POKOPANA je djevojčica sa slike koja je potresla svijet.
Novinari njemačkog Bilda fotografirali su neutješnog oca na grobu.
Bio je to trenutak koji sažima neizrecivu bol potresa u Turskoj: otac drži svoju 15-godišnju kćer za ruku, jedino što je vidljivo od njezinog tijela smrskanog betonom.
Mesut Hancer sjedio je sam na ledenoj hladnoći na hrpi polomljenih opeka koje su nekad činile njegov dom, nesvjestan svijeta i shrvan tugom. Njegova kći Irmak bila je mrtva. Ali on ju je odbijao pustiti milujući prste koji su virili iz madraca na kojem je djevojka spavala kad je u ponedjeljak pred zoru udario prvi potres.
Nije bilo spasilačkih ekipa. Preživjeli su se bjesomučno rukama probijali kroz ruševine kako bi pronašli voljene. Okviri kreveta na razbijenim balkonima, poderana odjeća i igračke pričaju priču o izgubljenim životima.
Ali AFP-ov iskusni fotograf Adem Altan, koji je dojurio na mjesto događaja iz Ankare, nije mogao odvojiti pogled od nepomičnog oca koji je šutke tugovao.
Usmjerio je svoju kameru na Hancera s udaljenosti od 60 metara. Bio je to osjetljiv trenutak. Ali umjesto da ga otjera, otac je fotografa pozvao k sebi. "Snimite moje dijete", rekao mu je tihim, drhtavim glasom.
Slika je obišla svijet.
Fotograf ispričao kako je nastala slika
"Vidio sam Mesuta Hancera kako luta među srušenim zgradama u Kahramanmarašu. Sjedio je na zemlji kod jedne od ruševina dok su ljudi pokušavali spasiti svoje rođake. On je držao nečiju ruku. Počeo sam fotografirati", kaže Altan za Avaz.
"'Uslikaj moje dijete', doviknuo mi je. Zatim je pustio ruku koju je držao i pokazao mi svoju kćerku. Nakon toga, ponovo je uhvatio za ruku. Nesnosna bol... Počeo sam ponovo fotografirati", rekao je autor fotografije.
"U isto vrijeme sam razmišljao "kakva velika bol"... Bio sam tako tužan, nisam mogao zadržati suze", rekao je Altan.
Nakon što je napravio dovoljno fotografija Altan se vratio do Mesuta.
"Jedva je govorio, čak i kada mi je rekao svoje ime i prezime. U početku ga nisam mogao razumjeti zbog udaljenosti između nas", sjeća se.
Ponovio je svoje ime. Saznao sam da se zove Mesut Hancer. Pitao sam ga kako se zove njegovo dijete. "Moja kćerka Irmak", rekao je. Ležao je na zemlji i držao Irmak za ruku dok su ljudi oko njega tražili svoje najbliže u ruševinama zgrade.
"To je velika muka.... Ostao sam tamo dva, dva i po sata. Morao sam proslijediti fotografije. Onda sam otišao", rekao je Altan.
Altan se sljedećeg jutra vratio na mjesto gdje je uslikao Mesuta i njegovu kćerku Irmak.
"Nisam ih tamo zatekao. Irmak je izvučena iz ruševina. Mislio sam da sam napravio veoma moćnu fotografiju koja je ispričala bol koju je nanio potres. I tako je bilo", ističe.