KAD JE, pri posjetu američkog predsjednika Donalda Trumpa gradu Kenoshi, novinar upitao dvoje crnačkih pastora misle li da je policijsko nasilje prema crncima sistemski problem, Trump im nije dao da dođu do riječi.
"Ne vjerujem u to. Mislim da policija radi nevjerojatan posao i da imate nekoliko trulih jabuka", odgovorio je Trump umjesto ovih dvoje Afroamerikanaca, inače pastora u crkvi u koju odlazi Julia Jackson, majka Jacoba Blakea. U Blakea je, podsjetimo, policajac Rusten Sheskey 23. kolovoza iz neposredne blizine ispalio sedam metaka, dok je ovaj pokušavao ući u automobil u kojem se nalazilo njegovih troje djece, oglušujući se na naredbe policajaca da stane. Pogodio ga je s četiri, a iako je Blake preživio, vjerojatno će ostati paraliziran. U automobilu u koji je ulazio naknadno je pronađen nož. Blake je crnac, a policajac Sheskey je bijelac.
>>VIDEO Novi uznemirujući video iz SAD-a: Policajci pucali crncu u leđa sedam puta
Bijeli 17-godišnjak upucao troje ljudi, policija ga pustila da ode s puškom
U ovom gradu u Wisconsinu neposredno nakon toga izbili su veliki neredi koji su trajali nekoliko dana, tijekom kojih su se u grad sjatili naoružani pripadnici takozvanih milicija i ekstremno-desnog pokreta Boogalooa kako bi zaštitili poslovne prostore i imovinu od prosvjednika iz pokreta Black Lives Matter koji su razbijali i palili. Jedan od njih, 17-godišnji bijelac Kyle Rittenhouse, ustrijelio je na kraju trojicu prosvjednika koji su nasrnuli na njega, od kojih je dvojicu (također bijelce) ubio.
Točna priroda ovog smrtonosnog incidenta - radi li se o samoobrani ili bezobzirnom ubojstvu, neproporcionalnom opasnosti u kojoj je bio - predmet je žustrih rasprava, no neke su stvari nesporne.
Prvo, protiv Rittenhousea, koji je građanin susjednog Illinoisa, podignuta je optužnica za dvostruko namjerno nesmotreno ubojstvo. Drugo, pušku je kao maloljetnik nosio - i prenio iz jedne savezne države u drugu - ilegalno, zbog čega je također optužen. I treće, ovaj bijeli mladić je nakon ubojstva prošao pored obližnjih policijskih vozila, podižući ruke u vjerojatnoj namjeri da se preda, ali policija ga je samo pustila da prođe. Uhićen je tek idući dan, nakon što se vratio u svoj Illinois.
>>UZNEMIRUJUĆE Snimke pokazuju kako je tinejdžer puškom ubio dvoje ljudi u Americi
Nije čudno da je društvenim mrežama uskoro počeo cirkulirati svojevrsni mem koji uspoređuje odnos policije prema Rittenhouseu s jedne strane i prema crnom dječaku Tamiru Riceu. Rice je 2014., kad ga je policajac usmrtio, imao 12 godina - 5 manje od Rittenhousea.
This is why people march.
Objavljuje In the NOW u Četvrtak, 27. kolovoza 2020.
Crni 12-godišnjak se igrao s pištoljem-igračkom, policija ga ustrijelila na licu mjesta
Rice se tog dana igrao u parku u Clevelandu, Ohio, pozirajući s pištoljem-igračkom koji ispaljuje plastične metke. Netko je pozvao policiju i prijavio da je u parku "tip s pištoljem". No drugi dio prijave, da se vjerojatno radi o tinejdžeru i o lažnom pištolju, nikad nije došao do policajca koji je otišao na mjesto događaja, piše stranica za provjeru činjenica Snopes.
Kako se vidi na snimci, bijeli policajac Timothy Loehmann parkirao je automobil neposredno ispred dječaka i ustrijelio ga prije nego što je uopće izašao iza automobila. "Crni muškarac. Možda 20 godina", prijavio je Loehmann postaji. Protiv Loehmanna nikad nije podignuta optužnica, no tri godine kasnije je otpušten - jer policiji u Clevelandu pri prijavi za posao nije otkrio da je otpušten iz druge policijske postaje zbog "emocionalne nestabilnosti".
