NEKAD JE to bila stranka koja se hvalila da je stvorila i obranila Hrvatsku, da je pobijedila u ratu i pobijedila u miru, da se obračunala s kriminalom i korupcijom u svojim redovima, savladala krizu i uvela nas u Europsku uniju...
Nekad je to bila stranka Franje Tuđmana i Ive Sanadera.
A danas? Danas je to stranka Jadranke Kosor. Danas je to obitelj koja se čvrsto drži za ruke i zaklinje u ljubav. Sa cvijetom u kosi i spokojem u srcu.
Hipijevska sekta
Donedavno gorda, ratoborna, pomalo i zločinačka organizacija počinje se pod Jadrankom Kosor pretvarati u hipijevsku sektu u kojoj dominiraju ljubav i mudrost, zajedništvo, međusobno podupiranje. I odanost jednoj i jedinoj šefici stranke.
Nema više one ratobornosti. Onog prkosa. Mahanja šakom i prebrojavanja krvnih zrnaca Kukuriku ministara. Splasnuli su čak i Milinovićevi bicepsi. U HDZ-u se sada bulji u prazno i lamentira: slično kao i proteklih dvadeset godina, samo uz manju dozu agresivnosti.
Stranka othranjena na zaklanim volovima izgleda kao da se okreće sejtanu i miso juhi.
Suspregnuta agresija
Osim ako se ovdje ne radi o suspregnutoj agresiji. Baš kao što to i priliči jednoj sekti.
Jer kad Jadranka Kosor govori o zajedništvu, ona misli na zajedničko potčinjavanje njezinu autoritetu. Kad govori o ljubavi, onda misli na neupitno obožavanje predsjednice stranke. Kad govori o međusobnom podupiranju, onda misli na podupiranje jedinog vođe.
I sve to bez ostatka. Bez protivljenja. Bez kritike. Bez disonantnih tonova. Ljubav, kao što dobro znamo, ne trpi raspravu.
Paralelna struktura
Ovih dana se uzjogunio Andrija Hebrang, pobunio Darko Milinović, za kandidaturu lobira Ivan Domagoj Milošević, spominje se Petar Čobanković, potiho se gura i Tomislav Karamarko, hadezeovci se pozicioniraju po frakcijama, opet je u modi ona zloglasna "paralelna struktura" unutar HDZ-a, ona koja je došla glave Ivu Sanadera...
I taman kad su se strasti u HDZ-u malo uzburkale, Jadranka Kosor je brže-bolje sve zalila hladnom vodom, šaljući svojim sljedbenicima poruku o ljubavi, zajedništvu i međusobnom podupiranju.
Uz neizrečenu, ali svima jasnu poruku, da će sekta trpjeti samo one koji se pokore njezinu autoritetu. Samo one koji priznaju Kosoričine zasluge u vođenju stranke i Vlade, one koji uvaže njezinu poruku kako stranka u krizi nema drugog izbora nego se okupiti oko jednog vođe.
Ljubav pobjeđuje sve. I svakog.
Diktatura ženske ruke
Kako je samo uzbudljivo promatrati unutarstranačku diktaturu ženske ruke.
Kosor je proteklih petnaestak godina iskazala istančan nagon za samoodržanjem, obrnuto proporcionalan njezinim političkim kapacitetima.
Onda kad je žrtvovala Jadranku Cigelj, kad se sakrila pod Sanaderove skute, kad ga je najurila iz stranke i slomila njegove suradnike, kad je prisluškivala stranačke sastanke i provela dobrih godinu i pol dana brinući isključivo o vlastitom, umjesto o opstanku zemlje koju je vodila. A kad je zagustilo, nije prezala ni od toga da zaprijeti hapšenjem svojim političkim protivnicima.
Da bi sada zaigrala na kartu ljubavi.
Ljubav kompenzira okrutnost
Želi ohrabriti neprijatelje kako bi ih lakše prepoznala. Pruža ruku pomirenja kako bi odsjekla ruku prvom izdajniku. Zaklinje se u ljubav da bi lakše opravdala okrutnost.
Motivi su ostali isti kao kod njezinih prethodnika: surova borba za vlast u stranci, rješavanje protivnika, kršenje otpora, pokoravanje frakcija, bez milosti prema neistomišljenicima. Jedino su joj metode malo suptilnije.
Nije, međutim, svaki poljubac ujedno izraz ljubavi. U HDZ-u je on vrlo često bio smrtna presuda.