RUSKI predsjednik Vladimir Putin priznao je proruske pobunjeničke teritorije Donjeck i Luhansk kao neovisne republike. Priznanje je prvo najavljeno u priopćenju Kremlja u kojem stoji da je Putin obavijestio lidere Francuske i Njemačke da namjerava potpisati odluku kojom će Donjeck i Luhansk priznati kao neovisne države.
"Vladimir Putin informirao je predsjednika Francuske i kancelara Njemačke o rezultatima sjednice Vijeća za sigurnost Ruske Federacije. Na sjednici se razmatrala trenutna situacija u Donbasu u kontekstu zahtjeva Dume za priznanjem Narodne Republike Donjeck i Narodne Republike Luhansk. Danas su vodstva DNR-a i LNR-a apelirala da ih se prizna kao suverene", objavio je Kremlj.
Oko 19:45 sati po našem vremenu započelo je Putinovo obraćanje. Na kraju tog obraćanja koje je trajalo gotovo sat vremena Putin je objavio priznanje, a potom je potpisao dokumente o priznanju.
Svaka separatistička republika zauzima trećinu regije u kojoj je smještena
Ovo priznanje dolazi nakon što su čelnici dvaju proruskih teritorija, Luhanske i Donjecke Narodne Republike, u prethodnim danima proširili priču da Ukrajinci planiraju veliku vojnu ofenzivu na tom području. U petak su organizirali masovne evakuacije civila u Rusiju i prozvali opću mobilizaciju. No, ukrajinske vlasti su u više navrata porekle ove navode.
Tražili su da ih Putin prizna kao samostalne države, a to je zatraženo i kroz ruski parlament Dumu.
Proruske separatističke republike Donjeck i Luhansk, koje je Moskva danas priznala kao neovisne, a još od 2014. nisu pod kontrolom Kijeva, smještene su u Donjeckom ugljenom bazenu (skraćeno Donbasu) na istoku Ukrajine, gdje većina stanovnika govori ruski. Oblasti Donjeck i Luhansk su, dakle, dio veće regije Dombas. U ratu koji između separatista i vlasti u Kijevu od 2014. poginulo je gotovo 15 tisuća ljudi.
Svaka od dvije separatističke republike koje je priznao Putin zauzima otprilike trećinu regija u kojoj se nalazi - Donjecka i Luhanska. Zasad nije jasno je li Putin priznao priznao čitave regije Donjeck i Luhansk kao samostalne, ili samo samo dijelove koje drže separatisti.
Rudarsko i metalurško područje
Doneck (nekad se zvao Staljino), najveći je grad u Donbasu i jedan od glavnih metalurških središta Ukrajine. U njemu živi dva milijuna stanovnika.
Luhansk (bivši Vorošilovgrad), industrijski je grad s 1,5 milijuna stanovnika.
Bazen Donbasa, područja uz granicu s Rusijom na sjevernoj obali Crnog mora, krije goleme zalihe ugljena.
Prisutnost govornika ruskog jezika uglavnom je povezana s dolaskom velikog broja ruskih radnika nakon Drugog svjetskog rata.
Moderna povijest Donbasa u kojem su Donjeck i Luhansk
Kada su 2014. pobunjenici koje podržava Rusija zauzeli vladine zgrade u gradovima diljem istočne Ukrajine, došlo je do izbijanja sukoba, nakon čega su dvije oblasti u regiji Donbas ostale u rukama separatista. Sukob je izbio neposredno nakon ruske aneksije polutoka Krima koji je izazvao međunarodnu osudu.
Međunarodna zajednica nije priznala njihovu neovisnost koja je proglašena nakon održanog referenduma.
Područja u Donbasu pod kontrolom separatista postala su poznata kao Luganska Narodna Republika (LPR) i Donjecka Narodna Republika (DPR). Ukrajinska vlada tvrdi da su te dvije regije zapravo pod ruskom okupacijom. Samoproglašene republike ne priznaje nijedna vlada, uključujući Rusiju, a ukrajinske vlasti odbijaju izravno razgovarati s bilo kojom od njih.