Za mnoge prosvjednike, aktiviste i Amerikance općenito frapantni kontrast ovih dvaju slučajeva najbolja je potvrda sustavnog rasizma koji još uvijek vlada u policiji - kao i pravosuđu i drugim domenama društva, 155 godina nakon ukidanja ropstva i 66 nakon definitivnog ukidanja rasne segregacije.
To je, tvrde, sustavni rasizam protiv kojeg prosvjeduju i koji se manifestira svakim novim policijskim ubojstvom crnca: Breonne Taylor u Louisvilleu u ožujku ove godine, Georgea Floyda u Minneapolisu u svibnju, Raysharda Brooksa u Atlanti u lipnju, Blakea (koji je preživio) u kolovozu, Dijona Kizzeeja u Los Angelesu 1. rujna, kao i mnogih drugih proteklih godina, od Michaela Browna i Erica Garnera do Philanda Castillea i Freddiea Grayja.
Bitno je napomenuti da sustavni rasizam, za razliku od individualnog, ne proizlazi iz individualne netrpeljivosti, već iz politika i praksi koje su ukorijene u institucijama društva, bilo formalno, što u SAD-u nije slučaj od ukidanja segregacije šezdesetih, ili neformalno.
"Maknite nam koljeno s vrata"
Čuveni crnački propovjednik Al Sharpton slikovito je to izrazio metaforom koljena na vratu, koje je bijeli policajac Derek Chauvin više od 8 minuta držao Georgeu Floydu, od čega je ovaj i umro.
"Priča Georgea Floyda priča je crnih ljudi. Jer još od prije 400 godina razlog zašto nikad nismo mogli biti ono što smo željeli i sanjali je taj što ste nam držali koljeno na vratu. Bili smo pametniji od slabo financiranih škola u koje ste nas slali, ali imali smo vaše koljeno na svom vratu. Mogli smo voditi korporacije, a ne dilati na ulici, ali držali ste nam koljeno na vratu. Imali smo kreativne vještine, mogli smo raditi što god je bilo tko drugi mogao, ali nismo mogli maknuti vaše koljeno s vrata."
No konzervativci i pristaše Donalda Trumpa, ali i neki liberali koji se protive politici identiteta, tvrde da sistemski rasizam ne postoji u Americi, pa tako ni u njenoj policiji. Jedini zakoni, propisi i politike koji diskriminiraju na osnovu rase su oni koji se vode načelom pozitivne diskriminacije, takozvane "afirmativne akcije", koja privilegira crnce i druge manjine (prvenstveno u zapošljavanju u javnom sektoru i obrazovanju) kako bi korigirala posljedice povijesne institucionalne diskriminacije, segregacije i prije toga ropstva. Policijska brutalnost prema crncima ili je posljedica rasističkih pojedinaca u policijskim redovima ili naprosto nadproporcionalne zastupljenosti crnaca među počiniteljima nasilnih zločina, tvrde - ili oboje.
Tako je i ministar pravosuđa William Barr, kad je u intervjuu za CNN upitan o sustavnom rasizmu u policiji, "dvostrukom sustavu pravde", u pogledu postupanja policije prema bijelcima i crncima, priznao postojanje "raširenog fenomena u zemlji gdje Afroamerikanci osjećaju da ih se, kada ih policija često zaustavlja, tretira kao osumnjičenike prije nego kao građane", ali je to pripisao stereotipima, a ne institucionalnoj praksi.
Je li epidemija policijskog nasilja prema crncima lažni narativ?
U isto vrijeme optužbu da postoji epidemija policijskog nasilja prema crncima, motivirana rasizmom, odbacio je kao "naprosto lažni narativ".
