HRVATSKA je jedna od rijetkih država u EU i ostatku razvijenog svijeta koja nema porez na nekretnine. Vladin cilj, nekoliko puta javno obznanjen, jest smanjiti oporezivanje rada, a povećati oporezivanje imovine, primarno nekretnina. Ali to je obična laž, jer podaci pokazuju da zadnjih godina oporezivanje najmanjih plaća raste.
"Nastojali smo kontinuirano povećavati pravednost poreznoga sustava, i to je cilj koji smo jasno deklarirali u programu vlade ovo mandatno razdoblje, gdje smo jasno naveli da ćemo se truditi porezno opterećenje prebacivati s poreznog opterećenja rada na porezno opterećenje drugih izvora gospodarske snage, prije svega imovine, odnosno nekretnina", rekao je ministar financija Marko Primorac 23. rujna na predstavljanju seta poreznih izmjena nazvanog "Pravedniji porezni sustav".
Načelno, takav smjer nije sporan. Međutim postoji jedan problem. Nije bilo stvarnog poreznog rasterećenja rada, kao što to iz vlade tvrde. Dapače, u nekim segmentima se oporezivanje rada povećalo.
Zbog većeg rasta plaća u odnosu na rast osobnog odbitka danas više ljudi nego prije plaća porez na dohodak, više umirovljenika nego prije plaća porez na dohodak, a iznosi poreza koje svi plaćaju radikalno su se povećali. To se dogodilo zbog toga što vlada nije povećavala osobni odbitak u skladu s rastom plaća, pa je sve više zaposlenih počelo plaćati poreze.
Najveći broj slabo plaćenih radnika i umirovljenika koji plaćaju porez na dohodak u zadnjih nekoliko godina
Najviše su pogođeni radnici s najmanjim plaćama i umirovljenici. Prije nekoliko godina većina radnika nije plaćala porez na dohodak, a danas većina plaća. Zbog niskih mirovina još uvijek većina umirovljenika ne plaća porez na dohodak, ali ga plaća više umirovljenika nego ikada.
Zbog načina na koji se obračunava porez na dohodak u Hrvatskoj rast plaća dovodi do velikog rasta broja ljudi koji plaćaju taj porez. Kada plaće snažno rastu, kao što su rasle zadnjih nekoliko godina, sve više ljudi će ulaziti u "porezne škare", osim ako se povećava osobni odbitak.
Rast osobnog odbitka mora biti isti kao rast plaća da bi se spriječilo da sve više ljudi ulazi u kategoriju prihoda koja treba plaćati porez na dohodak. Zbog toga što vlada nije dovoljno povećavala porezni odbitak, svake godine je sve više i više ljudi s malim plaćama moralo plaćati porez na dohodak.
Sažeto, najslabije plaćeni radnici u Hrvatskoj su danas više porezno opterećeni nego prije, najviše od kada postoje mjerenja. Ta činjenica ruši vladinu tezu o smanjivanju oporezivanja rada, koja se koristi kao opravdanje za uvođenje poreza na nekretnine.
Više od trećine troška poslodavca za plaćanje radnika uzme država, i to kod najmanjih plaća
Porezno opterećenje plaća se mjeri preko tzv. "poreznog klina", što je ustvari udio svih poreznih davanja državi u ukupnom trošku rada.
Primjerice, ako poslodavac za plaću radnika mora potrošiti 1500 eura (bruto 2), a radnik dobije od toga 1125 eura neto, porezni klin iznosi 25 posto. To znači da četvrtinu troška poslodavca na radnika uzima država, preko doprinosa za zdravstveno i mirovinsko osiguranje, poreza na dohodak i drugih poreza (ako postoje u državi).
Većina država na svijetu, pa tako i Hrvatska, ima progresivan porezni sustav. U njemu onima s većim plaćama država uzima više nego onima s manjim plaćama. Ali poreze kao što su doprinosi za mirovinsko i zdravstveno osiguranje (doprinosi su samo drugo ime za namjenske poreze) plaćaju svi.
U Hrvatskoj je 2023. porezni klin najmanje plaćenih radnika, onih čiji je trošak plaće 2/3 državnog medijana i manje, iznosio 36.7 posto. To je najviše od kada postoje mjerenja, tj. od 2014. Najslabije plaćeni radnici u Hrvatskoj nikada nisu bili više oporezivani, doslovno.
