''ČESTITAM akademiku, članu Predsjedništva BiH Draganu Čoviću, na počasnom doktoratu! To je lijepo priznanje za njegov ukupni akademski rad, angažman kao profesora i političara te jedan signal Sveučilišta u Zagrebu ne samo njemu, nego i Hrvatima u BiH.''
Tako glasi čestitka premijera Andreja Plenkovića u povodu dodjele počasnog doktorata Draganu Čoviću objavljena na službenom Twitteru vlade RH. Uz tu tekstualnu poruku objavljena je i fotografija na kojoj slijeva nadesno s osmijesima na licima stoje rektor zagrebačkog sveučilišta Damir Boras, Čović, Plenković i vitez Željko Reiner.
Kada se pogledaj taj cijeli propagandni paket, čini se da je premijer koji se ne da lako impresionirati ipak bio impresioniran počasnim doktorom Čovićem. Kako i zašto, zna vjerojatno samo on, jer je objektivnijim promatračima sa strane to teško dokučiti. Naročito je smiješan dio Plenkovićeve izjave onaj o ''ukupnom akademskom radu'' Dragana Čovića, jer u tom segmentu svojeg djelovanja nije ostavio neki veliki trag. Naročito je pak zabrinjavajuće što se Čovićev počasni doktorat interpretira kao poruka bosanskohercegovačkim Hrvatima. Budi kao Čović pa ćeš biti nagrađen počasnim doktoratom i najvećim počastima u Zagrebu, tako zapravo glasi ta poruka.
Dakle, tko je taj Dragan Čović, taj vrh egzistencije i najzaslužniji muž bosanskohercegovačkih Hrvata po mišljenju Borasa i Plenkovića?
Član Saveza komunista, potpisivao se ćirilicom
Dragan Čović rođen je 1956. godine u Mostaru, gdje je završio i Strojarski fakultet. Naravno, bio je član Saveza komunista, a naročito je zabavan detalj da se prije devedesetih godina prošlog stoljeća znao potpisivati ćirilicom. Kao i mnogi drugi HDZ-ovci u Hrvatskoj i BiH, nekad tijekom 1990. godine se probudio - poput žohara iz Kafkinog Preobražaja - kao veliki Hrvat i katolik, te od žestokog komunista postao žestoki nacionalist.
U HDZ-u BiH je na početku bio pripadnik drugog ili trećeg ešalona stranke, a mnogi su bili podozrivi i prema njegovom komunističkom stažu. No Čović je uvijek bio snalažljiv čovjek te se nakon što je počeo rat u BiH izvrsno uklopio u strukture Herceg-Bosne, u međuvremenu u Haagu presuđene kao udruženi zločinački pothvat.
Naručivao zarobljenike za ropski rad iz logora HVO-a
Čović je tijekom rata vodio važnu mostarsku tvrtku Soko, a iz te faze njegove karijere ostao je zapamćen dokument tj. ''Zamolnica'' u kojoj Čović traži da mu se na prinudni rad pošalje ''deset zarobljenika'' iz logora HVO-a u kojima su držani Bošnjaci. Čoviću je odobren zahtjev, a on nikada nije demantirao da je potpisao tu zloglasnu zamolnicu nego je tek rekao da ''nitko tko je tijekom rata boravio u Sokolu ne može reći da je bio zlostavljan''.
Oni koji su za Soko pod Čovićevim vodstvom radili kao robovi se ipak ne slažu te je više medija objavilo njihova svjedočenja u kojima opisuju da su im pijani vojnici HVO-a prijetili ubojstvom. Istina, ropski rad u tvrtki Soko bio je bolja opcija od svakodnevnih premlaćivanja, mučenja i ubijanja u logoru HVO-a Heliodrom, no teško da se zbog toga Čovića treba slaviti.
Iza sebe u vladi Federacije BiH ostavio niz afera
Nakon rata je krenuo njegov nezaustavljiv uspon u hijerarhiji HDZ-a BiH, a s vremenom je postao i predsjednik stranke. Doduše, HDZ BiH je vodio tako da je na jednim stranačkim izborima frakcija predvođena Božom Ljubićem - koji je sada HDZ-ov zastupnik u hrvatskom saboru iz ''dijaspore'', odnosno BiH - optužila da je izbore pokrao. Ruku na srce, to je uobičajena HDZ-ovska praksa, s obzirom na to da je i Ivo Sanader izbornom krađom na stranačkom saboru pobijedio Ivića Pašalića, o čemu je između ostaloga svjedočio organizator te akcije Branimir Glavaš.
U svakom slučaju, Čović je stavio HDZ BiH pod svoju kontrolu 2005. godine i od tada drma ovom strankom. Nakon rata je zauzimao i niz istaknutih političkih dužnosti u institucijama Federacije BiH i na državnom nivou: ministar financija, potpredsjednik vlade, član predsjedništva. Iz toga se vuku razni repovi i afere, a bio je i optužen za niz kriminalnih djela.
Zbog izgradnje vile skrenuo tok rijeke Radobolje?
Čović je poznat i po tome da je zbog izgradnje velelijepe vile u predgrađu Mostara, koja podsjeća na hacijendu nekog šefa južnoameričkog narko-kartela, navodno dao skrenuti tok rijeke Radobolje. Ipak, postoje i oni koi tvrde da je to spin. Obitelj Čović je nakon rata postala vlasnik raznih luksuznih nekretnina, uz službeno objašnjenje da sve to mogu zahvaliti bogatom puncu, ocu Čovićeve supruge Bernardice. Bivši ambiciozni komunist proteklih se godina rado pojavljuje i u prvim redovima ustaškog derneka na Bleiburgu.
Ovo sve je zapravo tek mala skica za portret počasnog doktora Čovića, a vrijedi napomenuti i kako je rektor Boras, tip koji je doktorirao u 48. godini, nedavno u Mostaru dobio počasni doktorat. Čović je pak jučer održao suhoparni govor o tome kako je on najveći europejac u BiH, a HDZ BiH motor približavanja susjedne države Europskoj uniji, što je sigurno bilo milozvučno za brata po europejstvu Plenkovića.
Boras i Čović kao da su izašli iz scene orgija u filmu Oči širom zatvorene
Groteska dodjele počasnog doktorata Čoviću na Sveučilištu u Zagrebu imala je i svoj vizualni element: snimke i fotografije tog sramotnog događaja pokazuju Čovića i Borasa u smiješnim i pretencioznim kostimima u kojima izgledaju kao da su statisti upravo izašli iz posljednjeg Kubrickova filma Oči širom zatvorene, odnosno famozne scene kostimiranih orgija.
Poruka koja je dodjelom počasnog doktorata Čoviću poslana bosanskohercegovačkim Hrvatima je, dakle, da se političko konvertitstvo, financijske muljaže, naručivanje zarobljenika na ropski rad kao ćevapa (kako je netko s gorkom duhovitošću napisao na društvenim mrežama), unutarstranačke spletke, vođenje politike koje je bosanskohercegovačke Hrvate odvela u nestanak i sve ostalo što je obilježilo Čovićev životni put itekako isplati, da je to način da u Hrvatskoj i BiH postaneš ugledni građanin, počasni doktor i veliki europejac.
Nije to iznenađujuća poruka, ali je i dalje odvratna.