"Ustvari, vrlo je rijedak fenomen da nenaoružanog Afroamerikanca ustrijeli bijeli policajac. Bilo je deset takvih slučajeva lani, a od toga je u šest slučajeva osumnjičeni fizički napadao policajaca. Tako da su to rijetke stvari, u usporedbi sa 7-8 tisuća mladih crnaca koji budu ubijeni svake godine", dodao je Barr, aludirajući na činjenicu da veliku većinu crnaca u Americi ubiju drugi crnci, a ne bijelci. Prema izvještaju FBI-ja iz 2018., od 2925 ubijenih Afroamerikanaca, u čak 2600 slučajeva ubojice su također bili Afroamerikanci. Samo u 234 slučaja ubojice su bili bijelci.
Isto tako, Afroamerikanci su 2018. bili optuženici u čak 53% slučajeva ubojstva, prema FBI-ju, iako čine samo oko 13% stanovništva SAD-a, što je nedvojbeno visoki nesrazmjer. Bijelci su bili optuženici u 44% slučajeva, iako čine više od 70% stanovništva SAD-a. Drugim riječima, stopa ubojstava među crncima, kad se uzme u obzir postotak ukupnog stanovništva, gotovo je osam puta viša nego stopa ubojstava među bijelcima, kad se gleda počinitelj. Kad se gleda žrtva, stopa je svejedno oko šest puta veća za crnce nego za bijelce, prema podacima američkog ministarstva pravosuđa.
Nesrazmjer je nešto manji, ali itekako primjetan i u drugim nasilnim zločinima. Gotovo 29% uhićenih za silovanja i 34% uhićenih za teški napad u 2018. bili su Afroamerikanci, što je i dalje više nego dvostruko viši postotak od zastupljenosti u široj populaciji.
No to nije nužno objašnjenje kad je riječ o samim policijskim ubojstvima i nasilju. Koja je od ove dvije teorije onda točna?
>>Ubija li američka policija crnce zbog rasizma? Evo što kažu brojke
Kao što smo već pisali, američka policija je nesumnjivo laka na obaraču, u usporedbi s drugim razvijenim zemljama. Od 2015. do danas ubila je više od 5 tisuća ljudi - u prosjeku oko tisuću godišnje, bez ikakvog silaznog trenda u tom razdoblju. Tako su, prema godišnjoj evidenciji Washington Posta, 2015. ubijene 994 osobe, a 2019. 999 osoba.
28% ubijenih crnci, iako čine 13% stanovništva
No znači li to nužno i da su lakši na obaraču kad pred sobom imaju crnca nego kad imaju bijelca? To je pitanje mnogo složenije.
Od 999 ubijenih prošle godine, prema podacima Washington Posta, 250 su bili crnci (25%). Od toga ih je 166 imalo pištolj, 33 nož, 19 vozilo koje je moglo poslužiti kao oružje, a 6 igračku-pištolj. Nenaoružanih je bilo samo 14. Naoružane osobe čine veliku većinu među ubijenima, neovisno o rasi.
No isto tako, prema stranici Mapping Police Violence, koja vodi evidenciju o policijskom nasilju, 28% od 1099 Amerikanaca koje je policija ubila 2019. bili su crnci, iako oni čine tek oko 13% stanovništva zemlje. A postotak nenaoružanih crnaca koje je policija ubila u razdoblju od 2013. do 2019. je 17%. To je pak 1,3 puta više od od postotka bijelaca koji su bili nenaoružani (13%).
Prema istraživanju objavljenom u znanstvenom časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences of the United States of America (PNAS) prošle godine, crni muškarci u SAD-u imaju cjeloživotnu šansu od 1:1000 da ih ubije policija. To je dvostruko veća vjerojatnost nego za muškarce općenito i čak 2,5 puta veća vjerojatnost nego za bijele muškarce. Crne žene također imaju 1,4 puta veću šansu stradati na ovaj način od bijelih žena.
Dakle, nepobitno je da policija, razmjerno s postotkom u ukupnom stanovništvu, ubija više crnaca nego bijelaca - i to gotovo 3 puta više, prema ovoj analizi. S druge strane, kritičari teorije o sustavnom policijskom rasizmu tvrde da je razlog za to veća stopa nasilnog kriminala među crncima nego među bijelcima. Često se pritom navodi podatak da Afroamerikanci, iako čine samo 13% populacije, čine više od 50% počinitelja ubojstva u zemlji.
