U SUBOTU su klečavci na Trgu bana Josipa Jelačića ponovno klečali i molili krunicu, a nekoliko je žena koje ih podupiru verbalno napalo i izvrijeđalo Sandru Huzjak, jednu od prosvjednica koja je pjevajući na istom tom trgu pružila protuotpor klečavcima.
Razgovarali smo sa Sandom, inače učiteljicom razredne nastave u jednoj zagrebačkoj školi. Ispričala nam je što se točno dogodilo prošle subote, ali i zašto su ju upravo klečavci nagnali da se prvi put krene baviti aktivizmom.
>> Nova snimka: Ovako su žene napale prosvjednicu protiv klečavaca dok je stizala na Trg
Verbalne napade koje je Sandra doživjela za vrijeme prosvjeda snimile su kamere, a ispričala nam je kako jedan bivši učenik iz škole u kojoj predaje uskoro završava Akademiju Dramskih umjetnosti te se odlučio za svoj završni rad snimiti portretni dokumentarac baš o njoj i njezinim performansima na Trgu. Kaže da joj je tom prilikom rekao kako ima dojam da "žive u vrlo zanimljivom vremenu u kojemu osoba koja nikada nije istupala u javnosti ima potrebu izaći na ulicu i biti hrabra".
Dugo se bavite aktivizmom? Što vas je nagnalo na to?
Na bavim se inače aktivizmom i nisam aktivistica, ali u meni ga je pobudio aktivizam klečavaca. To nije molitva, to je njihov pokušaj društvenog pritiska. Smatram da im se ne pruža dovoljno velik otpor. Ja inače živim vrlo mirnim životom, imam obitelj, učiteljica sam, ali u meni su se probudili aktivizam i potreba za otporom, a sve zbog njihove pasivne agresije. Ovo su mi prvi javni istupi.
Kao učiteljica smatram da trebam biti snažna i učiti djecu demokraciji. Kroz građanski odgoj potičemo djecu da budu aktivni i glasaju, kažu svoje mišljenje i bore se za svoja uvjerenja. Učitelji bi prvi trebali biti na prvoj liniji i govoriti svoja mišljenja.
Koji su konkretni razlozi koji su vas pokrenuli na reakciju?
Ja dolazim iz katoličke obitelji i pohađala sam Žensku opću gimnaziju kod časnih sestara i znam da ljudi kojima sam bila okružena nisu istomišljenici klečavaca. Klečavci su sekta, frakcija ljudi koji se pokušavaju skrivati iza Katoličke crkve. Imala sam osjećaj osobne odgovornosti kao žena, učiteljica i majka boriti se protiv tih suludih ideja jer sam vidjela da oni smatraju da ih, prema nekim njihovim statistikama o kojima mi stalno govore, podržava 95 posto katolika u Hrvatskoj, a mene samo pet.
Vidim da su mišljenja kako ih svi podržavaju. Ne želim da te njihove ideje uopće imaju potencijala biti progurane kao nekakav društveni poredak, kao što se to dogodilo u Poljskoj. Ne smatram da je to molitva. Ona treba biti intimna i skrušena i u Matejevom evanđelju Isus je to tražio.
Ja nisam aktivni vjernik, ali je to moja pozadina. Svi me pitaju zašto ti istupaš, ali smatram da baš ja i trebam. Oni smatraju da su svi koji su protiv njih ili nevjernici ili sotonski izrodi, kao što su meni rekli da sam.
Dakle, vi smatrate da klečavci koriste katoličke vrijednosti, iskrivljuju ih i koriste za ostvarivanje svojih osobnih svjetonazora.
Da. Mislim da se oni skrivaju pod krinkom molitve jer katolici s kojima razgovaram groze se postojanja takvih ljudi i zatiranja ljudskih prava pod krinkom molitve. Kao da se skrivaju iza Božje suknje.
Oni stalno govore da se samo mole. To nije molitva. To je čisti aktivizam. Oni izvode performans na Trgu, a smeta im moj performans. Kada su me napale dvije žene u subotu, između ostalog su mi rekle da idem doma pjevati. Ja i jesam pjevala doma dok su se oni molili doma. Onog trena kada su došli moliti na trg, i ja sam došla. Kao što je moje pjevanje performans, tako je i njihova molitva.
