Pogledajte koliko Hrvati čitaju u odnosu na druge u Europi

DRUŠTVENIM mrežama posljednjih se dana širi grafikon koji pokazuje da Hrvati čitaju jako malo knjiga te da su po tome peti od začelja EU. Temelji se na podacima koje je objavio Eurostat, a izvješće pokazuje još nekoliko zanimljivih podataka, primjerice, da mladi čitaju više od starijih te da žene čitaju više nego muškarci.

Više čitaju mladi i žene

U 2022. oko 52.8% stanovništva EU u dobi od 16 ili više godina izjavilo je da je čitalo knjige u posljednjih 12 mjeseci. U dobi od 16 do 29 godina čitalo je 60.1%, u dobi od 30 do 54 godine 53.5%, u dobi od 55 do 64 godine 52.6%, a od 65 godina na više 47.2%.

Više žena u EU čita knjige (60.5%) nego muškaraca (44.5%).

U tumačenju metodologije ističe se da su objavljeni podaci uzimali u obzir broj knjiga koje je ispitanik pročitao tijekom posljednjih 12 mjeseci, uključujući e-knjige ili audioknjige, no isključujući podcaste, te da su u njima uključene sve vrste knjiga osim udžbenika ili priručnika za rad.

Kako pokazuje grafikon dolje, u prosjeku u EU 53% ljudi pročita barem jednu knjigu godišnje, a u Hrvatskoj samo 42%. Na vrhu su Švicarci s 81%.

Kako bismo pokušali doznati koji bi mogli biti razlozi zašto se u Hrvatskoj čita značajno manje nego u susjednoj Sloveniji i od prosjeka u EU te što je tu moguće poduzeti, kontaktirali smo s nekim stručnjacima koji se sustavno bave čitalačkim navikama.

Tumačenje: Svaka knjiga predstavlja 2%.

42% Hrvata pročita barem jednu knjigu; 22% manje od 5; 12% od 5 do 9; 8% više od 10.

EU prosjek je: 53%; 24%; 12%; 14%.

Silazni trend traje već godinama

Nenad Bartolčić, glavni i odgovorni urednik portala za knjigu i kulturu čitanja Moderna vremena kaže da istraživanja koja organizatori manifestacije Noć knjige naručuju od relevantnih agencija pokazuju da već duže vrijeme imamo negativan trend.

"Prije nekoliko godina oko 50% ljudi izjavljivalo je da je pročitalo barem jednu knjigu u posljednjih 12 mjeseci, a ove godine smo pali na 38%", kaže Bartolčić. Pritom ističe da Eurostatovi podaci ne govore nužno da ljudi ne čitaju.

"Mladi možda ne čitaju dovoljno knjige, ali čitaju nešto drugo u puno kraćim formatima. Trajanje pažnje značajno se skratilo, a to je primjetno čak i kod starijih. Mi smo naprosto bombardirani hrpetinom dostupnih informacija i rijetko tko od nas ima vremena i živaca pročitati 300 stranica u komadu. Danas postoji puno veći izbor onoga što se nudi pa ljudi pokušavaju zahvatiti što je više toga moguće, a imamo malo vremena", kaže Bartolčić.

Nema ni istraživanja, a kamoli djelovanja

Ističe da se kod nas nedovoljno provode podrobna istraživanja o tome tko, što i u kojem obliku čita, a i kada postoje neki podaci, izostaje ozbiljno djelovanje na temelju njih.

"Primjerice, Nijemci su vrlo ozbiljni u praćenju trendova i u reagiranju na njih. Mi već 12 godina za Noć knjige radimo istraživanja, no nema nekih brzih, jasnih i učinkovitih mjera kao reakcija na negativne trendove. Vlasti su već prije više godina donijele Nacionalnu strategiju za poticanje čitanja, koju je cijeli knjižni sektor inicirao još 2012., međutim po njoj se ne poduzima dovoljno pa se ne mogu očekivati ni neki veći rezultati", tumači Bartolčić.

Napominje da mi tu ne moramo izmišljati toplu vodu, a kao pozitivan primjer navodi neke zemlje EU poput Italije, Španjolske, Njemačke i Francuske, koje su prije 5 do 7 godina odlučile svim mladima kada navrše 18 pokloniti tzv. kulturne vaučere od po nekoliko stotina eura kojima mogu kupiti i knjige.