Broj ubojstava nije povezan sa stopom kriminala u zajednici
Ali drugi podatak još je uvjerljiviji. Prema grafu s ove stranice, na koji su ubačeni podaci o stopi nasilnog kriminala i broju policijskih ubojstava u 50 najvećih američkih gradova, naprosto nema statistički značajne korelacije između ove dvije varijable. Drugim riječima, broj policijskih ubojstava nije nužno viši tamo gdje je stopa nasilnog kriminala viša.
Neovisno o rasi žrtve i opravdanosti uporabe smrtonosne sile koja bi trebala biti posljednja opcija, policijska ubojstva u pravilu prolaze potpuno nekažnjeno. Protiv čak 99% policajaca koji su ubili nekoga na dužnosti u ovom razdoblju nije ni podignuta kaznena prijava, a samo 25% onih koji su završili na sudu na kraju su bili osuđeni.
Primjerice, u Buffalu, New York, nije bilo nijednog policijskog ubojstva od 2013. do 2016., iako ovaj grad ima 50% rasnih manjina i stopu nasilnih zločina od 12 na 1000 stanovnika godišnje. U istom razdoblju u Orlandu, Florida, bilo je 13 policijskih ubojstava, iako ovaj grad ima 42% rasnih manjina, stopu od 9 nasilnih zločina na 1000 stanovnika godišnje i gotovo jednak broj stanovnika (255 tisuća). Dakle, stopa nasilnog kriminala ne može biti objašnjenje, ili barem jedino objašnjenje, za neproporcionalno visoku stopu policijskih ubojstava crnaca.
Na isti zaključak navodi i istraživanje profesora Matta Millera sa Sveučilišta Northeastern prema kojem Afroamerikancima i Latinoamerikancima prijeti veća opasnost od smrtonosnog policijskog nasilja, iako statistički predstavljaju manju objektivnu prijetnju policiji. Miller je, naime, analizirao podatke baze podataka Nacionalnog sustava za prijavljivanje nasilnih smrti iz 27 saveznih država u razdoblju 2014./2015. U svojoj analizi kategorizirao je ubijene osobe kao naoružane i nenaoružane, nasilne i nenasilne. Čak dvije trećine osoba koje je policija ubila, iako nisu bili naoružani i nisu predstavljali objektivnu prijetnju policiji, bile su Latinosi ili crnci. No Afroamerikanci su bili natproporcionalno zastupljeni i u ostalim kategorijama žrtava.
U Minneapolisu, gdje je Floyd ubijen, policija primjenjuje silu protiv crnaca čak sedam puta više nego protiv bijelaca. Naime, kako piše Washington Post, Minneapolis ima 430 tisuća stanovnika, od čega su oko 20% crnci. U isto vrijeme, prema službenim gradskim podacima za razdoblje od 2015. do danas, crnci čine čak 60% populacije nad kojom policija primjenjuje silu - onu tjelesnu, policijsku palicu, suzavac-sprej ili elektrošoker, odnosno taser. Bijelci, inače oko 60% stanovnika grada, čine manje od 25% žrtava policijskog nasilja. A u tu statistiku nije uključeno korištenje vatrenog oružja.
Prema profesoru Davidu Schultzu sa Sveučilišta Hamline u susjednom Saint Paulu, ovaj nesrazmjer je "naprosto odraz nesrazmjera u toliko drugih stvari u Minneapolisu" vezanih uz crnce i bijelce: u obrazovanju, dohotku i nezaposlenosti, među ostalim.
Istraživanje utvrdilo da su policajci agresivniji prema crncima, ali ne i lakši na obaraču
Ipak, istraživanje koje je 2016. proveo Roland Fryer, tadašnji profesor ekonomije na Sveučilištu Harvard, a objavio Nacionalni biro za ekonomska istraživanja, utvrdilo je rasnu diskriminaciju pri korištenju nesmrtonosne policijske sile te eskalacije u vidu stavljanja lisica osumnjičenom (16% češće prema crncima nego bijelcima), vađenja pištolja (19% češće), korištenja suzavca ili palice (25% češće), guranja na tlo ili uza zid (18% češće), ali ne i pri policijskim ubojstvima crnaca u odnosu na bijelce.