U prijevodu to znači da 36.7 posto ukupnog izdvajanja poslodavca za plaće najslabije plaćenih radnika uzme država, a tek 63.3 posto dobije radnik "na račun" kao neto plaću. Efektivno manje od dvije trećine iznosa koji je potrošio poslodavac na radnika dođe do najslabije plaćenih radnika. Zadnjih godina je taj postotak bio najmanji 2017., kada je iznosio "samo" 33.4 posto. 2014. je iznosio 35.8 posto, pa je prošle godine više oporezivala najmanje plaće nego u vrijeme krize.
Velike porezne olakšice 2017., od tada porezno opterećenja plaća raste
Najmanje porezno opterećenje niskih plaća je bilo 2017. Te godine su na snagu stupile značajne porezne izmjene, posebice kod poreza na dohodak. Osobni odbitak je povećan s 2600 kuna na 3800 kuna, a koeficijent za uvećavanje osobnog odbitka za djecu i uzdržavane članove je povećan s 0.5 na 0.7.
Tim izmjenama je velik broj ljudi, s niskim plaćama, prestao plaćati porez na dohodak. Onima s prosječnim plaćama se smanjilo oporezivanje plaća. U siječnju 2017. je prosječna plaća iznosila 7911 kn neto. Za zaposlenoga iz Zagreba (prirez 18 posto) i s jednim djetetom, nakon plaćenih doprinosa, poreza na dohodak i prireza, ostalo bi mu 6108 kn neto.
Da nije bilo poreznih izmjena od 1. siječnja te godine, tj. da je sve u poreznom sustavu ostalo kao 2016., neto plaća bi mu iznosila 5950 kn. U oba slučaja je ukupni trošak plaće, koji treba izdvojiti poslodavac za radnika, 9272 kn. Povećanja plaće su došla iz smanjenog "poreznog klina", tj. iz činjenice da je zbog rasta osobnog odbitka i koeficijenata uvećanja država manje oporezivala istu plaću.
Osobni odbitak je rastao sporije od bruto plaća, zbog toga je sve više slabije plaćenih počelo plaćati porez
Plaćanje poreza na dohodak, osim poreznih stopa, određuje iznos osobnog odbitka. Taj odbitak smanjuje poreznu osnovicu na koju se obračunava porez na dohodak. Ako raste bruto plaća, raste i osnovica za obračunavanje poreza na dohodak, a ako paralelno s rastom plaće nije rastao osobni odbitak, ili je rastao manje, onda sve više ljudi počinje plaćati porez.
To se događa od 2017., kada je bio zadnji značajan rast osobnog odbitka. Od siječnja te godine do siječnja 2024. je osobni odbitak narastao za samo 55 eura, 11 posto. Istodobno je rast prosječne bruto plaće iznosio 61 posto, s 1051 eura u siječnju 2017. na 1695 eura u siječnju ove godine.
To je efektivno rast poreza, iako je vlada stalno govorila kako rasterećuje plaće. Rezultat "kašnjenja" osobnog odbitka za plaćama je da danas daleko više ljudi plaća porez na dohodak nego 2017., među ostalom i sve više umirovljenika. Da je osobni odbitak rastao kao prosječna bruto plaća, danas bi iznosio 813 umjesto 560 eura.
Rast cijena i plaća je bio odličan za financije države, općina i gradova
Zadnje godine su bile odlične za financije države, kako središnje tako i lokalnih razina. Središnja država većinu svojih prihoda ostvaruje naplatom PDV-a, a oni su odlično rasli zbog rasta cijena, tj. inflacije.
Općine i gradovi su imali najviše koristi od rasta plaća, jer je porez na dohodak njihov prihod. Zbog rasta cijena su i plaće u Hrvatskoj morale rasti, a kako su rasle plaće, tako su rasli i prihodi od poreza na dohodak.
Obećanje države da će smanjiti oporezivanje rada, a povećati oporezivanje imovine, tj. nekretnina je lažno, bar za one s niskim plaćama. A bez toga uvođenje poreza na nekretnine nije nikakva reforma poreznog sustava, nego uvođenje samo još jednog poreza nad hrpu onih koji već postoje.