"Oni su primijetili da se mladi nedovoljno povezuju s kulturnim sadržajima, bilo da je to knjiga, film, glazba ili nešto četvrto. Stoga su osmislili model kojim ih pokušavaju privući, pa čak i naučiti da kultura nije besplatna, odnosno da nije u redu čitati ili gledati samo neke piratizirane sadržaje. Zahvaljujući tome, mnogi njihovi klinci prvi su put ušli u knjižare. U Francuskoj je rezultat bio da su mladi puno više vaučera iskoristili za kupovanje stripova, manga itd., nego knjiga. No ni to nije loše jer su nakon toga ipak počeli kupovati i neke druge kulturne sadržaje", govori.

"U Hrvatskoj također postoji i problem opremljenosti knjižnom građom. Primjerice, školske knjižnice dobivaju sramotno niska sredstva od Ministarstva znanosti. Na Facebooku školski knjižničari komentiraju da su dobili 200-500 eura za nabavu građe. Što se time može kupiti?", zapitao se Bartolčić.

Čitanje je nekad bilo zabava, a danas je elitna stvar

Profesor filozofije u privatnoj Klasičnoj gimnaziji u Zagrebu Tomislav Reškovac, koji je radio na Kurikularnoj reformi i Nacionalnoj strategiji poticanja čitanja, kaže da je tu ključno pitanje je li to nešto važno za budućnost civilizacije ili je to naprosto neka prirodna stvar koja se, možda čak u nekim ciklusima, mijenja svakih nekoliko stoljeća.

"Tu je također važno pitanje koja je uloga škole u cijeloj priči? Jer tu postoji i ideja da bi škola trebala nuditi sve više drugih medijskih sadržaja da bi se približila učenicima kako im ne bi bila odbojna. S jedne strane to ima smisla, no s druge to onda znači da se naprosto i u školi ponavlja ono što je već ionako dominantno u izvanškolskom svijetu. Imam dojam da čitanje sve više i više postaje elitna stvar", kaže Reškovac.

"U vrijeme mog djetinjstva svi su čitali, iz svih socijalnih slojeva, neovisno o obrazovanosti roditelja, zato što je to, između ostaloga, bilo izvor zabave, informacija i zadovoljavanja znatiželje. Sada čitanje knjiga sve više postaje elitna stvar, što znači da u njemu sudjeluju sve manji i manji segmenti društva. Meni se čini da je to civilizacijski gledano nešto s čime bismo se trebali uhvatiti ukoštac", kaže Reškovac.

Postoje mali pomaci nabolje

Anita Peti Stantić, autorica nekoliko knjiga o čitanju i aktivna promotorica čitanja, posebno među učiteljima, s Filozofskog fakulteta u Zagrebu, isto kaže da trend vidljiv u Eurostatovu istraživanju nije nov.

" Već desetljećima se vidi da žene čitaju više od muškaraca, no zanimljivo je to da mladi čitaju više od starijih", kaže Peti Stantić, pa dodaje kako "to može biti vezano uz obrazovni sustav i obavezno čitanje koje ipak postoji bar u nekim zemljama u nekom obliku".

"U ovom je kontekstu nužno postaviti pitanje što su uzroci velikih razlika u tome koliko ljudi prosječno čitaju u nekoj zemlji. Smatram da je razloga mnogo, no jedan od najvažnijih je onaj koji se tiče odnosa prema knjizi, čitanju, piscima, prevoditeljima i uopće kulturi u nekoj zajednici. U zemljama u kojima se stvarno više drži do svega nabrojanog, a ne samo na riječima, u kojima se provode brojni programi poticanja čitanja u mlađoj dobi, primjerice u susjednoj Sloveniji, čita se očito znatno više nego u zemljama u kojima se sve to ne radi. Što više mladih bude čitalo po vlastitom izboru i iz zadovoljstva, s razumijevanjem, a ne samo iz obveze, to je veća vjerojatnost da će čitati i kao odrasli", poručuje Peti Stantić.