ANTE TOMIĆ jedan je od najpoznatijih hrvatskih književnika novijeg vremena.
Javnost je oduševio još 2000. godine svojim debi romanom Što je muškarac bez brkova, a među njegova poznatija djela se ubrajaju Ništa nas ne smije iznenaditi i Čudo u Poskokovoj Dragi.
Nije tajna da Tomić, uz to što puno piše, puno i čita, pa stoga ne čudi da je rado pristao Indexovim čitateljima preporučiti svojih pet knjiga.
Amos Oz - Juda
Mladić se javlja na oglas da u zamjenu za malu plaću, stan i hranu pravi društvo mrzovoljnom starcu, bivšem izraelskom političaru koji je htio mir s Arapima i zbog toga danas živi zaboravljen i usamljen, sa snahom udovicom, u oronuloj kući na periferiji Jeruzalema. Njihova priča teče usporedno s pričom o Judi, kojega pamte kao izdajicu premda je Isusa ljubio više od ijednog drugog učenika. Dugo nisam doživio nešto tako osobno i blisko kao ovu gorku pripovijest o tome kako je biti izdajica i završiti osramoćen i sam često jedini časni izbor.
Miroslav Krleža - Na rubu pameti
Slična priča, samo iz Zagreba između dva svjetska rata. Jedan malograđanski šupak ustane protiv svoga moćnog poslodavca. Zgađen svojim kukavnim, nedostojnim životom odvaži se jednom ubojici kazati da je ubojica i gotovo u trenutku ostane bez svega, posla, obitelji i slobode. Društvo ga jednostavno ispljune. Možete lijepo zamisliti da se tako nešto dogodi danas, s poznatim nogometnim menadžerom, kontroverznim građevinskim poduzetnikom, kraljem otpada ili nekakvim sličnim uglednim pokvarenjakom na mjestu Krležinog Domaćinskog.
Guzel Jahina - Zulejha otvara oči
Zulejku redom zlostavljaju muž, svekrva i sovjetska vlast, a niska, mršava tatarska seljanka krotko trpi nedaće i sve ih na kraju pobijedi. Od Larssonove Lisbeth Salander ne pamtim da sam za neku književnu junakinju tako srčano navijao, strepio kad bi se našla u opasnosti, radovao se njezinim uspjesima. Možda zato jer sam u mučnom trapljenju i samoprijegornom podnošenju svake žrtve za svoje dijete prepoznao baku koja je odgojila brata i mene.
Ödön von Horváth - Vječni malograđanin, Dijete našeg vremena
Nitko nije tjeskobu i stravu desničarskog terora opisivao istinitije od Von Horvátha, austrijskog pisca koji je nakon anschlussa 1938. pobjegao u Pariz i tamo poginuo, hodajući preko Champs-Élysées, od grane koja se u oluji otkinula sa stabla. Sjetim se često toga nevoljnika kad gledam naša desničarska govna i kad prolazim Đardinom, a vjetrovito je kao posljednjih dana.
Boris Dežulović i Predrag Lucić - Antologija suvremene hrvatske gluposti
Bez konkurencije, najvažnija knjiga objavljena u hrvatskoj državi i najtočnija dijagnoza zašto ta država nije imala šanse. Uzmite ovu zbirku citata probranih iz Feralove kultne rubrike Greatest shits kad vam netko krene pričati o takozvanim herojskim godinama, o čistoći i nevinosti izvornog tuđmanizma i shvatit ćete kako je sve ovo otpočetka bila jedna sramotna moralna i intelektualna mizerija.