DRAGI naš kralju i care,
Evo je i 104. godina kako te nema među nama, no ne prođe puno dana a da te ne spomenemo. Sjećaš li se godine 1871., kada si u Gospić poslao depešu da vojska gradi škole? E, to. Vidjeli ste u Engleza da zemlji trebaju školovani radnici, a ne više neuki seljaci, i poslao si u središte Vojne uprave u Gospić carsku depešu - da vojska sada ima graditi ceste i škole jer opasnosti od Turaka više nema, a pismenost je važna. Tri godine poslije toga, i Hrvati su u saboru izglasali isto (malo nam je dulje trebalo od dupeta do glave, znaš nas).
Slao si vojne inženjere po ličkim selima
E pa naš kralju i care, znamo i da si podržavao i odlikovao te vojne inženjere što su išli uskim putevima po ličkim selima i što su otkupljivali zemlju u ime cara i kralja i zapošljavali seljake da grade moderne zgrade, s dvije učionice, grijanjem na drva i stanom za učitelja na katu. I hvala ti što si slao do zadnjeg sela cigle za kalijeve peći, kako bi djeci bilo toplo. Nije još cesta bilo pa su na magarcima vojnici i seljaci nosili cigle, umivaonik i ono što su tada zvali engleski zahod - toalet koji je u zgradi, u toplom, što je tada malo koja seoska kuća imala.
E, da, i hvala što si onome mangupu iz Smiljana što je prokockao školarinu omogućio da završi najbolje škole koje si imao i ode u Ameriku... Imao je taj viziju, Carstvo može biti ponosno na njega.
Nema većeg jamstva budućnosti od znanošću zaigranog dječjeg srca
Sjetit ćeš se možda, kralju i care, lijepe Požege i one zgrade u centru, gimnazije, što je još 1877. dobila promatračko mjesto za gledati zvijezde, staklenu kupolu, pa potom i teleskop… Koliko je samo to značilo u doba kada je Jules Verne pisao svoje priče, koliko je to dječju maštu guralo u visine i širine budućeg stoljeća! Nema većeg jamstva budućnosti od znanošću zaigranog dječjeg srca. Znao si ti to dobro.
Imao si ti i viziju za Hrvatsku - te škole ne samo u bogatim gradovima nego svugdje gdje je bilo djece. Slao si u sela gdje nitko nije znao čitati učitelje i nastavnike. Naredio si i da djeca moraju obvezno u školu jer roditelji nisu shvaćale što znači pismenost i školovanje. Nekada je trebalo i policiju s puškama potjerati u selo da djecu odvoje od radova u polju i pošalju s pločicom da uče slova...
Ti si slao učitelje po školama, a naši 2020. savjetuju da se ruke čiste lugom
E pa evo zašto ti se javljam - prošlo je 149 godina otkako si naredio svojim inženjerima da grade škole. Mi smo ti u međuvremenu pokrenuli akciju da te tvoje škole dobiju i sapun za pranje ruku, makar nas neki naši uvjeravali da je lug dovoljan. E zamisli, kralju i care, dok si ti slao učitelje i dok su oni po selima podučavali čemu služi sapun i kako treba prati ruke, u 2020. godini, pola stoljeća nakon što je čovjek došao na Mjesec, ovi naši savjetuju da se ruke čiste lugom. Ili viču kako, eto, ne mogu osigurati sapun i toplu vodu u školama.
Sjetit ćeš se možda i naloga kojim je sagrađena škola na Biševu. Na Visu si bio pa znaš, to je onaj otok još dalje, gdje bi danas da treba nešto sagraditi rekli "ne može" ili "nemoguće", a u ono tvoje doba, bez kamiona i trajekta, bez motora i bez bagera, sagradiše tvoje inženjeri cijelu zgradu. Eno je, još stoji, prazna… A drugdje, na puno mjesta su danas problem topla voda i sapun. Tvoji gradili zgrade, ovi sada ne znaju ni postaviti bojler i kutiju za sapun. Makar sa sapunom, nećeš vjerovati, ali evo, čini se da ćemo ove godine to uspjeti! Nakon 149 godina.
Znao si nas bolje od nas samih
Hvala ti još jednom na svim tim školama, na toplim učionicama i na svim tim učiteljima koje si slao Hrvatima jer da je ostalo na nama samima, još bismo u saboru raspravljali treba li učiti sva slova. Za sapun još ne bismo ni znali, a toaletnom papiru bismo se smijali.
Znao si ti nas bolje od nas samih. E moj kralju i care...
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala