Na današnji dan održane su demonstracije protiv režima Slobodana Miloševića. U Beogradu su skupine izašle na ulice, a događaj je u Srbiji poznat pod nazivom Petooktobarska revolucija. Milošević je šest mjeseci kasnije uhićen te izručen Međunarodnom sudu za ratne zločine u Haagu.
Kritika Miloševiću stiže iz stranih medija
Miloševićevo vrijeme bilo je obilježeno autoritarizmom, ratovima, međunarodnim sankcijama i teškim ekonomskim posljedicama. Sve to trpjeli su i građani Srbije koji su u sve većoj mjeri bili nezadovoljni takvim politikama. Njihovo nezadovoljstvo dodatno je naraslo kada je krajem 90-ih kritika Miloševića bila sveprisutna u Europi. Krivili su ga za Vukovar, Dubrovnik, Sarajevo, Srebrenicu, Kosovo i ostale ratne epizode tijekom devedesetih.
S druge strane, srpski mediji uglavnom su bili pod kontrolom vlasti pa su ključne informacije o događajima iz 90-ih često bile izostavljene ili drukčije predstavljene. Srbija svoj problem s neovisnim medijima vuče sve do danas, a današnje društvo u Srbiji, barem ono koje je svjesno toga, upravo to smatra svojim temeljnim problemom.
Miloševića nije bilo briga što govore strani mediji te je kritike zanemario. Nastavio je grabiti moć u Srbiji, a sljedeći korak bilo je dobivanje izbora. Za 24. rujna 2000. godine raspisao je predsjedničke izbore u kojima je očekivao da će lako odnijeti pobjedu i tako dodatno učvrstiti svoju vlast. Međutim, podcijenio je ogorčenost srpske javnosti.
DOS i otpor ustaljenom režimu
Glasači su se okupili oko stranke Demokratska opozicija Srbije, koja je bila zapravo koalicija mnogih opozicijskih stranaka u Srbiji, a koju je predvodio Vojislav Koštunica. DOS je osvojio najveći broj glasova na predsjedničkim izborima, no Milošević je manipulirao informacijama te najavio drugi krug glasanja. Prema njemu, Koštunica je osvojio 49% glasova, što je za 1% manje od potrebnog za direktnu pobjedu na izborima.
Ogorčen narod čuo je poziv DOS-a da se svi nezadovoljni okupe ispred Savezne skupštine kako bi se suprotstavili izbornoj krađi. Osim izborne krađe, tražila se hitna smjena vodstva u RTS-u te nova politika RTS-a koja treba zastupati objektivno novinarstvo i informiranje.
Masa demonstranata ispred državnih institucija
Ljudi su stizali na prosvjed od ranog jutra, ali eskalacija se dogodila tek iza 15 sati popodne kada je nekolicina demonstranata upala u prostorije Skupštine. Policija je rastjerala brojne nezadovoljne suzavcima. Uskoro su se počeli čuti i metci. Policajci iz najbliže postaje uskoro su se pridružili demonstrantima.
Zgrada skupštine uskoro je počela gorjeti, a sva stakla bila su polupana. Ništa bolje nije bilo ni u Takovskoj ulici, gdje se nalazi zgrada RTS-a. Redovni program tamo su zamijenile reklame i spotovi. Bočni dio zgrade uskoro se našao u plamenu, a zaposlenici su bježali iz zgrade kroz sporedne izlaze.
Iznenadni protesti, državne institucije u plamenu i Beograd pun razbijenog stakla nisu bili ni približno ono što je Milošević očekivao. Bez drugog izlaza te uz prijetnju nove epizode demonstracija, bio je primoran priznati poraz i pristati na mirni transfer vlasti.
Srbija je idućeg dana krenula u novu etapu svoje moderne povijesti, no Petooktobarska revolucija dokazala je moć protesta i demonstracija. Tog dana procjenjuje se da je na ulice izašlo više od pola milijuna ljudi.
U recentnim političkim događanjima, Srbi su izašli na ulice kako bi protestirati protiv rudnika litija i kompanije Rio Tinto. Njihova tradicija protesta i demonstracija počinje s Karađorđevim ustankom 1804., nastavlja se s Majskim prevratom 1903., a onda i s Petooktobarskom revolucijom 2000. godine.