PREMIJER Andrej Plenković prozvan je u javnosti jer nije nazočio otvaranju programa Europske prijestolnice kulture u Rijeci, što je on naknadno opravdao službenim putom u Portugal.
"Fizički je neizvedivo biti i u Portugalu i u Rijeci", rekao je Plenković novinarima te je pojasnio da je tamo bio u funkciji predsjedavajućeg Europskog vijeća na sastanku neformalne skupine Prijatelja kohezije, odnosno zagovornika održavanja istog nivoa sredstava koja se dijele manje razvijenim članicama preko EU fondova. Jednostavnije rečeno, Plenković pokušava izlobirati da se ne smanji novac koji stoji na raspolaganju Hrvatskoj iz europskih fondova, a o tome itekako ovisi gospodarski rast RH.
Sastanak Prijatelja kohezije u Portugalu
Na sastanku Prijatelja kohezije sudjelovali su, među ostalima, predsjednici vlada Hrvatske, Portugala, Češke, Estonije, Mađarske, Malte, Poljske, Rumunjske, Slovačke, Slovenije i Španjolske, predsjednik Cipra te povjerenik Europske komisije za proračun i administraciju Johannes Hahn i povjerenica Europske komisije za koheziju i reforme Elisa Ferreira.
>> Plenković na samitu o novcu iz fondova EU-a: Želimo da standard građana ide gore
Rupa u proračunu Europske unije nastala je zbog Brexita, odnosno odlaska Velike Britanije, koja je godišnje u proračun Unije uplaćivala između 12 i 14 milijardi eura, te je sada pitanje koje će je članice nadopuniti i hoće li uopće.
Plenkovićev intervju za Politico
Plenkoviću je to prioritet, o čemu je ekstenzivno govorio i u svježem intervjuu za Politico. Upozorio je da se politički dogovor na razini čelnika zemalja članica EU-a o Višegodišnjem proračunskom okviru (VFO) za razdoblje 2021. - 2027. treba postići što prije kako bi se na vrijeme mogao obaviti i zakonodavni dio posla.
"Treba imati na umu da nije dovoljno imati samo dogovor na političkoj razini na Europskom vijeću o pregovaračkom okviru, potrebno je na vrijeme ispregovarati s Europskim parlamentom i zakonodavni dio posla", rekao je Plenković u intervjuu.
Na razini Europskog vijeća, najvišeg političkog tijela EU-a, koje čine šefovi država ili vlada zemalja članica, mora se postići konsenzus oko visine proračuna (gornje granice) za svaku godinu u sedmogodišnjem razdoblju i iznosa za svako područje koje se financira, poput kohezije, poljoprivrede, istraživanja i drugog.
Nakon toga Vijeće EU-a i Europski parlament moraju usuglasiti niz zakonodavnih akata potrebnih za provedbu VFO-a.
Sastanak u Portugalu održan je tri tjedna uoči izvanrednog sastanka Europskog vijeća koji je sazvao njegov predsjednik Charles Michel kako bi se pokušao postići kompromis o novom sedmogodišnjem proračunu EU-a.
Izvanredni samit EU-a 20. veljače
Izvanredni samit, koji će se održati 20. veljače, "dat će novi politički poticaj za dogovor, ali još je prerano reći hoće li i završiti dogovorom", kaže Plenković.
Michel je zadužen pripremiti nacrt dogovora o VFO-u, a Plenković kaže da je to za Hrvatsku, koja predsjedava Vijećem EU-a, dobro jer joj to daje više prostora da brani vlastite nacionalne interese.
Dogovor o novom VFO-u najvažnija je zadaća koja stoji pred EU-om u ovom trenutku. Riječ je o ključnom dokumentu koji će uvelike odrediti politike Unije u sljedećem desetljeću, u kojem su porasle potrebe za financiranjem novih prioriteta, poput borbe protiv klimatskih promjena, zaštite vanjskih granica te za ulaganjem u digitalizaciju, inovacije i istraživanje kako Europa ne bi izgubila korak s razvijenim svijetom.
>> Plenković: Važno se na vrijeme dogovoriti o novom europskom proračunu
Zbog toga se Plenković jučer u Zagrebu sastao i s predsjednikom Europskog revizorskog suda Klaus-Heinerom Lehneom, s kojim je razgovarao o budućem Višegodišnjem financijskom okviru EU-a te hrvatskoj apsorpciji europskih sredstava. Plenković je naglasio da je Hrvatska najnovija država članica EU-a, koja trenutno koristi svoju prvu punu financijsku omotnicu.
