HRVATSKO pomorstvo zavijeno je u crno nakon tragične nesreće u Malom Lošinju u kojoj je ulazna rampa trajekta Lastovo pala na pomorce te usmrtila trojicu i teško ozlijedila četvrtog pomorca. Samo osam dana prije nesreće Sindikat pomoraca Hrvatske poslao je pismo ministru Butkoviću u kojem upozorava na loše stanje u Jadroliniji.
No, to nije prvi put. Godinama su upozoravali na niz problema, a sve su detaljno objasnili 2022. godine u pismu koje su poslali ministru Butkoviću. Svjesni su, kažu nam, da situacija u Jadroliniji nije dobra ni u tehničkom ni u kadrovskom aspektu te nakon nesreće traže ostavke Uprave brodarske kompanije.
>> Pogledajte pismo koje su pomorci slali Butkoviću samo par dana prije tragedije
Brodovi stari preko 50 godina, a pomorci rade 18 sati dnevno
Flota Jadrolinije u prosjeku je stara 28 godina. Trajekt Lastovo drugi je najstariji brod s 55 godina, a najstariji je Premuda s čak 67 godina. Index je o stanju brodova i uvjetima rada razgovarao s bivšim pomorcima Jadrolinije, kao i trenutnim zaposlenicima, od kojih neki za ovu kompaniju rade duže od 20 godina. Zbog straha od novih problema na radnom mjestu neki su o stanju govorili anonimno.
Iako se ne radi o istim brodovima i rutama, problemi su više-manje slični. Žale se, kao i u pismu, na loše uvjete na poslu, rad od 18 sati bez prikladnog smještaja i kuhara na brodu, brodove koji ne odlaze redovito na detaljan remont. Zbog starosti im, pričaju nam, otkazuju motori koji dugo čekaju na popravak, pa su putnike prisiljeni tako voziti, posebice u sezoni.
"Kao zapovjednik sam na jednoj liniji radio po 18 sati i imao sam dnevno po 90 pristanaka i odlazaka. Ne u mjesec dana, nego dnevno. I sad zamislite kakva vam je koncentracija nakon 15 sati popodne. Ujutro sam se dizao u 4 sata, prvi polazak je bio, ako se dobro sjećam, u 4:45, a navečer opet kasno legnete. Posebice je bilo teško u Vodicama, gdje je buka od turista i ne možete spavati.
Smjene su nam bile nakon 15 dana, naravno, ako kolega koji me mijenja ne bi bio spriječen zbog zdravlja ili obiteljskih razloga. Znao sam ostajati i duže, a često su me i, kad bih stigao kući, znali zvati da se vratim na brod", priča nam bivši kapetan.
Za prekovremeni rad često nisu bili ni uredno plaćeni, a smjene od toliko sati su, ističu, protiv svih zakona. No, nisu imali izbora jer, ako bi se pobunili, kad-tad bi ih, kažu, na neki način kaznili. Zbog starosti brodova kabine su im često smrdjele na vlagu, a imali su i brodove koji nemaju dovoljan broj kabina.
"Na brodu Sveti Juraj spavamo ispod površine mora. Shvaćam da se to ne može mijenjati, ali dolje ljudi nisu imali ni interneta ni signala. Prije dvije godine su na naše traženje riješili da možemo gledati televiziju, ali ako ste dva dana dolje, dok god ne izađete, ne možete primiti ni pozive ni poruke iako ste na kopnu.
Probleme imamo i s hranom. Kuhara nemamo, a nakon smjene od 18 sati nitko nema volje tražiti udaljene trgovine na kopnu i još manje nakon toga kuhati. Novac za hranarinu dobivamo naknadno. I sad zamislite kako je mornarima koji se prvi put ukrcaju. Nemaju za hranu, a firma im nije ništa osigurala", priča nam pomorac koji je dodao kako su više puta znali posuđivati novac momcima koji bi se prvi put ukrcali.
