UHIĆENJE šefa Janafa Dragana Kovačevića ponovno je pažnju javnosti skrenulo i na pitanje plaća direktora u državnim tvrtkama.
Kovačević je bio plaćen malo više od Milanovića i dosta više od Plenkovića
Naime, prema podacima Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa, Kovačević je kao predsjednik Uprave Janafa imao mjesečnu neto plaću u iznosu od 25.736,71 kuna. To je nešto veća plaća od one koju ima šef države Zoran Milanović, koja, prema podacima Povjerenstva, iznosi 25.174,36 kuna, te znatno veća plaća od one koju ima premijer Andrej Plenković, koja iznosi 22.004,56 kuna.
Prema istim podacima, Kovačević je imao i prilično veću plaću nego šef sabora Gordan Jandroković, koja iznosi 22.957,83 kuna.
Dva direktora imaju veću plaću od Milanovića, šest veću od Plenkovića
No, Kovačević po visini primanja nije jedini u državnim tvrtkama čija plaća znatno nadmašuje primanja čelnih ljudi države. Podaci Povjerenstva, primjerice, pokazuju da dvojica direktora - Ivan Čulo iz Hrvatskih pošta i Krunoslav Jakupčić iz Hrvatskih šuma - imaju znatno veću plaću od šefa države. Konkretno, Čulo, prema podacima koje je unio u imovinsku karticu, ima mjesečna neto primanja u iznosu od 29.314,34 kuna, dok Jakupčić, također prema podacima iz imovinske kartice, ima mjesečnu neto plaću od 29.297,80 kuna.
Uz njih dvojicu, još četiri direktora državnih poduzeća koja smo analizirali imaju veća mjesečna primanja od šefa vlade. U tu kategoriju ulaze Željko Ukić, predsjednik Uprave HŽ Putničkog prometa, čija je mjesečna neto plaća, prema podacima iz imovinske kartice, 22.344,87 kuna, zatim Ivan Kršić, predsjednik Uprave HŽ Infrastrukture, s mjesečnom neto plaćom od 22.138,79 kuna, te Jasmin Bajić, predsjednik Uprave Croatije Airlines, s mjesečnom neto plaćom od 24.602,24 kuna, kao i Boris Huzjan, predsjednik Uprave HAC-a, koji je Povjerenstvu prijavio mjesečna neto primanja od 23.780,06 kuna.
Manja mjesečna primanja od premijera i predsjednika u državnim tvrtkama i ustanovama koje smo analizirali imaju samo dva čelna čovjeka - Josip Škorić, predsjednik Uprave Hrvatskih cesta, 18.924,80 kuna, i Zoran Đuroković, generalni direktor Hrvatskih voda, 20.430 kuna. Ipak, čak i takve plaće veće su od onih ministarskih.
Poslovanje dijela državnih firmi se popravilo, ali mnogima i dalje svi mi pokrivamo gubitke
Naravno da se sve državne firme ne mogu trpati u isti koš. Poslovanje većine državnih tvrtki koje smo analizirali proteklih se godina ipak popravilo, a neka su se iz gubitaša preobrazila u tvrtke koje posluju s dobiti,
Ipak, ostaje činjenica da je riječ o tvrtkama koje su u rukama države i koje pružaju usluge od značaja za cijelo društvo. Mnoge od njih država i subvencionira ili ubiru prihode od raznih parafiskalnih nameta, dok njihove gubitke (ako i kada ih imaju) pokrivaju porezni obveznici. Stoga je legitimno pitanje kako se upravlja tim segmentom državne imovine. U to spada i pitanje visine plaća menadžerskog kadra u njima koje su nerijetko znatno više nego u daleko uspješnijim privatnim tvrtkama.
Čolaković: U sustavu plaća direktora u javnim poduzećima vlada kaos
Glavni menadžer Hrvatskog udruženja menadžera i poduzetnika (CROMA) Esad Čolaković za Index upozorava kako u javnim poduzećima vlada pravi kaos kada je riječ o plaćama njihovih čelnih ljudi.