Nosite upečatljivu odoru. Koja je njezina poruka?
Odora je iz filma i serije Sluškinjina priča. U njemu se jasno prikazuje kako je postepeno, malim promjenama u društvu, došlo do zatiranja prava žena. I kada su ta prava u potpunosti ukinuta, tek tada su ljudi shvatili koliko su radikalne promjene nastale i tad su počeli pružati otpor. Kao žaba koju polako kuhate u vodi, pa ni ne primijeti da je se kuha. Smatram da je najveći problem našeg društva taj što nam se pokušavaju ukidati prava, a gotovo nitko ne izlazi na cestu, gotovo nitko se ne bori protiv toga.
Koji je vaš konačni cilj?
Mnogi me pitaju što mi je cilj. Osim poslati poruku da postoji i druga strana, ja želim da se nadležne osobe u Katoličkoj crkvi službeno ograde od klečavaca. Želim da se vrati povjerenje koje Crkva gubi. Ovo što klečavci rade je izuzetno loš marketing za Crkvu i ona bi se trebala javno ograditi od njih kako bi ljudi znali da ih Crkva ne podupire.
Imam osjećaj da se ti muškarci boje samostalnih žena koje dolaze. One ne trebaju muški duhovni autoritet u obitelji. Znači li to da bi se onda udovice trebale što hitnije ponovno udati da bi imale u životu muški duhovni autoritet? Ako traže Boga da im da autoritet u obitelji, onda ga očito ne mogu sami postići. To znači da nisu ni sposobni biti autoriteti.
Vi ste u subotu doživjeli nekoliko napada. Prvi se zbio još i prije samog dolaska na Trg. O čemu je riječ?
Prvo su me na putu do Trga napale dvije žene. Moj suprug je cijelo vrijeme hodao uz mene jer katolici često znaju biti agresivni. Vjernici su činili monstruozne zločine kroz povijest u ime Boga tako da sam očekivala i ovdje agresiju.
Super je to što me muž podržava. On je cijelo vrijeme hodao pored mene, ali se osjećao nelagodno zbog napada te dvije žene, jer nije znao treba li reagirati na taj ženski napad. Ja sam ih gledala, pokušala sam procijeniti imaju li oružje. Nisam bila sigurna kako procijeniti situaciju.
Malo sam se prepala i zastala, a suprugu je bilo neugodno jer se ipak radilo o dvije žene pa se nije htio stavljati između mene i njih. Zato je u pomoć priskočila moja sestra. Nakon što sam došla na Trg, između prosvjednika koji dolaze na tihu misu i policije, napale su me dvije žene.
Jedna od njih počela se moliti nada mnom na engleskom jeziku, a druga je gurnula fotoreportera i skoro mu izbila kameru iz ruke. Pričekala sam da ona dovrši molitvu, pustila sam svoju pjesmu i nakon toga sam se maknula jer je cilj bio postignut - da se vidi da postoji protuotpor. Ja s njima ne želim ulaziti u fizički kontakt i svađati se, no, s druge strane, oni su ti koji su agresivni. Nije samo da mole.
Jeste li doživjeli još kakvih neugodnih situacija?
Oni imaju potrebu dovikivati da sam sotonski izrod, da sam hodajuća sotona i da nisam krštena, što nije istina. Uglavnom me verbalno izvrijeđaju, ali ove dvije žene su bile i fizički agresivne.
Kako ste vi doživjeli cijelu tu scenu? Slijedom kršćanskih vrijednosti na koje se pozivaju, je li trebalo očekivati da će u miroljubivijoj atmosferi dočekati i one koji se s njima ne slažu?
Oni očigledno u sebi nemaju taj božji mir koji stalno propagiraju. Oni u sebi imaju nemir i boje se ikakvog tuđeg mišljenja. Demokracija i jest takva da svi imamo pravo izaći na ulicu, kako oni tako i ja. Vježbanje javnog istupa, demokracije i naših sloboda nama nije u tradiciji, ali bi to trebalo intenzivirati. Klečavci i svi koji ih podržavaju toga se boje i vjeruju u jednoumlje smatrajući da su oni ti koji su jedini u pravu.
