Foto: Fah/Index
Prvi u rat idu najhrabriji i najodlučniji od nas, a to su saborski zastupnici. Kao nekada, svako selo i grad će opremiti svog zastupnika oružjem, opremom i svime što mu pripada. Nakon njih idu suvremeni feudalci: pretvorbeni kapitalisti, direktori uprava banaka, visoko rangirani državni službenici, vlasnici velikih firmi vezanih za državu. Oni imaju izgubit puno više od nas raje (evo ako imate kredit za stan koji je otplaćen samo 30%, ne možete ni stan izgubit, banka će više izgubiti od vas, red je da direktor banke ide prvi u rat!).
Onda, nakon sabornika, kapitalista što žive u dvorcima, uprava banaka i sličnih, iza njih idemo mi obični građani i čuvamo im leđa! Naravno, vojsku osobno predvode Kolinda i Plenković, ona zastava predsjednika Republike i služi da bi vojska znala gdje je vojskovođa! Kao nekada, najbolji među nama prvi, neka viču: "Za mnom!", a ovo jeftino "Juriš!" može svatko. A sada ozbiljno. Ideja o mikro vojnom roku po ugledu na nekadašnji ONO i DSZ (bi li se sada moglo zvati ONO i ZDS?) je idiotska i štetna za obrambenu sposobnost ove države.
Plan razvoja ne predviđa nikakvo opće služenje
Dugoročni plan razvoja Oružanih snaga Republike Hrvatske za razdoblje 2015. do 2024. godine, koji je prihvaćen u Hrvatskom saboru 12. prosinca 2014. ne predviđa nikakav obvezni vojni rok. Donesen je jednoglasno sa 108 glasova "za", što znači da ga je podržao i HDZ. Prema tom planu: "Ukupna ciljana brojčana veličina Oružanih snaga je 15 000 djelatnih osoba i do 400 kadeta do kraja 2017. godine. Od navedenoga broja bit će 14 380 djelatnih vojnih osoba i 620 državnih službenika i namještenika. (…) Radi popune djelatnog sastava i razvrstane pričuve, godišnje će na dragovoljnom vojnom osposobljavanju biti do 2000 ročnika u prvom dijelu planskog razdoblja, a zatim će taj broj prema potrebama narastati radi osiguranja popune djelatnoga sastava i razvrstane pričuve."
Što se tiče ovih 2000 ročnika, piše i kako je godišnji broj dragovoljnih ročnika (od 500 do 800) bitno manji od predviđenoga (2000 dragovoljnih ročnika) prije svega zbog nedostatka financijskih sredstava. Dakle, Hrvatska nije imala novca ni za obuku onih koji bi služili dragovoljno – a sada se javlja ideja o nekom općem vojnom roku od par ili nekoliko tjedana? Ovakav plan razvoja je predviđen za članicu NATO-a i moguće ugroze i nestabilnosti koje traže brzo i učinkovito djelovanje profesionalnih vojnih snaga. Ne brinite – ti dečki i cure, hrvatski vojnici, dočasnici i časnici su kvalitetni profesionalci i vrijedni ljudi, svugdje gdje idu kao mirovne snage dobivaju najviše pohvale. Dodatno, često se zaboravlja – Hrvatska ima i iznimno veliku policiju, upravo radi duljine granice. Poslove koje bi u nekim drugim državama radila ročna vojska, u Hrvatskoj mogu raditi policajci, koji su ipak profesionalno uvježbani za rukovanje oružjem i idu na kakve-takve treninge.
Umjesto ulaganja – bacanje novca na "mikro vojni rok"
Glavni problem Oružanih snaga Republike Hrvatske je novac – naše nebo čuva jedna od zadnjih operativnih eskadrila MIG-21 u svijetu, aviona koji je uveden u uporabu 1959. godine. Naše more čuvaju brodovi preostali od bivše države, a na podmornice (koje su proizvodila hrvatska brodogradilišta) smo zaboravili. Nije tajna da mnogo toga nedostaje – trocijevni protuzračni sustavi zaplijenjeni od JNA pripadaju nekom drugom vremenu, a ni hrvatski tenkovi nisu u cvijetu mladosti. Iako nešto obnovljen, glavni borbeni tenk M-84A4 ima nedostatnu borbenu zaštitu – kupola ne može zaštiti posadu od suvremenih potkalibarnih penetratora i kumulativnih bojnih glava.
Umjesto da se ulaže u novo, umjesto da se planira zamjena zastarjelih sustava, umjesto da se hrvatska privreda usmjerava razvoju najmodernijih oružja – što naravno košta, ali i bitno povećava obrambenu sposobnost ove zemlje i dodatno pomaže privredi u svladavanju visokih tehnologija – netko se sjetio bacati novac na opće vojno služenje u obliku mikro-vojnog roka. Doslovno – bacati novac. I stvarati buduće poginule, ne više topovsko, nego dronovsko meso.
