NIJE VAŽNA pobjeda Ive Josipovića, nego poraz Milana Bandića. Pobjeda je uvjerljiva, ali je poraz još uvjerljiviji. No, kao i na svakim hrvatskim izborima, još nije jasno tko su zapravo dobitnici, a tko gubitnici.
> Tema - Predsjednički izbori: Komentari, izjave, reakcije
PORAZ BANDIĆA
Milan Bandić hvalio se činjenicom da je dosad gubio stranačke, a dobivao opće izbore. Sada je izgubio prve - i najvažnije. One koji su mu radili o glavi. Bio je spreman trampiti sedam milijardi zagrebačkih kuna za pedeset milijuna predsjedničkih i poziciju drugog najmoćnijeg političara u Hrvatskoj za fikus s Pantovčaka, samo kako bi se dočepao imuniteta od kaznenog progona. Da je uspio, kupio bi pet ili deset godina mira od istraga koje se godinama kisele u ladicama Uskoka i Državnog odvjetništva. Ovako, vraća se u Zagreb pred bankrotom, s neprijateljskom Skupštinom, bez blagajne Holdinga, bez Sanadera kao zaleđa, s razočaranim donatorima i sponzorima. Vraća se podvijena repa na političku vjetrometnu i pred "streljački vod" policije i pravosuđa. Naravno, pod uvjetom da policija ne pusti još jednog čovjeka da pobjegne u BiH, kao što mu je u petak pomogla da demantira Uskokove istrage o korupciji u Zagreb. Vidjet ćemo kakva će to biti Josipovićeva Hrvatska.
POBJEDA JOSIPOVIĆA
Hrvatska je pokazala da više nije (samo) zemlja Keruma, Bandića i HDZ-a, već i kulturnog, obrazovanog, poštenog i dozlaboga bezličnog predsjednika. Oporbenog predsjednika. Prvog SDP-ova predsjednika u samostalnoj Hrvatskoj. Prije par mjeseci činilo se da bi pobjeda Ive Josipovića na predsjedničkim izborima bila jednaka svjetskom čudu. Ali eto, i to se dogodilo. Hrvatska je bila Zemlja čuda, ali nikad do sada pozitivnih. Kandidat s karizmom smrznute lignje svladao je brojne populiste i desničare, usisao glasove ljevice, pokazao da na zatrovanoj političkoj sceni ima mjesta za ovako blijedog, birokratskog političara. Nakon Franje Tuđmana i Stjepana Mesića dobili smo Ivu Josipović. Napredak?
POBJEDA OPORBE
Josipovićeva pobjeda trijumf je oporbe. Trijumf onog biračkog tijela zgađenog HDZ-ovom vladavinom, aferama, korupcijom, kriminalom, bezobrazlukom, gospodarskim slomom, nepoštenjem... Ovo je početak onoga o čemu je Josipović govorio u Rijeci: da će SDP na idućim izborima "zacrvenjeti" Hrvatsku. Kao što je Mesić na "trećesiječanjskom" valu pobijedio 2000. godine, tako bi SDP na Josipovićevu "desetsiječanjskom" valu napokon mogao osvojiti vlast. Mogao. To ne znači da će i uspjeti.
PORAZ DESNICE
Jadna je desnica koja je spala na bivšu komunjaru Milana Bandića. Jadan je Andrija Hebrang koji je plakao zbog gomile desničarskih kandidata koji nisu njega pustili da postane predsjednik. Jadna je ta podjela na ljevicu i desnicu koja se svela na obračun Josipovića i Bandića. Ovo nije bila politička, nego svjetonazorska bitka. Sukob civilizacija. Sukob poštenja i nepoštenja. A desnica tu definitivno ne stoji najbolje.
POBJEDA GRAĐANSKE HRVATSKE
Ovo je bila pobjeda mozga nad mišićima. Urbanog nad ruralnim. Hrvatske nad dijasporom. Kulture nad nekulturom. Rekao bi Bandić, pobjeda "ateističke, snobovske, elitističke Hrvatske" nad onom drugom, bojimo se i pomisliti kakvom. Dugo se govorilo o onoj šutljivoj Hrvatskoj koja se povlači pred primitivizmom u politici, pred populistima, vicmaherima, bundžijama i lažljivcima. Sad je vratila udarac. Doduše, ne može se reći da ih Josipović digao na noge, više se može reći da ih je mobilizao strah od Bandića, Hebranga, Primorca i sličnih egzemplara. Ali nema veze, u strahu nisu samo velike oči, nego i velika - muda.