Oni stalno tvrde da ih većina ljudi podržava, ali statistike i ankete pokazuju da to uopće nije tako. Nemaju mirnoću u sebi, već samo agresiju i mržnju prema bilo čemu drugačijem. Ovim putem želim pohvaliti policajce koji su izuzetno profesionalno odradili svoj posao. Zadnji put su me legitimirali, no ovaj put nisu ni mene, ni sestru ni muža. Jednostavno su mi rekli da nema potrebe za tim.
Koliko se to onda kosi s kršćanskim vrijednostima na koje se pozivaju?
Naravno. Oni su hodajuća, odnosno klečeća kontradiktornost.
Je li vas napad iznenadio ili ste ga očekivali? Jeste li u glavi imali kakve scenarije što bi se moglo dogoditi na Trgu tijekom vašeg performansa?
Očekivala sam agresiju, zato je i muž hodao uz mene. Većina zla koje su u prošlosti napravljene i najveći monstruozno zločini bili su u ime boga. Vjernici raznih religija, ne samo katolika, načinili su najbrojnije i najzvjerskije zločine u povijesti ljudskog roda.
Poznavajući ljudski um koji kada ispred sebe stavi uvjerenje da je na njegov strani bog, a nije samo na njihovoj nego je i na mojoj, taj isti bog kojem se oni mole. Ja mislim da se njih i Isus i Bog istinski srame i nevjerojatno mi je da oni misle da je Bog na njihovoj strani.
Prijete mi i preko poruka, govore da će me zatući negdje na ulici. Oni su bili agresivni kroz povijest, takvi su i u sadašnjosti, a vjerujem da će takvi biti i u budućnosti, Zato i gube svoju publiku. Zato vjernici odlaze od Crkve jer je njihova reputacija na zlu glasu i zbog njih ispada da su svi vjernici takvi. Znam divne katolike koji žive svoju vjeru, ne promiču takve ideje, već se njih groze.
Klečavci kažu da se mole za domovinu, da muškarci postanu duhovni autoriteti obitelji koji će prenositi katoličku vjeru, zalažu se za život u predbračnoj čistoći, čednost u odijevanju i ponašanju… I onda vas žene napadnu dok se muškarci u međuvremenu mole kako bi postali duhovni autoriteti obitelji i odlučivali o njima. Kako to komentirate?
Neovisno o spolu, ljudi mogu pasti pod bilo kakav religijski utjecaj. Mislim da te žene nemaju viziju ideje sloboda koje se pokušavaju oduzeti. I u islamskim zemljama su mnoge žene ubijale druge žene. Žene koje su spaljene u srednjem vijeku često su bile osuđivane od strane drugih žena. One znaju pasti pod utjecaj i to nije rijetkost.
Isto tako postoje muškarci koji su došli podržati tihu misu i oni koji su došli podržati ženska prava. Neki ljudi imaju razum, a neki ne, nema to veze sa spolom. S druge pak strane, ako su njih dvije poslane da me dočekaju, što vjerujem da jesu, mislim da su namjerno poslane žene da ne bi ispalo da muškarac napada ženu.
Mislim da je cijeli taj napad promišljeno napravljen. I Ayaan Hirsi Ali (bivša muslimanka i aktivistica, op.a.) je govorila o islamu s iste strane vjerskog radikalizma gdje je opisivala mentalitet žena u islamskim državama. One su zastupale sulude ideje protiv prava žena. Ayaan je bila saborska zastupnica i na kraju je morala pobjeći iz Nizozemske jer su je vjernici napali.
Ovdje se ne radi o islamu, ali klečavci su jednako ekstremistički katolici. Ekstremizam je ekstremizam, uopće nije bitno o kojoj religiji je riječ. Znam divne ljude i muslimane i katolike, ali ovo je jedna frakcija koja je ekstremistički spremna društvo mijenjati na gore. I to mi se čini izuzetno opasnim. Uopće ne želim svjedočiti scenariju da se društvo mijenja i vraća u srednji vijek dok ja postojim.
