osigurati sebi barem predah od njegovih stalnih nasrtaja. To nas dovodi do drugog razloga HDZ-ovog debakla.
Kazna za bahatost
Birači su kaznili Plenkovićevu bahatost i podcjenjivanje zdravog razuma. Njegovo hladno odbijanje da smijeni ministre koji su toliko kompromitirani da ih nitko pametan više ne bi držao na položaju razljutilo je veliki broj građana. Gabrijela Žalac, Tomislav Tolušić, Lovro Kuščević, Damir Krstičević već su odavno morali otići, a Plenković ih je zaštitio. Neodlučan je bio i u obračunu s Milijanom Brkićem kojeg se do sada nebrojeno puta mogao riješiti. I na tome je istopio svoj kredibilitet. Time je praktički ove izbore pretvorio u referendum o svojoj vladi. I nije na njemu dobro prošao.
Kampanja dosadna kao šef
Treći se razlog HDZ-ovog potopa nalazi u njihovoj dosadnoj i neinspirativnoj kampanji.
"Kampanja je dosadna kao i šef", rekao je jedan od ključnih ljudi koji je trebao iznijeti kampanju po Plenkovićevim uputama. Ni jednom jedinom riječju kandidati nisu govorili o dosadašnjim rezultatima HDZ-a u Europskom parlamentu. Umjesto toga, govorili su koliko je članstvo u EU dobro za Hrvatsku. I to je istina, ali baš ništa se ne bi promijenilo da je umjesto njih to govorio bilo tko drugi. Naravno, s ovakvom listom nisu ni mogli o tome govoriti, ali mogli su se barem pretvarati da će napraviti nešto pametno. U politici je i to često sasvim dovoljno.
Umjesto privlačenja svojih, pokušao je otrgnuti SDP-ove birače
Četvrti razlog krije se u odvajanju HDZ-a od tvrde desnice. Koliko god u HDZ-u vole govoriti da su oni samo malo desno od centra, njihovi birači su ipak daleko više desno. S glasovima koji su se rasuli na desnoj strani HDZ bi kao i prije pet godina dobacio do 40 posto. Na svim dosadašnjim izborima HDZ je kanibalizirao desne stranke ako su mu se priklonile ili ih sustavno uništavao ako bi se izmakle kontroli. Na ovim izborima su se, umjesto toga, odlučili za pokušaj uništavanja SDP-a. Za to su angažirali SDSS i HNS. No taj plan je neslavno propao.
SDSS ni u jednom scenariju nije mogao doći do mandata, a kandidiranjem s takozvanom građanskom listom predstavnici Srba su započeli s uništavanjem samih sebe. Bilo bi zanimljivo da su uspjeli, ali ovako su samo dali argument onima koji tvrde da ne trebaju imati posebnu izbornu jedinicu i zajamčene zastupnike. HNS se pak prvi put odvažio sam izaći na izbore. Dosad su se toga uvijek pazili da se ne bi vidjelo koliko zapravo vrijede. Nisu uspjeli i bilo je jasno da neće uspjeti jer birači ne mogu tako lako zaboraviti njihove prevare i izdaje.
Spas od jačanja desnice
Peti razlog je opet na desnici. Jačanje tvrde nacionalističke desnice natjeralo je dio birača da potraže spas u poznatim rukama. Mnogi su i ovoga puta začepili nos i glasali za SDP ne želeći prosuti svoj glas u jalovom pokušaju afirmiranja neke bolje lijeve opcije. Pojednostavljeno, tražili su nekoga tko će im pružiti dojam da postoji bedem koji će ih obraniti od divljanja desnice. Taj bedem su potražili u SDP-u koji već godinama krvari od svojih vlastitih unutarstranačkih borbi. Nije taj bedem ni nešto visok, ni jako učinkovit, ali je ispao dovoljan da HDZ-u pomrsi račune.
Plenković se neće opametiti
Na koncu, iz ovih izbora ne bi trebalo izvlačiti zaključke i predviđati rezultate budućih. Birači jako dobro razlikuju izbore, što možda najbolje pokazuje karijera Milana Bandića koji se nikako ne može maknuti iz Zagreba koliko god novca i truda uložio. I on je na ovim izborima, kao i na domaćim parlamentarnima, doživio poniženje, ali i dalje bez problema vlada glavnim gradom. No može se uočiti trend, a taj je da se desnica odmetnula od HDZ-a i da birači više ne žele trpjeti Plenkovićev bezobrazluk. Ovo potonje je nemoguće promijeniti pa je za očekivati da će HDZ krenuti oštro udesno, što je i naznačio u finišu kampanje za ove izbore, ali tada je već bilo prekasno.