Sporazum iz Minska iz 2015. rezultirao je klimavim dogovorom o prekidu vatre, a sukob je prerastao u statični rat duž linije koja razdvaja ukrajinsku vladu i područja pod kontrolom separatista. Sporazumi iz Minska zabranjuju naoružanje u blizini te linije.
Primirje se uspostavljalo više puta, ali su ga uvijek prekidale zaraćene strane na terenu.Politički dio ugovora koji predviđa široku autonomiju za pobunjene regije i lokalne izbore u njima po ukrajinskom zakonu, i dalje je mrtvo slovo na papiru, a zaraćene strane prebacuju jedna na drugu odgovornost za taj neuspjeh.
Pozadina sukoba u regijama koje Putin priznaje kao samostalne države
Rat u Ukrajini traje skoro osam godina. U sukobima u regiji Donbas je u tome periodu poginulo više od 14.000 ljudi, a Ukrajina navodi da je 1.5 milijuna stanovnika bilo prisiljeno napustiti svoje domove, pri čemu je većina ostala u područjima Donbasa koja su i dalje pod kontrolom Ukrajine.
U ovom nominalno građanskom ratu ruski separatisti, koji su zauzeli dio pokrajine Donbas na istoku Ukrajine i proglasili paradržave Donjeck i Luhansk, ni u jednom trenutku nisu ostali bez modernog ruskog naoružanja. Unatoč ruskim poricanjima, brojni dokazi s terena ukazuju na to da ih ruska vojska aktivno podupire.
Ukrajinska vojska nije pokušala osloboditi taj teritorij u tih osam godina ili barem nakon sklapanja sporazuma u Minsku 2014. i 2015.
SAD i druge zapadne zemlje već su više puta u posljednjih mjesec dana upozorili da Rusija u području koje drže pobunjenici planira ili isprovocirati incident ili ga sama inscenirati kako bi opravdala napad.
Kijev je optužio ruske separatiste za oružane napade, uključujući granatiranje vrtića i škole, dok su separatisti optuživali ukrajinske snage da su otvorile vatru na njihov teritorij. Ukrajinske snage tvrde da se suzdržavaju od odgovora na rusko granatiranje upravo da ne bi "isprovocirali" protunapad ruskih snaga, na što Moskva, po svemu sudeći, računa.
Separatisti su proveli i evakuacije civila koji su premješteni u Rusiju.
Zapadni čelnici u više navrata su isticali kako su zabrinuti da Rusija situaciju u Donjecku i Luhansku pokušava iskoristiti kao izgovor za oružani napad na Ukrajinu.
Putin je, s druge strane, dugo optuživao Ukrajinu za kršenje prava etničkih Rusa i onih koji govore ruski u Ukrajini te je rekao da je u okviru prava Rusije da vojno intervenira kako bi ih zaštitila. U srijedu je kazao da je u Donbasu počinjen "genocid".
Tko su separatistički vođe
Denis Pušiljin, izabran 2018., vodi samoproglašenu Donjecku narodnu republiku (DNR).
Leonid Pasečnjik je čelnik samoproglašene Luganske republike (LNR).
Mnogi ratni vođe i separatistički čelnici ubijeni su zadnjih godina u napadima, u međusobnim obračunima i operacijama ukrajinskih specijalaca, tvrde izvori koje je teško provjeriti. Najistaknutiji je slučaj Pušiljinova prethodnika, Aleksandra Zaharčenka koji je 2018. poginuo u eksploziji.
Ponovno središte sukoba Istoka i Zapada
Kao što je to bilo i 2014., oblasti Luhansk i Donjeck u regiji Donbas sad su središte sukoba Istoka i Zapada - između Putinove težnje da ponovo uspostavi kontrolu i težnje Ukrajinaca da se pridruže grupi europskih demokracija.
Rusko priznanje neovisnosti separatističkih regija u ponedjeljak je "očito narušavanje suvereniteta" Ukrajine, jednoglasno je u ponedjeljak navečer poručio zapad.