Hrvatske državne investicije potpuno ovise o EU fondovima
Podsjetio je kako su od 10,7 milijardi eura, koje su Hrvatskoj na raspolaganju za financijsko razdoblje 2014. - 2020., ukupno ugovorene 9,2 milijarde, odnosno 86 posto alociranih sredstava, dok je na početku mandata ove vlade stopa ugovorenosti iznosila devet posto. No, ne treba ni zaboraviti da je jedno dogovoriti sredstva iz EU fondova, a nešto drugo ih i uspjeti iskoristiti, u čemu hrvatska vlada zasad ipak ne briljira.
No, prema podacima Europske komisije, jasno se vidi da bi RH bez EU fondova bila u ozbiljnim ekonomskim problemima.
Naime, od 2015. do 2017. godine čak 79,6 posto javnih, odnosno državnih investicija u Hrvatskoj financirano je novcem iz EU fondova, po čemu je Hrvatska na drugom mjestu među članicama EU-a. Portugal je prvi s 84,2 posto pa ne čudi što portugalski premijer Antonio Costa također inzistira na tome da se sredstva za kohezijsku politiku ne smanjuju.
Treća je pak Latvija (74,4 posto), a slijede je Poljska (61,2 posto), Latvija (59,9 posto), Mađarska (55,5 posto), Slovačka (54,6 posto) itd. Kada je riječ o razvijenijim zapadnim članicama EU-a, u njihovim javnim investicijama EU fondovi igraju majušnu ulogu. Primjerice, u Njemačkoj se tek 3,8 posto javnih investicija financira europskim novcem, u Francuskoj 2,7 posto, a u članicama poput Nizozemske, Danske i Luksemburga manje od 1 posto.
Trenutni prijedlog Europske komisije loš za Hrvatsku
Prema trenutnom prijedlogu Europske komisije (EK) o kohezijskoj politici u razdoblju od 2021. do 2027., neke članice bi imale priliku dobiti još više sredstava (Rumunjska, Grčka, Bugarska, Italija, Finska, Španjolska i Cipar), dok bi ostale dobile značajno manje. Hrvatskoj bi tako bilo na raspolaganju 5,5 posto manje sredstava u odnosu na period 2014. - 2020., dok bi primjerice Poljska, Mađarska, Latvija i još neke članice bilo suočene sa smanjenjem EU fondova većim od 20 posto.
Za Hrvatsku je sve to veliki problem jer Plenkovićeva vlada vodi takvu politiku da javne investicije prvenstveno ovise o EU fondovima, pa je smanjenje od 5,5 posto mnogo veći udar za Hrvatsku nego što je smanjenje od 23,3 posto udar za bogatiju Poljsku, koja je pritom i mnogo prije Hrvatske ušla u EU te je desetak godina duže imala priliku koristiti sredstva kohezijske politike.
Prijatelji kohezije pak žele promjene u onome što je predložila EK pa se stoga tako žestoko sastanči i lobira unutar Europske unije.
Austrijski kancelar Kurz prijeti vetom
S druge strane, jedan od najvećih protivnika većih, odnosno istih izdataka za EU fondove je austrijski kancelar Sebastian Kurz, koji je najavio da će iskoristiti mogućnost veta ako se postigne dogovor koji bi od Austrije tražio više sredstava za proračun EU-a od 1 posto BDP-a. EK pak nudi kompromis od 1,114 posto, što Kurz zasad odbija.
“Ako ovaj prijedlog bude iznesen na sastanku, od nas neće naići na odobravanje, a mislim da će biti tako i kod drugih članica koje više uplaćuju u proračun EU-a nego što iz njega dobivaju”, rekao je neki dan Kurz za ORF. Doduše, dodao je kako su pregovori još u tijeku i kako se nada da će biti “osmišljen prijedlog koji je prihvatljiviji”.
Austrijska opozicija Kurzov stav pak opisuje kao “teški populizam”.
Hoće li tema EU fondova prerasti u političku krizu?
U svakom slučaju, konačna odluka bit će donesena na samitu u Bruxellesu 20. veljače, a o dogovoru o kohezijskoj politici EU-a do 2027. itekako ovisi i ekonomski razvoj Hrvatske. Ako se lideri EU-a tada ne uspiju dogovoriti, onda cijela stvar iz polja lobiranja prerasta u političku krizu.
Treba napomenuti da EU fondovi nisu osmišljeni kao motor gospodarskog razvoja novih članica EU-a pa ostaje otvoreno pitanje koliko je pametno da Plenkovićeva vlada, koja se hvali izvrsnim ekonomskim rezultatima, vodi politiku po kojoj javne investicije u RH ovise gotovo pa isključivo o europskom novcu.