KAD JE Sanaderov prijatelj Jerko Rošin pročitao ime Jure Radića kao pobjednika natječaja za izgradnju Zračne luke Zagreb, prisutni novinari spontano su pukli od smijeha. Sada, kad se otkrilo da Radićev IGH zajedno s Konstruktorom preko treće tvrtke u suvlasništvu Vicenca Blagaića kupuje milijune kvadrata zemljišta u blizini novog Pelješkog mosta, nikome više nije do smijeha.
Sada kad je postalo jasno da tvrtka koja gradi most od "nacionalnog interesa", građevinu od koje vlast teškom mukom odustaje čak i u najteža vremena, tih sumanutim i neisplativim pothvatom ne podiže samo cijenu svojih dionica, nego i vrijednost investicije u građevinsko zemljište, ništa više nije smiješno. Ovo otkriće možda nema magnitudu afere s Dubrovačkom bankom, ali nije daleko od toga.
Privatni kao nacionalni interes
Napokon smo dobili odgovor na pitanje zbog čega Ivo Sanader i državni vrh već godinama slijepo inzistira na gradnji mosta koji vodi "iz ničega nikamo". Najmanje se tu radi o nekakvom "kompletiranju nacionalnog teritorija", "zaokruživanja državne granice", "Schengenskom režimu", o koristi za stanovnike hrvatskog juga. Iz toga će konkretnu korist izvući tek IGH, njegovi vlasnici, dioničari među kojima ima dosta ministara, a bez sumnje i politički patroni koji tu investiciju kamufliraju u "projekt od nacionalnog interesa".
Nije ovo ništa novo u povijesti vladavine HDZ-a. Privatni interes nebrojeno se puta pokrivao nacionalnim. Ali svejedno, ovaj slučaj razgolićuje svu besramnost ove vlasti i bliskih joj tvrtki, a najviše od svega, potvrđuje slutnje dobrog dijela hrvatske javnosti koja je od samog početka sumnjala da se iza ovog projekta kriju neki drugi interesi. Sad se vidi i koji.
Pelješki most kao Dubrovačka banka?
I što sad? Ništa. Jure Radić opravdava se da su zemljišta kupovali 50 kilometara od Pelješkog mosta, ali nije otkrio da se nalaze u blizini manjeg mosta kojeg će također graditi IGH. Projekt Pelješkog mosta navodno je odgođen pod velikim pritiskom sindikata, no to ne znači da se već dogodine neće nastaviti s njegovom gradnjom. I Jure Radić, ministri-dioničari, kao i oni članovi državnog vrha - bivši i sadašnji - koji su gurali taj projekt, kad-tad će materijalizirati svoje ulaganje.
Afera Dubrovačka banka načela je Tuđmanov režim, hoće li Pelješki most načeti Sanaderov? Zbog Dubrovačke banke samo je Neven Barač završio u pritvoru. Hoće li tamo završiti i neki od aktera afere s Pelješkim mostom? Neki od onih koji su "opelješili Pelješac"?
Hapsi sve! Ili možda ipak nikog?
Predsjednik saborskog Antikorupcijskog vijeća Željko Jovanović pozvao se na dokumentaciju koja "kompromitira neke ljude bliske vlasti". Treba li to značiti da u tome ima elemenata kaznenog progona? Je li opozicija spremna, zajedno s preuzimanjem odgovornosti za vođenje države, obračunati se i s kriminalom u ovoj vlasti?
Damir Kajin, po običaju, dovoljno je radikalan da zatraži oduzimanje putovnice Ivi Sanaderu, kao i istragu o tajnim računima u Lihtenštajnu i o Hypo banci. Nitko iz SDP-a ne daje ni približno ista obećanja, a Ivica Pančić - jedini koji se trudio raskrinkavati građevinsku mafiju - naglo je nestao iz vidokruga i pao u nemilost Zorana Milanovića. Predsjednik Stjepan Mesić na kraju svog mandata proziva Sanadera zbog toga što "nije imao snage raščistiti s korupcijom". Zvuči više kao amnestija, nego optužba.
Tko je novi Pašalić? Nismo valjda spali na Rončevića?
Ali upravo je Mesić bio taj koji je prije deset godina koji je obećavao "hvatanje krupnih riba", punjenje zatvora tajkunima i kriminalcima, dobar dio prvog mandata proveo je u gonjenju onoga tko je po njemu bio utjelovljenje svih zala Tuđmanova režima, Ivića Pašalića. Danas, pak, za Sanaderove afere tvrdi kako je "teško reći tko tu jest, a tko nije nevin". Pa tko je onda novi Pašalić? Nije vrag da smo spali na Berislava Rončevića?
I to je ključno pitanje. Ne samo tko je umiješan u afere poput Brodosplita, Liburnije, nabave kamiona, KIM-a, a sada i Pelješkog mosta, nego i tko je za sve to odgovoran? Za jačanje mafije, propast poduzeća, namještanje natječaja, skrivanje počinitelja, zataškavanje slučajeva...?
Ivić Pašalić nije nikad ni za što odgovarao. Dapače, Račanova koalicija izabrala ga je za potpredsjednika Sabora. Od svih krupnih riba uhićen je samo Ivan Herak, da bi na kraju i on bio oslobođen optužbi i ovih dana zatražio milijunsku odštetu. Uhićen je i Miroslav Kutle, pao paradigma "kutleraja", pa pušten bez presude. Sada je i on ugledni poduzetnik.
Danas je ugledan građanin i Miomir Žužul, bliski Sanaderov suradnik umočen u desetak afera. Nitko se ne bavi natječajima u HAC-u, ne otvara se Pandorina kutija Ministarstva prometa i veza, a još manje se netko obazire na bjelodani sukob interesa, poput povezanosti ministara i IGH. Ali se na jedvite jade pokušava od HEP-ova Ivana Mravaka učiniti "primjer ostalim direktorima javnih poduzeća". Tako što će ga Vlada - smijeniti. Ali tek nakon objave skandaloznih informacija u medijima. Do tada i bez toga - ništa.
Prvi kradu, drugi ne hapse
U ovoj Hrvatskoj nema velikih iznenađenja. HDZ uvijek iznova opravda očekivanja, a ne treba se nadati da će ih iznevjeriti ni opozicija ako se ponovno dočepa vlasti. Jedni kradu, drugi ne uhićuju. Prvi govore o nacionalnom interesu, drugi o tome da će napuniti zatvore. Na kraju se i jedni i drugi povedu za privatnim interesom. Prvi iz koristi, drugi iz kompromiserstva.
Dubrovačka banka načela je prvu HDZ-ovu vlast, Pelješki most mogao bi načeti ovu drugu. Ali kao što nitko nije kazneno odgovarao za političko-tajkunsko-špijunsku aferu koja je srušila bankarski sustav Hrvatske, tako ne treba očekivati ni da će itko odgovarati za ovaj političko-tajkunski skandal s Pelješkim mostom. Da parafraziramo Mesića, "teško je reći tko tu jest, a tko nije - normalan".