Foto: Index, Igor Soban/PIXSELL
Poslovna zajednica grafičkih i srodnih OUR-a Jugoslavije objavila je 1989. rad zagrebačkog maturanta Plenkovića kao knjižicu "namijenjenu nosiocima funkcije informiranja u grafičkim radnim organizacijama udruženim u Poslovnu zajednicu Grafoimpex za stručno osposobljavanje, kao i svim radnim ljudima kojima je samoupravljanje i društveno komuniciranje primarna zadaća," što je prvi objavio Index.
>>INDEX OTKRIVA Došli smo do maturalnog rada Andreja Plenkovića, uzori su mu bili Marx i Kardelj
Sada nam je i jasno kako su otkrili nadarenog srednjoškolca, pronašli smo da je isti izdavač dvije godine ranije objavio knjigu komunikologa Marija Plenkovića, oca sadašnjeg premijera Andreja Plenkovića. "Teorija i praksa suvremenog novinarstva" naziv je knjige objavljene 1987. I ta je knjiga, baš kao i sinovljeva "Sredstva masovne komunikacije" dvije godine kasnije namijenjena "nosiocima funkcije informiranja u radnim organizacijama".
Grafoimpex kao dokaz pripadnosti crvenoj eliti
Grafoimpex je u Jugoslaviji bila državna monopolistička firma za uvoz strateške robe, papira i boja, a "poslovna zajednica" bilo je mjesto na kojem se dogovarala cijena dnevnih novina. Bila je to važna i moćna organizacija pod nadzorom tadašnje partije, s kojom nije mogao bilo tko surađivati pa u tom kontekstu dva komunikacijska priručnika iz obitelji Plenkovića valja promatrati kao dokaz pripadnosti crvenoj eliti.
Pročitali smo obje knjige i pronašli je da je Andrej Plenković u svome radu uvelike inspiriran očevim, no nije ga spomenuo u popisu literature. Posudio je ne samo temu, nego i ključne teze, pa su samoupravljači donekle ponavljali gradivo.
Obojica ponavljaju marksističku tezu o informacijama kojima upravlja vladajuća klasa i smatraju da će se to dokinuti ako se samoupravni socijalizam poboljša. Plenković mlađi piše: "Izvor informacija je u svim klasnim društvima vladajuća klasa. Ona putem sredstava masovnog komuniciranja upravo želi da masama priopćava samo one informacije koje su s njene točke gledišta poželjne (radi lakšeg upokoravanja, eksploatiranja itd.) jer će mase pod tim utjecajem pružiti najmanji otpor."
Plenković stariji: "Mi smo doživjeli stagnaciju samoupravljanja jer nismo dovoljno efikasno i brzo razbili stari sistem javnog komuniciranja društvu...Taj stari sistem autoritarnog komuniciranja na liniji: mudro rukovodstvo-masovna difuzija poruka-ponašanje podanika, kočio je, a negdje i potpuno negirao klice nove samoupravne konstitucije društvenog bića."
Marx i Kardelj kao uzori
I ocu i sinu, uz neizostavnog Karla Marxa, uzor je Edvard Kardelj, čovjek koji je izmislio samoupravljanje i bio blizak Titov suradnik . Obojica su citirala Kardeljev članak "Pravci razvoja političkog sistema socijalističkog samoupravljanja" objavljen u listu Komunist 1977: "Kada je riječ o društveno-političkom komuniciranju u samoupravnom društvu, E. Kardelj naglasio je nekoliko bitnih područja društvene komunikacije.. (nastavlja opsežan citat)" (Andrej Plenković, str. 15.)
"E.Kardelj je konstatirao da u njemu (op.a-samoupravnom društvu) postoji nekoliko oblasti društvenog života u kojima se organiziraju specifični oblici komuniciranja.. (nastavlja opsežni citat)" (Mario Plenković, str. 19)
Aktualni hrvatski premijer u svom je radu budućnost vezivao uz Marxa: "Na kraju valja dodati i predviđanja futurologa (Toffler i drugi) kako će razvijena dvosmjerna televizija uskoro omogućiti i pojavu TELEPARLAMENTA, što će dovesti i do uspostavljanja neposredne demokracije, asocijacije slobodnih proizvođača (Marx) u kojim društvenim oblicima je tek moguće prevladati svako posredništvo".
Teleparlament kojeg priželjkuju otac i sin
I teleparlament je posudio od oca koji piše: "Japan poduzima sve mjere za stvaranje teleparlamenta, kao sistema usuglašavanja mišljenja i stavova društva, radi omogućavanja donošanja racionalnih odluka u politici, ekonomici itd.To treba biti cilj samoupravne transformacije javnog komuniciranja, posebno u samoupravnom socijalističkom društvu koje u prvi plan stavlja čovjeka i njegove potrebe".
Mario Plenković svojoj knjizi hvali pokret nesvrstanih i kritizira velike sile jer su dobile pravo veta u Savjetu sigurnosti i tako spriječile demokratsku maksimu "vox populi, vox Dei". Pravo veta je po njemu, "kočenje demokratskog usuglašavanja stavova na općeplanetarnoj razini komuniciranja". Ova je teza utjecala i na sina koji navodi: "...u sistemu "vox populi, vox Dei" koji odgovara neposrednoj demokraciji svi kontroliraju sve i na vrijeme mogu spriječiti štetne opcije najviših državnih organa".
Preuzeo očeve defincije za priručnik
U uvodnom dijelu Plenković mlađi spominje definiciju čovjeka kao komunikativnog bića (zoon logon echon) koju detaljnije obrazlaže i njegov otac u knjizi dvije godine ranije. Ako već nije citirao Aristotela, čija je to teza, mogao je barem spomenuti oca.
Iz njegove knjige preuzeo je i strukturu dijaloga, samo je za razliku od oca model prikazao i grafički. "Nužno je da onaj koji posjeduje informaciju (per me) je kodira. Kodiranjem se informacija materijalizira i postaje vidljiva poruka svim osobama u blizini.." (Andrej Plenković, str. 8)
"U procesu priopćavanja tj.komuniciranja autor najprije bira najprikladniji kod...Nakon koda komunikator bira adekvatan prijenosni kanal u kojem se osobna spoznaja do kraja materijalizira, dobiva tržišnu vrijednost da kao "roba" može dospjeti do drugih ljudi". (Mario Plenković, str.34)
I zaključnu je tezu kako treba napustiti stari model komuniciranja koji ide od elite preko medija do građana, i zamijeniti ga novim - dvosmjernim komuniciranjem, Andrej Plenković preuzeo od oca. Kao izvor literature naveo je Umberta Eca, Edvarda Kardelja, Marshalla McLuhana, pa čak i Miroslava Tuđmana, ali nije Marija Plenkovića. Iako mu je po svemu sudeći, pronašao izdavača, i progurao knjigu baš kao i svoju među priručnike moćne poslovne zajednice pod kontrolom tadašnje partije.