Fryer, koji je analizirao podatke za više od 1300 policijskih pucnjava u 10 velikih policijskih odjela u Teksasu, Floridi i Kaliforniji, u razdoblju od 2010. do 2015., priznao je da mu je podjednaka učestalost otvaranja vatre na bijelce i crnce "najviše iznenađujući rezultat istraživanja u karijeri".
Ipak, policijske pucnjave, kamoli ubojstva, relativno su rijetka u odnosu na broj uhićenja. U Houstonu je tako u ovih pet godina napravljeno 1,6 milijuna uhićenja, a policajci su zapucali samo 507 puta. Slučajevi fizičkog nasilja prema uhićenima daleko su češća pojava, a crnci su tu zaista češća meta.
Usto, Fyrer je upozorio na to da je njegova studija uzela u obzir ishode susreta policije i osoba različitih rasa, ne i samu učestalost policijskog zaustavljanja osoba različitih rasa.
Druga su istraživanja utvrdila da crnci kao rasna skupina imaju veću šansu da ih policija zaustavi nego bijelci. Primjerice, u knjizi Građani osumnjičenici američki politolozi Frank Baumgartner, Derek Epp i Kelsey Shoub analizirali su 20 milijuna policijskih zaustavljanja automobila u SAD-u i utvrdili da, iako bijelci u prosjeku češće voze automobil, crnci imaju dvostruko veću šansu da ih policija zaustavi za vrijeme vožnje. Također, kod zaustavljanja crnaca čak je četiri puta veća šansa da će im policija pretražiti automobil, iako se kod bijelaca u prosjeku češće pronalazi ilegalna droga, oružje i slično.
To se, naravno, odražava i na ukupne stope zatvorskih kazni među crncima i bijelcima. Stopa po kojoj crnci završavaju u zatvoru peterostruko je veća, a 2014. su činili čak 34% od ukupne populacije u zatvorima, popravnim domovima i drugim kaznenopopravnim službama, koja je te godine iznosila 6,8 milijuna ljudi. Broj samih zatvorenika povećao se od 1980. do 2015. s 500 tisuća na 2,2 milijuna, što je čak 21% svih zatvorenika na svijetu.
Bijelci i crnci se jednako drogiraju, ali više crnaca završi u zatvoru zbog toga
A još jedna diskrepancija između crnaca i bijelaca vrlo je indikativna. Prema Nacionalnoj anketi o zdravlju i konzumaciji droga iz 2015., oko 17 milijuna bijelaca i oko 4 milijuna crnaca odgovorilo je da je konzumiralo ilegalnu drogu u posljednjih mjesec dana, što je otprilike podjednako s obzirom na udio u stanovništvu. U isto vrijeme, prema podacima NAACP-a, crnci su čak 6 puta češće osuđeni na zatvorsku kaznu zbog prijave za posjedovanje droge nego bijelci. Iako čine samo 12% konzumenata droge, postotak crnaca uhićenih za posjedovanje droge je više nego dvostruko veći - 29%.
U svakom slučaju, nesrazmjer u policijskim presretanjima, uhićenjima, primjeni sile i ubojstvima crnaca u odnosu na bijelce zasigurno se ne može objasniti samo jednim faktorom, bio to rasizam policajaca ili sklonost samih žrtava kriminalu. Same brojke teško mogu dati cjelovitu sliku, istrgnute iz društveno-povijesnog konteksta zemlje koja je prije stotinjak godina imala učestale linčeve crnca.
Nema sumnje da je po pitanju rasne jednakosti SAD postigao golem napredak u posljednjih 70 godina. No isto nema previše razloga vjerovati da je rasna diskriminacija potpuno iskorijenjena iz američke policije i pravosuđa. A gore navedene statistike u velikoj mjeri potvrđuju da policijski tretman crnaca i bijelaca još uvijek nije jednak, čak i ako policija ne ubija crnce koje privodi češće nego bijelce.