Jeste li upoznati s Ordo Iurisom? Sam Vice Batarelo bio je povezan s njima. Oni su bili poprilično ekstremistički nastrojeni, a na koncu su odigrali ključnu ulogu pri uvođenju zabrane pobačaja u Poljskoj.
Vjerujem da klečavci imaju želju mijenjati društvo, njegov poredak i zakone i to me plaši. Majka sam, ne želim scenarij u kojemu moje kćerke moraju bježati iz ove zemlje jer joj prijeti ulazak u srednji vijek. Ja vjerujem da klečavci imaju mogućnosti utjecati na zakone. Ne želim o tome ni razmišljati, već sasjeći sve u korijenu.
Kroz razgovore s ostalim prosvjednicima na Trgu, kakav ste dojam stekli, smatraju li i oni klečavce potencijalnom opasnosti?
Naravno. Zato i imaju potrebu izaći van. Njima je stalo do prava žena i da se ne ukine pravo na pobačaj. Klečavci smatraju da je to ubijanje djece. To je izuzetno osjetljiva tema. Hrvatska je sekularna država i ne bi trebala biti vjerski obojena.
Uvijek pitam ljude koji se bore protiv pobačaja koliko su nepobačene djece usvojili. To je jako bitan indikator jer oni žele da žena koja ne želi dijete, isto rodi i ostavi ga. Iako su se časne sestre u školi neizmjerno brinule o napuštenoj djeci, to su sve djeca koja često imaju izuzetno nesretne živote. Mene zato zanima koliko je ljudi koji se zalažu za zabranu pobačaja posvojilo djece.
S druge strane, znanstvena istraživanja pokazala su da se brojke žena koje su napravile abortus ne mijenjaju neovisno o tome je li on legalan ili ilegalan, samo je u ovom drugom slučaju zdravstvena zaštita žena ugrožena. Tako da zalaganja protiv pobačaja mogu samo zdravstveno naštetiti ženama.
Klečavci su ljudi koji žive na istom mjestu kao i mi, ali u svojoj glavi ne i u istom vremenu. Oni bi htjeli vratiti vremena od prije 500 godina kada je žena bila manja od makovog zrna, nije imala prava ni nikakvu zaštitu pa su zato muškarci mogli biti uzdignuti, važniji i veći od žene. To su muškarci koji sa ženom ne znaju živjeti kao s ravnopravnom osobom i zato se bore da se ženama umanje prava.
Hoćete li ponovno prosvjedovati?
Sljedeći put bih htjela doći, ali još nisam sigurna jer imam obiteljske obaveze. Svi koji me napadaju pitaju me jesam li bila na Prideu. Vežu ljude koji imaju nešto za reći uz LGBT zajednicu. Ja nisam nikada bila na Prideu, ali svakako podržavam svaki oblik borbe za svaku obespravljenu skupinu.
Mi smo društvo u kojemu treba vježbati demokraciju. Francuzi izađu na cestu i pale trgove zbog pomaka odlaska u mirovinu za dvije godine. Mi smo tako jadna, mala, sitna nacija koju možeš gaziti. Svi govore da sam hrabra, a izašla sam na cestu otpjevati pjesmu.
Suludo je da se trebam bojati katolika. To je sve pomaknuto. Nevjerojatno je da nemamo želju izaći na ulicu. Kada sindikati pregovaraju oko plaća, inflacija je bila 30 posto, a razgovorima se pregovara oko dva do pet posto povećanja, a zapravo bi trebalo biti 30 posto.
Ne mogu razumjeti da ljudi nisu na ulici i da se boje izaći i reći svoje mišljenje. Mi nemamo razvijenu praksu prosvjedovanja. Svi su prestrašeni, svi se boje i radije bih živjela tako da me gledaju kao luđakinju koja istupa i bori se za sebe nego živjela mali neznačajni život u kojem se bojim.
Svi mi govore da sam hrabra, a ja se uopće tako ne osjećam, već osjećam da svi drugi nisu osviješteni o tome koliko je bitno boriti se za sebe i za budućnost svoje djece, a ne prepustiti se apatiji.