CROMA je, podsjeća, prije deset godina, u vrijeme dok je vladu vodila Jadranka Kosor, Banskim dvorima dala svoje prijedloge uređenja visine plaća u javnim poduzećima, što je vlada u rujnu 2010. godine i prihvatila. Ipak, sve je na kraju ostalo samo mrtvo slovo na papiru. Sličnu sudbinu doživjeli su i kasniji pokušaji uvođenja reda u poslovanje javnih poduzeća.
"Sve ovisi o tome koliko je tko umrežen"
"U državnim poduzećima, nažalost, uglavnom sve ovisi o tome koliko je tko politički umrežen pa mu se onda, na temelju zaštite koju uživa, naštimavaju plaća i ostali uvjeti zaposlenja. Zato i imamo pravi čušpajz u plaćama u javnim poduzećima. Mi smo svojedobno predlagali najbolja rješenja iz zemalja poput Njemačke, Austrije, Švicarske ili Slovenije, prema kojima bi menadžer u javnom poduzeću, koji bi se birao javnim natječajem, imao osnovnu plaću i nagradu ako ostvari postavljene ciljeve. U privatnom sektoru takav način plaćanja menadžmenta je uobičajen", objašnjava Čolaković za Index.
Dodaje kako se ne zalaže za uravnilovku jer nije isto voditi javno poduzeće koje je monopolist na tržištu, javno poduzeće koje ima konkurenciju ili, primjerice, državnu banku. No, jasna pravila definiranja plaća u državnim tvrtkama, kaže naš sugovornik, moraju postojati i moraju biti vezana uz ostvarene rezultate. Potrebno je, kaže, pojačati i ulogu nadzornih odbora u javnim tvrtkama. Sve je to, uostalom, u interesu i poreznih obveznika.
"U menadžerskim ugovorima u javnim poduzećima često nedostaju jasno postavljene obveze i odgovornost za provedbu ciljeva. Razlike u menadžmentu u javnim poduzećima nisu samo u visini plaće nego i u visini otpremnina i drugim uvjetima koji im se unose u ugovore. Primjerice, u nekim slučajevima postoji obveza da, u slučaju smjene, bivši direktor mora biti postavljen na savjetničko mjesto s manje-više istom plaćom kao do tada. To sve košta, vrlo je skupo, a nema neke koristi", ističe Čolaković.
Direktorska pozicija nije vječna, ona predstavlja mandat za provedbu određenih ciljeva
Napominje i kako se čelna pozicija u javnim poduzećima često shvaća kao vječna, iako ona to nije. Štoviše, ne bi se smjela doživljavati ni kao klasičan radni odnos, već kao mandat da se provedu određeni ciljevi.
"Prije ili kasnije, morat ćemo shvatiti i prihvatiti da mjesto direktora javnoga poduzeća nije klasičan radni odnos, nego privremeni angažman koji ovisi o uspješnosti poslovanja", poručuje Čolaković.
Slično je stanje, ako ne i gore, napominje Čolaković, i u komunalnim poduzećima. Stoga rješenje vidi u jasno postavljenim pravilima igre za sve menadžere u javnom sektoru, bila to javna ili komunalna poduzeća. U protivnom, poručuje, stalno ćemo imati afere i nezadovoljstvo građana poslovanjem javnih poduzeća.
Bejaković: Treba nagraditi uspješne i kazniti neuspješne
"Kod plaća direktora javnih poduzeća ima jako puno nelogičnosti, to je odraz neuređenosti stanja u javnom sektoru. Javna i komunalna poduzeća najprije treba depolitizirati i profesionalizirati, a tamo gdje se to može i privatizirati. Plaće menadžmenta u njima trebale bi ovisiti o učincima i rezultatima. Drugim riječima, trebalo bi nagraditi one koji su uspješni, a kazniti one koji su neuspješni", kaže za Index Predrag Bejaković iz Instituta za javne financije.
Dodaje kako bi država tamo gdje može, s obzirom na to da nisu iste okolnosti u svim tvrtkama u vlasništvu države, trebala regulirati plaće menadžmenta u javnim tvrtkama.
"Njihove bi plaće trebale odražavati njihov učinak", zaključuje Bejaković.