"Pukla je bitva od starosti i skoro ubila čovjeka"
Za nesreću na trajektu Lastovo odgovornost vide u Upravi Jadrolinije koju su upozoravali na sve probleme. Tragična nesreća svakim danom im je, kažu nam, podsjetnik da su oni mogli biti na mjestu svojih kolega. I još gore, dodaju, svaki dan može se dogoditi nova tragedija zbog nemara glavnih.
"Na Tijatu je kopča često proklizavala i to nitko nije uvažavao. Meni se jednom dogodila havarija da mi je pukla bitva, to vam je ono gdje se konop veže na brodu. Išli smo polako i nije pukla bitva na kopnu ni konop, već je pukla bitva na brodu od starosti. Skoro mi je ubilo čovjeka na provi koji je u tom trenu vezivao. Ja sam bio gotov kad sam vidio kako mu je to pored noge proletjelo", rekao nam je.
Svakog dana improviziraju kako bi sigurno doveli putnike na kopno. I, kažu nam, nije im teško jer su otočanima oni jedini način da dođu do bolnice. No, smeta im što nemaju podršku Uprave i što se uvijek štedi na brodovima i pomorcima.
"Sve to ide jako daleko. Jučer je brod Sveti Juraj bio u nekom manjem kvaru i dolazili su to popraviti. Oni nisu rekli da je brod u kvaru i da zbog toga nema linije, nego oni idu toliko daleko da lažu da zbog vremenskih uvjeta neće isploviti. I to nije prvi put.
Dogodilo se na brodu Tinu Ujeviću da je pukla sajla na rampi. To nije strašno i to se događa. Oni nisu rekli da je to tehnički kvar, nego da se radi o redovnom održavanju iako su već bili ukrcali putnike koje su morali prekrcati na drugi brod."
Aljinović: Na održavanju flote se sve više štedi
Dugogodišnji pomorac, koji je 26 godina radio za Jadroliniju, i nacionalni inspektor Antun Aljinović rekao je kako je stanje u Jadroliniji loše, posebice kada je u pitanju održavanje brodova.
"Iz godine u godinu se na održavanju postojeće flote sve više i više štedi. Svaki brod ima tehničkog inspektora koji prije remonta dobiva specifikaciju, ali kako ima određeni budžet, on taj remont mora ograničiti u taj budžet. Naravno da većina inspektora vodi računa o tome da se bitnije stvari riješe.
S obzirom na to da im se ograničava budžet, inspektori su stisnuti u vidu tog održavanja. Najmanje tu krivim inspektore i posade brodova. Ti ljudi žive na Jadroliniji. Vidjeli ste i izjave pokojnog Boška, koliko je on volio tamo raditi. Ali ako mi se pokvarila protupožarna pumpa, ne mogu je ja ići kupiti od svojih novaca ako je firma neće osigurati.
Dok sam još bio zaposlenik Jadrolinije, na moje uši je Sopta rekao da su mu najveći trošak plaće pomoraca i remonti brodova. Pitao sam ga što bi trebao biti najveći trošak u brodarskoj kompaniji, možda tinta za kemijsku. Gledaju gdje je najveća kobasica i onda tu režu", priča nam Aljinović.
Dodaje kako se stvari popravljaju tek kad se pokvare te da se sve na što su godinama upozoravali, nažalost, pokazalo istinitim na najgori mogući način. Iako se Uprava mijenjala već nekoliko puta, ističu kako je jedina konstanta upravo David Sopta u kojem vide odgovornost i traže njegovu ostavku, kao i cijele Uprave.
"Sopta je obećavao izgradnju novih brodova ili eventualno kupnju novih brodova ako bude isplativo i kvalitetno. On je od 2017. godine do sada od ukupno tri katamarana kupio jedan zbog kojeg je izbila afera. Od tad do dana današnjeg mi nismo napravili ni kupili novi brod.
On samo priča o papirnatim brodovima koje nikad nije kupio, a stari se ne održavaju kako bi trebali. Sve na što smo upozoravali rezultiralo je nesrećom, a tko će preuzeti odgovornost", pita se predsjednik Strukovnog sindikata pomoraca Jadrolinije, kapetan Ivan Srzentić.