Zadnjih nekoliko godina ratovanje se uvelike promijenilo – bespilotne letjelice, male, tihe, ubitačne, užasno su ratno sredstvo. Noću vas gleda IC-kamerama, čak je i danju teško nešto tako tiho i malo vidjeti, a naoružane su s više borbenih sredstava. Ako je i uništite – dolazi druga ili pošalju deset istovremeno. U suvremenom vojnom sukobu ljudi bez iznimno dobre i profesionalne obuke nemaju što raditi, osim poginuti. Poslati u boj čovjeka koji nije profesionalac – najbolji je put da dobijete natrag invalida ili da majci umjesto sina vratite posloženu zastavu. Prije nego što je neuvježbani vojnik uopće stigao nešto napraviti.
Hrvatske oružane snage, s aktivnom pričuvom i ako ih opremimo kako treba su sasvim dovoljne za spriječiti bilo kakvu prijetnju i još sudjelovati u mirovnim misijama u svijetu.
A što ako postoji prava nova prijetnja?
Ako se nešto bitno dogodilo u međuvremenu, tipa NATO se raspada, postoji prijetnja velikog oružanog sukoba u Europi i slično, dakle ako je došlo do takvih tektonskih strateških promjena, onda očekujemo u Saboru predsjednicu ili premijera koji će jasno i glasno reći da postoji neposredna opasnost velikog oružanog sukoba i onda idemo na ono što ima Izrael – uvodimo obvezni višegodišnji vojni rok za muškarce i žene (jer postoji ustavna ravnopravnost), cijelu populaciju dižemo na razinu profesionalaca (ljudi služe ponajviše u svojim zanimanjima pa dobivaju i dodatna znanja).
Dodatno, u tom slučaju, ako ne možemo računati na NATO, a sukob se bliži, kupujemo odmah 3-5 eskadrila suvremenih zrakoplova, jer ovi MIG-ovi mogu izdržati par dana, odvajamo cca. 10 milijardi kuna za dva suvremena razarača i tako dalje. Ako je, dakle, stanje takvo da se uistinu čeka opći rat, onda znamo posao – od mladih činiti profesionalne vojnike, sniziti mirovine 20-30%, sniziti isto sve javne plaće i socijalna davanja, dižemo neki borbeni porez, ukidamo pola lokalne samouprave radi ušteda, prebacujemo u vojsku par desetaka milijardi svih tih ušteđenih kuna i stvaramo profesionalce!
Jeftina nacionalna demagogija
Zaašto onda uvoditi to kratko služenje? Da se nauče neke vještine? Pa onda organizirajmo da više mladih ide u skaute (izviđače). Netko s desetak godina iskustva kao skaut, lako će naučiti koristiti pušku ako treba! A naučiti će i snalaziti se u prirodi, i prvu pomoć i još puno vještina. I biti će u kondiciji, što nije ništa manje važno.
Lako dolazimo do zaključka kako je ova najava služenja vojnog roka obična je jeftina nacionalna demagogija onih koji vide domovinu kao uniformu, kao zastavu i kao klanjanje simbolima. Dok su neki domovinu pokrali, dok mladi bježe vani raditi svakakve poslove, neki bi dizali "nacionalni ponos" vježbanjem stupanja i gledanjem odora, valjda da bi sebe učinili važnijim i ispunjavali svoje isprazne militarističke snove. Na račun forme – doslovno bi smanjivali obrambenu sposobnost ove države! Pa što bi u slučaju nekog sukoba radili ti priučeni vojnici ako nema zrakoplovstva da ih štiti?
Kupite dvije eskadrile suvremenih aviona, kupite Panzerhaubitze 2000 s onim granatama povećanog dometa da svako u "regionu" zna da ako dirne Hrvatsku – da će mu precizna njemačka granata doletjeti u glavu. Uzmite beskorisnim općinama i županijama kupite kvalitetne borbene helikoptere i sve što našoj vojsci treba – ali ostavite profesionalcima da rade svoj posao. Jer ga rade dobro i jer su upravo profesionalci ono što danas treba.
Možete li se maknuti od tih gluposti iz bivših vremena?
Cijeli problem je što su neki toliko opterećeni prošlom državom, da idu kopirati sva njihova rješenja, pa i doktrinu "naoružanog naroda", od prije više od pola stoljeća. Ukratko gospodo, da ne kažem drugovi iz Vlade, najbolje da nam svoje ideje pokažete na primjeru – neka cijela Vlada ode na 3 tjedna obuke, pa da napravi jednu turu po Afganistanu ili Siriji, ima mjesta gdje se ratuje koliko hoćete.
Mladom čovjeku koji želi u profesionalnu karijeru hrvatskoj vojnika ili vojnikinje rekao bih: "To je častan i težak posao, budi profesionalac, budi najbolji jer samo to će ti spasiti glavu!" Ovome od tri tjedna obuke nemam što reći nego da bježi u prvi zaklon, jer nije osposobljen ni za što, osim za otvaranje paštete.
Hrvatska Vlada, ako želi pomoći obrambenoj sposobnosti, mogla bi recimo potaknuti razvijanje 2-3 tipa bespilotnih letjelica, od izviđačkih do borbenih. Time bi razvijali hrvatsko gospodarstvo, inženjerstvo i znanost, i dobili bismo opremu koja bi zaustavila bilo kakvog agresora bolje nego cijela brigada ovih od tri tjedna obuke. A oni izmišljaju zastarjelo, bezvezno ideološko služenje. To vam gospodo iz Vlade, nije neki znak pameti, baš naprotiv.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala.