PELJEŠKI most nema trake za bicikliste i pješake. O tome bi li ih trebao imati došlo je do rasprave na društvenim mrežama.
>>Zašto na Pelješkom mostu nema trake za bicikliste i pješake?
Neki vjeruju da su staze dobrodošle jer tako turisti mogu doći ciljano na most, fotografirati se i prošetati. Drugi pak drže da Jadranska magistrala nigdje u Dalmaciji nema biciklističku stazu, kao što nema niti onu pješačku pa je nepotrebno da bude i na mostu.
Treći pak rezoniraju da se ove trake mogle izraditi pa bi poslužile svrsi kad u budućnosti i Dalmacija bude bolje biciklističke infrastrukture.
"Pješaci i biciklisti bi predstavljali opasnost"
Pitali smo glasnogovornicu Hrvatskih cesta Tamaru Pajić zašto most nema ove staze.
"Treba naglasiti da je most projektiran kao (dio) ceste za promet isključivo motornim vozilima s brzinama do 90 km/h. Uz to, sva čvorišta rađena su kao denivelirana. U takvim okolnostima, ostali sudionici u prometu kao pješaci i biciklisti predstavljali bi opasnost po odvijanje prometa. Posebno u dijelu trase gdje se nalaze tuneli koji su za dvosmjerni promet", pojašnjava Pajić u ime HC-a.
Kako je to u svijetu...
Što se tiče poznatih mostova u svijetu, orijentirajmo se na one puštene u promet u 21. stoljeću.
Najpoznatiji je Millauski vijadukt, najviši most na svijetu, koji je dio autoceste koja povezuje Pariz i Barcelonu. Na ovom vijaduktu vožnja biciklom nije dozvoljena, što je logično jer, kako smo napisali, radi se o dijelu autoceste.
Most Rio-Antirio, službeno "most Charilaos Trikoupis" po državniku koji ga je prvi zagovarao, nalazi se u Grčkoj i premošćuje Korintski zaljev kod Patrasa, spajajući gradove Rio na Peloponezu i Antirio na glavnom grčkom kopnu. Na njemu je bicikliranje dopušteno te je dio mreže europskih biciklističkih staza EuroVelo.
Poznat je i Oresundski most. Most je to koji povezuje gradove Kopenhagen u Danskoj i Malmö u Švedskoj te prenosi automobilski (4 trake) i vlakovni promet (2 kolosijeka). On također nema biciklističku stazu.
Most Octavio Frias de Oliveira je most u brazilskom gradu Sao Paulo. Otvoren je 10. svibnja 2008. godine i premošćuje rijeku Pinheiros. On također nema biciklističku stazu. Na njegovom otvaranju, isto kao i na otvaranju Pelješkog mosta, nazočili su političari sa svojim zainteresiranim stranama, a sve je bilo popraćeno i - demonstracijama protiv zabrane kretanja pješaka i bicikala na mostu.
Brooklynski most tek lani dobio biciklističku stazu
Spomenimo i poznati most Lupu, koji povezuje šangajske gradske četvrti Huangpu i Pudong. Na njemu je također moguće bicikliranje i pješačenje.
Što se tiče starijih mostova, jedan od poznatijih, Brooklynski most svoju službenu biciklističku stazu dobio je tek prošle godine, čime je dočekan kraj kaotične mješavine biciklističkog i pješačkog prometa na šetalištu kultnog mosta.
Međutim, treba kazati i kako se tu radi o mostu koji povezuje Brooklyn i Manhattan, dakle dvije njujorške četvrti, pa nije nelogično da se tu radi i posebna biciklistička staza.
Doima se da takav obrazac vrijedi i za ostale mostove koji imaju svoje biciklističke staze, dakle da je nužno da spajaju dijelove istoga, takoreći, lokaliteta, a ne da su dio neke veće cestovne mreže.
Uglavnom, na temu nedostatka biciklističke i pješačke staze na Pelješkom mostu popričali smo s predstojnikom Zavoda za prometno planiranje Fakulteta prometnih znanosti Markom Ševrovićem.
Ševrović: Nije napravljena greška
"Moje mišljenje je da nije napravljena pogreška s obzirom na činjenicu da je s jedne strane mosta, kao i s one druge, konfiguracija terena takva kakva jest. Radi se o brdovitom predjelu, koji ionako za bicikliste nije atraktivan.
Kad se pređe most s jedne strane, nemate gdje ići nego na brzu cestu koja vozi u tunele koji su dugački, ne bi bilo primjereno imati tu pješake ili bicikliste", rekao je Ševrović.
"Biciklističke i pješačke staze se ne projiciraju uz brze ceste, nema potrebe. I neće dugo imati potrebe te bi strašno poskupjele projekt. A bila bi i mala korist. Treba ulagati u biciklističke staze ako je to moguće, ali od Splita prema Makarskoj pa kasnije od Makarske dalje prema Dubrovniku", rekao je.
Dodaje da nije stvar samo konfiguracije terena.
"Radi se i o broju stanovnika s jedne i s druge stane. Treba reći i da je sam most puno više turistički atraktivan nego što je to vožnja preko njega, sama vožnja je neatraktivna. Tako da bi trebalo napraviti biciklističku stazu, ali do mosta sam prelazak se može osigurati morskom stranom. Takvo što je u Europi uobičajeno uz EuroVelo", kazao je.
"Oresundski most je sličan našemu, a isto nema navedene staze"
Inače, nakon razgovora Ševrović je s nama podijelio link na tekst koji upravo govori kako su Švedska i Danska biciklistima omogućile kako prijeći morsku granicu koja ih dijeli. Radi se o međunarodnoj trajektnoj liniji koja povezuje Kopenhagen s Malmöm, preko tjesnaca Oresund, prevozeći do 36 putnika i njihovih bicikala.
Sam Ševrović govori da je Pelješkom mostu sličan upravo Oresundski most, koji dakle povezuje Kopenhagen i Malmö.
"On ima željezničku prugu, ali rekao bih da je sličan našem mostu. Također nema trake za bicikliste i pješake, uobičajeno je da takvi objekti koji su primarno za cestovni promet te trake nemaju.
Drugo je New York, gdje su mostovi u gradu, pa postoji potreba za pješacima i biciklistima, tamo se to radi kao u Brooklynu. Ovdje se nitko ne bi niti vozio tim mostom, a ionako ljepši je pogled iz Komarne ili iz Brijeste nego s mosta", kazao je.
Za kraj se vratio na temu nedostatka infrastrukture za bicikliste u Dalmaciju.
"Od Splita do Dubrovnika, na jednoj atraktivnoj dionici, tu nemamo ništa. Tu se biciklisti voze s redovnim prometom, što je vrlo opasno. Sad će opasti promet putem kojim se do sada išlo i ta trasa će postati atraktivna za bicikliste, tu nema niti veze što se mora prijeći preko granice kod Neuma, to nije problem", zaključio je Ševrović.