POLITICO je objavio komentar Andrewa A. Michte, dekana Fakulteta za međunarodne i sigurnosne studije pri Europskom centru za sigurnost George C. Marshall i višeg suradnika u Scowcroft Strategy Initiative u Scowcroft centru za strategiju i sigurnost Atlantskog vijeća.
U nastavku ga prenosimo:
Bitka za budućnost Europe
Rat u Ukrajini odlučujuća je bitka oko budućnosti Europe, njezine geostrateške rekonfiguracije i, u konačnici, njezine nove sigurnosne arhitekture. Označava tektonski pomak u evoluciji kontinenta, uzrokovan kako Putinovom povijesnom pogrešnom procjenom, tako i otporom ukrajinskog naroda. A brz, gotovo instinktivan odgovor Sjedinjenih Država da pruže vojnu i gospodarsku pomoć samo je ubrzao ovu promjenu.
Ovo je rat koji transformira sustav, jer je razotkrio kalcificirani kostur raspodjele moći u Europi, naizgled potopljen ispod sloja institucija, generiranih desetljećima nadnacionalizma kako bi se neutralizirala vojna slabost kontinenta nakon 1945. godine. Također je otkrio suprotstavljene unutareuropske interese, dok je u prvi plan postavio pitanje jesu li postojeće institucije još uvijek dorasle zadatku.
Tko će pobijediti - Europa i NATO ili Putin?
Jesu li NATO i Europska unija sposobni potaknuti Europu da se suprotstavi Rusiji i naplate razornu cijenu za početak rata kakvog kontinent nije vidio od 1945.? Ili će ruski predsjednik Vladimir Putin uspjeti ponovno uspostaviti sferu utjecaja u istočnoj Europi i - nakon što se njegova vojska preuredi za nekoliko godina - možda čak izravno izazvati NATO?
NATO se u konačnici oslanja na čvrstu moć i kolektivnu obranu, a poslijeratna raspodjela moći će definirati novu arhitekturu buduće Europe. Baš kao što se dogodilo na početku Hladnog rata, u Europi će se pojaviti novi centar gravitacije - na sjeveroistoku. Odluka Finske i Švedske da traže pristup NATO-u samo je najočitiji primjer ove promjene koja se odvija.
I dok je opasnost od ruskog revanšizma u Europi politički ponovno osnažila NATO, bez stvarnog europskog ponovnog naoružavanja, savez će postati ispražnjen do točke nevažnosti.
Europa na prekretnici
Danas je Europa na prekretnici jer je i dalje vezana za "institucionalno razmišljanje" koje se sve više odvaja od stvarnosti moći na terenu. U isto vrijeme, politički čelnici kontinenta osjećaju da će ono što se događa u Ukrajini - i u konačnici, gdje će ona završiti na europskoj političkoj karti - definirati tijek europske evolucije i transatlantskih odnosa.
Bez obzira na sve, jedno je sigurno: postojat će stvarne i trajne posljedice za budućnost Europe.
Nakon što je Ukrajina izborila svoju slobodu užasnom i krvavom žrtvom, ne može joj se reći da je periferna država. Pobjednička Ukrajina tako će tražiti svoje mjesto u Europi samom veličinom svoje žrtve, dok će i SAD i europske nacije koje su odigrale ključnu ulogu u njezinoj pobjedi - posebno one duž istočnog krila NATO-a - postati mnogo utjecajnije.
Putinova ludost
Putinova ludost da ide svim silama protiv Ukrajine pokrenula je proces koji se ne može preokrenuti. I ne radi se samo o tome da će se europsko gravitacijsko središte pomaknuti na sjeveroistok, već i o tome da je nekoć maglovit koncept istočne Europe kao rukavca Zapada - slika koju su ojačali balkanski ratovi 1990-ih - gotovo demontiran.
Istočna Europa sada je u potpunosti europska, njezina se povijest i nasljeđe svaki dan iznova otkrivaju na američkim sveučilištima i think tankovima, a slike Rige, Varšave i Kijeva ispunjavaju naše zaslone. Vidimo političare iz istočne Europe kako pokazuju vodstvo i hrabrost u trenutku potrebe, jasno artikulirajući svoje nacionalne sigurnosne imperative i prioritete, preuzimajući stvarne rizike kako bi zaustavili Rusiju i pomogli Ukrajini u njezinoj borbi za slobodu i nacionalni suverenitet.
Rat u Ukrajini nije završio, ali Europa se već promijenila. I, istina, njezini čelnici to prepoznaju. Samo će trebati više vremena da svi zainteresirani to priznaju, jer će to pokopati - možda trajno - kalcificirani kostur onoga kako je kontinent izgledao donedavno.