PORAZ IZBORNOG PROCESA
Kampanja je bila duga i zamorna, nemaštovita, isprazna, u velikoj mjeri promašena. Puno se optuživalo i pljuvalo. Govorilo se o svemu samo ne o onome što bi vladar Pantovčaka trebao raditi. Kandidati su bili neprivlačni, o čemu svjedoči i rekordno mali odaziv na birališta. Afera oko zabranjenog spota Milana Bandića pokazuje i kronične manjkavosti u izbornom procesu. DIP je pokazao da ne zna koje su mu ovlasti, ne barata zakonima niti unaprijeđuje izborni proces. Izbori u Hrvatskoj već su godinama utakmica u kojoj se ne znaju pravila. Opet se digla i buka oko financiranja kampanje, ali opet nikome nije palo na pamet da se uvede red i u taj segment izbornog procesa. Da se ograniči maksimalan iznos ili uvedu rigorozne sankcije za sumnjive financije. Ovako, priča o novcima upotrebljava se u političke obračune u kampanji i ni za što drugo.
POBJEDA ZORANA MILANOVIĆA?
Ovo se mora uzeti s velikom rezervom. Iako je Bandić govorio o daljinskom upravljaču i stranačkom laboratoriju, pitanje je koliko Zoran Milanović drži stvari u rukama. Već sama činjenica da je nestao iz kampanje kako ne bi upropastio šanse svom kandidatu, svjedoči o tome kako nije sve tako antiseptično u tom SDP-ovu laboratoriju. Uglavnom, Milanović je izbjegao debakl u stranci. Pokazao svima da je bio u pravu kad je od ljeta samouvjereno izjavljivao da će Josipović dobiti izbore. Učvrstio poziciju u stranci koja mu se urušava. I dobio je Bandića - opet. Josipović bi mu mogao otvoriti vrata i pobjedi na parlamentarnim izborima. Pod uvjetom da Milanović opet pobjegne na skijanje. Da ne smeta...
PORAZ BANDIĆEVIH JATAKA
Tko je izgubio Bandićevim porazom? Oni sumnjivi financijeri? Oni bjegunci od pravde koje je pozivao da se vrate? Oni pripadnici podzemlja koji su se nadali da će imati na Pantovčaku čovjeka koji bi ih branio, štitio i na kraju amnestirao? Svi oni osumnjičenici, optuženici i pripadnici njihovih obitelji koji su davali desetke tisuća kuna za Bandićevu kampanju? Je li to istovremeno i poraz dijaspore koja se mobilizirala u drugom krugu, nadajući se da će njihov Milan pobijediti? Što više gubitnika na Bandićevoj strani, to bolje za Hrvatsku.
PORAZ CRKVE
Kaptol je u šoku! Hrvatska je dobila predsjednika agnostika. Doduše, izbor je bio težak: korumpirani katolik ili nekorumpirani agnostik. Ispalo je ono drugo. Hoće li Crkva biti zadovoljna time, nakon što je do samog kraja lobirala za Milana Bandića? Ako je Kaptol nezadovoljan, onda je to znak da se dogodilo nešto dobro.
JE LI OVO ZADNJA POBJEDA?
Sjetimo se, prije točno deset godina građanska Hrvatska slavila je izbornu pobjedu. A danas smo gotovo u gorem stanju nego tada. U tom periodu nije se dogodilo puno toga dobrog: HDZ se vratio na vlast još gori nego prije, korupcija je još jača, mediji još slabiji, društvo još nemoćnije, apatija još izraženija. Kriminalaca je još više i na još višim pozicijama. A Josipović još bljeđi predsjednik od onih iz 2000. godine. Sad treba vidjeti krećemo li ispočetka prema izlasku iz tunela ili ćemo samo još dublje zaroniti u apatiju.