Nakon puno nepotrebnog natezanja, odugovlačenja i nagovaranja Ukrajina je konačno, u tajnosti, dobila dugo željeno oružje – balističke projektile MGM-140 ATACMS (skraćeno od Army Tactical Missile System).
Na njezinu žalost, nije dobila toliko željene i očekivane varijante s klasičnom visokorazarajućom bojevom glavom i dometom od 300 kilometara, već najstarije projektile M39 (ATACMS Block I). Osim što imaju domet od samo 165 kilometara, umjesto razarajuće bojeve glave nose 950 "zvončića". Zbog toga su pogodni za uništenje ciljeva kao što su aerodromi, helidromi, skladišta na otvorenom i slično. Projektili M39 posebno su učinkoviti protiv snaga u napredovanju, no teško da će ih ukrajinska vojska koristiti za to.
Amerikanci su Ukrajincima isporučili dvadesetak projektila koje su ovi u nekoliko dana sve lansirali. Požurili su se prije nego što Rusi uspiju premjestiti baze izvan dometa. A morat će ih premjestiti na više od 170 kilometara od bojišta jer je ukrajinski ministar vanjskih poslova Dmitro Kuleba na tamošnjoj televiziji 1+1 ustvrdio da je to tek prva pošiljka i da će ATCMS-i neprestano dolaziti.
Ofenziva je podbacila
Boeing i Saab objavili su da će vrlo brzo započeti s isporukama krstarećih projektila GBU-39 GLSDB (Ground Launched Small Diameter Bomb). Uz domet od 150 kilometara, GLDSB ima mogućnost uništavanja dobro branjenih točkastih ciljeva. Odličan je za neutralizaciju protuzračnih sustava, nakon čega se otvaraju mogućnosti djelovanja drugim oružjima.
Dovršena je i isporuka 31 tenka M1A1 Abrams. Za razliku od pompe kojom su dočekani Leopardi i Challengeri, dolazak Abramsa ukrajinski mediji popratili su vrlo suzdržano. Ukrajinska vojska je od početka ofenzive 4. lipnja do sada izgubila više od 30 posto borbenih vozila doniranih sa Zapada. Pritom nije učinila ništa naročito.
Dapače, jedina moguća ocjena je da je ofenziva podbacila. Sveprisutni šef vojnoobavještajne službe Kirilov Budanov još 23. rujna u intervjuu za The War Zone rekao je da će ukrajinska vojska koristiti Abramse samo za dobro planirane operacije. Iz tog bi se moglo zaključiti da su Abramse, Challengere, Bradleyje, Mardere i slično koristili (i gubili) u ne baš dobro planiranim operacijama. S obzirom na rezultate, čini se da je bilo upravo tako. U svakom slučaju, nakon gorkog razočaranja s Leopardima i Challengerima, koji nisu donijeli toliko željeni preokret odnosa snaga na bojištu, Ukrajinci su sada s Abramsima puno oprezniji.
Bitka za Avdijivku
Vijesti s bojišta skoro su se isključivo odnosile na bitku za Avdijivku. Bitka je započela još 12. listopada s ruskom namjerom da se prodorom sa sjevera i juga grad okruži te ukrajinske snage natjeraju ili na povlačenje ili na predaju. Dosad je rusko napredovanje vrlo ograničeno, ali su zato gubici ogromni.
Ukrajinski izvori tvrde da su na sjevernom pravcu napredovanja prema naseljima Stepove i Berdiči ruske snage do sada izgubile više od 60 tenkova i oklopnih borbenih vozila. Tako se u dnevnom izvještaju ukrajinskog ministarstva obrane za 19. listopada tvrdi da je eliminirano više od 1380 vojnika, više od 55 tenkova i više od 120 oklopnih borbenih vozila. Najveći dio toga odnosi se na bojište oko Avdijivke. Usprkos ogromnim gubicima, zapovjednik svih ruskih snaga u Ukrajini i načelnik glavnog stožera, general Sergej Šojgu u bitku za Avdijivku i dalje šalje nove brigade i pukovnije.
Ukrajinci su propustili veliku priliku
U noći sa 17. na 18. listopada dijelovi 35. i 36. mornaričko-desantne brigade ukrajinske vojske iznenadnim desantom kod željezničkog mosta i prodorom došli su sve do sela Pišanivka i zaseoka Pojma. Iako su ruski izvori prvotno objavljivali da se radilo o cijelim satnijama, vrlo brzo se pokazalo da su akciju izvele male izvidničke skupine, svaka od desetak vojnika.
Vojnici su imali zadaću pronalaženja ruskih položaja koje nisu mogli otkriti dronovima. Kako ih nisu uspjeli naći, doslovno su se došetali do navedenih mjesta. Navodno su uspjeli privremeno zauzeti zaselak Pojma (što nije teško jer ima manje od deset kuća i željezničku postaju) prije nego što su ruske snage počele djelovati prvo artiljerijom, a potom i pješaštvom. Nakon toga ukrajinske snage su se povukle.
Taj svojevrsni upad Ukrajinaca južno od Dnjepra pokazao je koliko je ruska obrana na tom prostoru slaba i neorganizirana. Tako se logično nameće pitanje zašto to Ukrajinci do sada nisu iskoristili. Dok su ruske snage prvo bile zauzete zaustavljanjem ukrajinske ofenzive, a sada bitkom za Avdijivku, zašto ukrajinske snage nisu pokušale izvesti velik prodor preko Dnjepra?
Ako i ne bi uspio, dodatno bi razvukao i ovako prenapregnute ruske snage. Umjesto toga general Zalužni je četiri mornaričke brigade "trošio" u bitkama koje na kraju nisu donijele ništa značajno.