Foto: Hina, Jurica Galoic/PIXSELL
POČETKOM tjedna u Splitu su dvije osobe pokušale opljačkati kiosk u Teslinoj ulici. Policajci su izašli na teren, nakon čega ih je jedan razbojnik napao nožem.
Tijekom intervencije policajac je prvo ispalio metak u zrak, no razbojnik nije odustajao od napada. Tada su ga policajci hicem iz pištolja pogodili u nogu i savladali koristeći sredstva prisile. Ozlijeđena su četvorica policajaca, od kojih jedan teže.
Postavlja se pitanje - kako je moguće da jedna osoba ozlijedi četvoricu interventnih policajaca?
"Zakon je nedefiniran"
O tome smo popričali sa Željkom Cvrtilom, stručnjakom za sigurnost i bivšim načelnikom kriminalističke policije.
"Za početak, Zakon o policijskim poslovima i ovlastima je nejasan, pogotovo članak 91. koji ima četiri kriterija - policijski službenik ovlašten je uporabiti vatreno oružje u nužnoj obrani, u krajnjoj nuždi, ako na drugi način ne može uhititi osobu te ako ne može spriječiti bijeg osobe", objasnio nam je u uvodu Cvrtila.
"Nadalje, granica za uporabu vatrenog oružja protiv osobe zatečene u izvršenju kaznenog djela ili uhićenja je kazneno djelo za najmanje deset godina zatvora. Jasno je da je takva odredba teško održiva u praksi jer je primjenjiva samo na nekoliko kaznenih djela poput teškog ubojstva, genocida, terorizma te napada na zrakoplov ili brod", nastavio je Cvrtila.
"Policajci se boje pucati"
Policijski sindikat istaknuo je da je dodatni apsurd što kod terorizma, napada na zrakoplov, brod ili nepokretnu platformu kazna od najmanje deset godina zapriječena samo u slučaju nastupa smrti jedne ili više osoba, a kod teških kaznenih djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta kazna od najmanje deset godina zapriječena je samo u slučaju nastupa smrti djeteta.
"Policajci se boje pucati jer moraju u milisekundi odlučiti o uporabi oružja. Oni jedini unutar zakonskih okvira smiju ubiti nekoga i to im predstavlja još veći pritisak. Na kraju završe na sudu jer ih netko privatno tuži i iz svega toga proizlazi njihov strah od pucanja", smatra Cvrtila.
Alternativa je da se u zakonu jasno propišu kaznena djela kod kojih policijski službenik može uporabiti vatreno oružje ako na drugačiji način ne može uhititi ili spriječiti u bijegu osobu zatečenu u počinjenju kaznenog djela.
"Elektrošokeri su puno kvalitetnija opcija"
Nakon tog napada na policajce u Splitu opet se otvorilo pitanje o korištenju elektrošokera u našoj policiji. Policijski sindikat traži da se u najkraćem roku izmjeni zakon i tako da se omogući opremanje svih policijskih službenika elektrošokerima i električnim taserima, jer bi možda u Splitu uporabom tasera bilo spriječeno ozljeđivanje četiriju policijskih službenika i počinitelja napada.
"Ta rasprava traje već pet-deset godina. Iskreno, ne vidim razlog zašto se elektrošokeri ne bi koristili. Puno lakše i kvalitetnije bi se rješavale situacije poput ove u Splitu, bez pištolja i noževa. Elektrošoker je puno efikasnije sredstvo od vatrenog oružja i uvjeren sam da u 99 % slučajeva ne ostavlja nikakve posljedice", tvrdi Cvrtila, koji se prisjetio i svog rada u policiji.
"Još dok sam radio u zagrebačkoj policiji, ne sjećam se noćne smjene u kojoj nije bilo stresnih intervencija. Smatram da nije samo manjak opreme problem, već i psihološka pripremljenost policajaca. U svakoj policijskoj postaji morao bi biti barem jedan psiholog", zaključio je Cvrtila.
Božinović: Ako struka kaže da nam elektrošokeri trebaju, mi ćemo ih nabaviti
Na slučaj u Splitu osvrnuo se i ministar unutarnjih poslova Davor Božinović.
"To je stvar struke. Ako struka kaže da nam to treba, mi ćemo to napraviti. Neovisno o ovom događaju u Splitu, mi smo krenuli u nabavu opreme za interventnu policiju. Interventni policajac će imati onu kornjaču do kraja godine i neće se moći dogoditi kao na Dinamovom stadionu da se ubaci petarda ispod. Deset godina se na opremi interventnih policajaca nije radilo ništa", rekao je Božinović.