Suđenje je počelo u devet sati no Radovan Karadžić nije se pojavio na sudu. Unatoč tome što se Karadžić nije pojavio sudsko vijeće je utvrdilo da suđenje može početi te da će sutra u 14.15 sati započeti iznošenje uvodnih riječi i čitanje optužnice. Dodali su da su pažljivo razmotrili Karadžićev zahtjev za odgodu početka suđenja jer nije spreman. Sudac je naložio da se Karadžić sutra mora pojaviti pred sudom te omogućiti nesmetan rad suda.
Žali se na količinu materijala
U pismu koje je 23. listopada poslao sudskom vijeću, Karadžić je naveo kako "ni sada ni u bilo kom drugom trenutku ne bi bojkotirao svoje suđenje", ali je upozorio kako nije imao ni približno dovoljno vremena za pripremu. "Siguran sam da je opće prihvaćeno kako ne može biti poštenog suđenja bez pravih priprema i pune jednakosti obrane", naveo je Karadžić.
Opisao je kako je gotovo godinu dana od tužiteljstva dobivao materijale potpuno nevažne za njegov slučaj i kaotične, te kako je tek u zadnjih pet mjeseci počeo dobivati sottine tisuća stranica mjesečno, dok će dobiti još nepoznatu količinu materijala. Stoga je zaključio kako njegovo suđenje "uopće ne bi bilo suđenje" i odlučio se ne pojaviti na njemu.
Psihijatrijska karijera
Kad se pogleda unazad, Karadžić je vjerojatno najmorbidniji lik iz duge serije zločinaca i psihopata koji su vodili Srbiju za vrijeme ratova koji su označili krvavi kraj bivše Jugoslavije. Karadžić nije kao i Slobodan Milošević težio prema osvajanju apsolutne moći, nije kao Vojislav Šešelj namjeravao služiti kao vođa modernog SS-a, niti je kao Ratko Mladić bio vojnik čija je jedina želja bila osveta za "zločinima" koje su "Turci" proveli nad općim srpstvom.
Karadžićevi motivi zapravo su neshvatljivi bilo kome osim njemu samom i upravo zato je tako teško razjasniti što je tog čovjeka motiviralo da postane jednim od najcrnjih likova koje će ovi prostori pamtiti još dugo vremena.
Rođen je 1945. godine u selu Petnjici blizu grada Šavnika u Crnoj Gori. Otac Vuko je tijekom II. svjetskog rata bio član četničkog pokreta, kroz veći dio Radovanovog djetinjstva Vuko je bio u zatvoru. Nakon osnovne i srednje škole, Karadžić se 1960. godine preselio u Sarajevo, gdje je upisao medicinski fakultet. Tijekom prakse bio je u Danskoj i New Yorku, gdje se dodatno izučavao za psihijatra.
Nakon kratkog izleta vratio se u Sarajevo, gdje je počeo raditi kao psihijatar. U to vrijeme izdavao je lažne potvrde kako bi si nadopunio džeparac, a zajedno s Momčilom Krajišnikom proveo je 11 mjeseci u pritvoru zbog pronevjere. Istodobno je bio član stranke Zelenih i govorio protiv nacionalizma.
Političko-zločinački put
1989. je na nagovor Dobrice Ćosića formirao Srpsku demokratsku stranku, koju je stvaranjem Republike Srpske poveo na put de facto odcjepljenja od BiH, na sličan način na koji je to Milošević učinio sa Srbijom u bivšoj Jugoslaviji. No, dok je za Srbe tražio autonomiju, isto nije dopuštao drugim narodima u regiji, rekavši im da vode svoj narod prema uništenju.
Nacionalne trzavice u BiH dovele su do najgoreg, najdužeg, najkrvavijeg rata u bivšoj državi, i rata koji je ostavio najtrajnije posljedice. Dva događaja koji se posebno ističu su opsada i bombardiranje Sarajeva, te srebrenički genocid. Već 1995. godine ICTY ga je optužio za genocid, a Karadžić je, shvativši da neće moći mirno završiti svoju političku karijeru, odlučio pobjeći.
Bijeg i hvatanje
Slijedilo je desetljeće u kojemu je Karadžić bio i ostao ključni bjegunac Haškog suda, zbog čijeg bijega je, čak i nakon Miloševićevog pada, Srbiji zapriječen pristup Europskoj uniji. Mašta je genocidnog psihijatra smještala na tromeđu BiH, Hrvatske i Srbije, zamišljajući ga u mističnim selima i šumama u kojima živi svoje srpstvo.
Stvarnost se pokazala drukčijom. Karadžić je uhićen 21. srpnja 2008. godine, usred Beograda. Tamo je godinama živio kao dr. Dragan Dabić, čudotvorni iscjelitelj koji ne samo da je ljudima uzimao novce za magično liječenje, nego je čak pohodio seminare i pisao pseudoznanstvene članke o "tihovanju i meditaciji". Sakrio se pred nosom svima, pustivši dugu sijedu kosu i bradu, te tako uspio godinama izbjeći suočavanju s pravdom.
Izgubio mitsku auru
Kad je nakon dovođenja u haški pritvor napustio lik dr. Dabića i pojavio se obrijan i ošišan, više nije izgledao kao opasni čovjek u srednjim godinama, nego kao ispijeni starac kojeg bi se teško moglo priznati kao mističnog junaka. Ipak, krenuo je putem Miloševića i Šešelja, pokušavajući što je više moguće opstruirati svoje suđenje. Zadnji potez koji je povukao bila je odluka da se na suđenju neće pojaviti.
Brojni analitičari upozorili su kako Tužiteljstvo ne bi smjelo ponoviti grešku koju je učinilo s Miloševićem i dopustiti Karadžiću da zavlači proces, nego da bi sve njegove ispade jednostavno trebalo ignorirati. Koliko će Tužiteljstvo biti uspješno u tome, ostaje za vidjeti. Ono što je sigurno je da je Karadžić izgubio svoju mitsku auru još prije godinu dana, kad se otkrilo da vrijeme u egzilu nije proveo kao neuhvatljivi junak, nego kao sijedi vrač.