KADA su se brodogradilišta Uljanik Grupe našla pred kolapsom, u ljeto 2018. godine imala su aktivnih državnih jamstava u iznosu od 4,3 milijarde kuna koja su, očito bez previše pitanja, odobravale sve vlade još od 2010. godine.
Lako je jamčiti kad ne jamčiš vlastitim novcem
Davati jamstva nije teško kada ne jamčiš vlastitim novcem nego tuđim pa su ih davali svi. Od Jadranke Kosor, preko Zorana Milanovića, do Tihomira Oreškovića i na kraju Andreja Plenkovića, davana su jamstva Uljaniku za kredite za brodove, avanse za gradnju brodova, od kojih neki nikada nisu niti će biti izgrađeni, i financijske kredite, a cijelu priču platit će, naravno, porezni obveznici. Ukupna jamstva od 2010. godine iznosila su oko 7,5 milijardi kuna, no na sreću poreznih obveznika, neki brodovi su ipak izgrađeni pa im neće baš kompletan iznos doći na naplatu.
Dobar dio od 4,3 milijarde aktivnih jamstava koja su utvrđena u kolovozu prošle godine, već je plaćen. Na naplatu je do sada stiglo oko 2,5 milijardi kuna.
Što će na kraju biti s Uljanik Grupom? To se i dalje ne zna. Početkom tjedna ministar gospodarstva Darko Horvat boravio je u Bruxellesu, gdje se razgovaralo i o Uljaniku. Održan je sastanak s predstavnicima Jan de Nul Grupacije, s kojom se pokušao dogovoriti završetak jednog broda koji je “u visokoj fazi gotovosti” i za čiji završetak je potrebno još 30 milijuna eura, a za koji bi, ako ne bude završen, porezni obveznici na ime jamstava trebali platiti 124 milijuna eura, odnosno više od 900 milijuna kuna.
Najviše jamstava izdano u vrijeme Zorana Milanovića
Kao što je vidljivo iz grafa, iz vremena Jadranke Kosor, koja je bila premijerka 2010. godine ostalo je nešto više od 230 milijuna kuna jamstava. Nakon toga 2012. godine, u prvoj godini mandata Zorana Milanovića izdano je 161,5 milijuna kuna jamstava. Također za vrijeme Milanovića, 2014. godine izdano je preko 900 milijuna jamstava, dok se 2015. godine iznos penje na 1,74 milijarde kuna. U vrijeme Tihomira Oreškovića, 2016. godine izdano je 428 milijuna kuna jamstava. I konačno, u vrijeme vlade sadašnjeg premijera Plenkovića, tijekom 2018. izdano je 804 milijuna kuna jamstava.
"Strateški partner" Debeljak nije zainteresiran za plaćanje starih dugova
''Uspjeli smo dogovoriti kako ovaj brod do svog završetka ostaje u Puli. S naručiteljem broda pristupit ćemo izradi Memoranduma o razumijevanju putem kojeg ćemo u narednim tjednima pokušati pronaći zajednički model financiranja kojim bismo osigurali potrebna sredstva za njegov završetak. Preostaje nam uvjeriti ga kako u Puli i Rijeci postoji kvalitetna radna snaga koja je u stanju dovršiti ovaj brod do 1. rujna ove godine'', istaknuo je ministar Horvat. Osim toga, pojašnjeno je da se u predmetnom modelu financiranja očekuje uključenost Uljanik Grupe i odabranog strateškog partnera po modelu koji treba usuglasiti u sljedećih nekoliko dana.
Tomislav Debeljak, vlasnik DIV Grupe koja u svom vlasništvu ima i splitsko brodogradilište, a sada je odabran kao “strateški partner” i za Uljanik, ranije je izjavio da nema šanse da oni plaćaju stare dugove i iznio procjenu da se dubioze kreću oko 10,5 milijardi kuna. No s obzirom na to da prema pravilima EU-a država ne može sudjelovati s više od pola iznosa potrebnog za restrukturiranje, a Debeljak ne želi sudjelovati, pitanje je imaju li ti planovi uopće budućnost ili se jednostavno čeka da sve skupa ode u stečaj.
Nikad kraja financiranju brodogradnje
Kako se doznalo ovog tjedna nakon Horvatovih sastanaka u Bruxellesu, za deblokadu računa i isplatu zaostalih plaća potrebno je oko 300 milijuna kuna.
Nakon sastanka s predstavnicima Europske komisije, ministar Horvat rekao je da oni u ovom trenutku ne daju izričitu zabranu da se pronađe model međufinanciranja koji bi prethodio donošenju programa restrukturiranja. No upozorio je kako Komisija i dalje inzistira na tome da omjer financiranja države i Uljanik Grupe, zajedno sa strateškim partnerom, bude 50:50 te da ono bude uključeno u ukupni volumen programa restrukturiranja kada se on usvoji. ''Ovo je prilika da se sa sveukupno 600 milijuna kuna vrati u život i riječki i pulski škver. Time bi se pokrili troškovi deblokade računa oba brodogradilišta, isplatile zaostale plaće radnicima i dovršili brodovi nad kojima državi u ovom trenutku vise jamstva od 1,86 milijardi kuna“, naglasio je ministar Horvat. Dodao je kako bi ovakav model državi bio prihvatljiv ako sada i odabrani strateški partner pokaže iskrenu volju i financijsku sposobnost da je prati u 50-postotnom omjeru.
U rujnu prošle godine, prilikom posjeta Hrvatskoj, povjerenica Europske komisije za tržišno natjecanje Margrethe Vestager rekla je da treba paziti da kompanija ne dobije konkurentsku prednost u odnosu na ostale, a kada je riječ o odgovornosti prema novcu poreznih obveznika, istaknuto je da je važno da on ne bude protraćen, nego da restrukturiranje dovede do dugoročne održivosti.
Iako su porezni obveznici do sada na brodogradnju prisilno potrošili oko 40 milijardi kuna, priča očito još nije gotova. Otići će još koja milijarda kuna ili možda eura kako bi se namirili interesi uske skupine ljudi na štetu svih ostalih.