Foto: Luka Šangulin/Index
RINA, Melani i Nika tri su djevojčice koje smo imali priliku upoznati na dječjem odjelu onkologije na Institutu za tumore. Rina i Melani imaju pet godina, a Nika šest. Sve tri imaju dvije zajedničke stvari, hrabre su lavice koje se bore protiv teške bolesti, a istovremeno su i vrlo vesele djevojčice koje uživaju u igri.
Petogodišnje Rina i Melani su cimerice koje dijele sobu, a u kojoj smo ih posjetili i porazgovarali. Rinu smo zatekli kako se igra lutkicama i kućicom za lutke, s odgajateljicom Ivanom Jurakić. Upravo je ta kućica najdraža Rinina igračka u bolnici.
Mame spavaju pokraj svojih djevojčica u bolnici
Njezina mama nam je otkrila da dolaze iz Požege i da je Rina već pri kraju s liječenjem. Na Klinici za tumore liječi se od siječnja, otkako je Rini dijagnosticiran osteosarkom, tumor kostiju, jedan od čestih oblika tumora kod djece.
"Uskoro ćemo doma, Rina je sve bolje", rekla nam je njezina mama koja je cijelo vrijeme uz nju, pa tamo i spava, u fotelji na razvlačenje koja se nalazi do Rininog kreveta.
Odmah pored nalazi se krevet od Melani i još jedna fotelja na kojoj spava njezina mama. Melani je na liječenje došla iz Širokog Brijega. Za nekoliko dana navršit će pet godina.
"Baš na rođendan ima operaciju nadlaktice", rekla nam je njezina mama. I Melani, kao i Rina, ima osteosarkom, no pred njom je još nekoliko mjeseci liječenja na koje je stigla u kolovozu.
Vrijeme u bolnici Melani isto krati igrom. Prije svega obožava ''Frozen'', a i rođendanska torta bit će ukrašena likovima ovog popularnog crtića, otkriva nam Melani.
Osim ''Frozena'', voli igrati igrice na tabletu. A s njom se, kao i s Rinom, svakog dana igraju njihove tete iz vrtića Izvor.
Veseli se odlasku u školu
Porazgovarali smo i sa šestogodišnjom Nikom iz Nove Gradiške. Nju smo zatekli u vrtićkom kutku kako se igra s odgajateljicama Ines Slavić i Marijom Miletić. Vesela Nika nam je otkrila da obožava društvene igre, a posebno uživa u slaganju legića i igranju s plastelinom.
"Ja ću uskoro imati 6. rođendan i ubrzo ću u školu", rekla nam je Nika, a kad smo je pitali želi li ići u školu, rekla je da se tome jako veseli.
Ove tri djevojčice s kojima smo razgovarali jedne su od 1500 do 2000 djece koje tijekom godine imaju predškolski program u bolnici, kako u Klinici za tumore tako i u Klaićevoj.
I dok djeca koja pohađaju školu imaju nekoliko sati nastave, vrtićki program svakog radnog dana traje od 9 do 18 sati u Klaićevoj bolnici te od 9 do 14:30 sati na Zavodu za onkologiju i hematologiju dr. Mladen Ćepulić Klinike za dječje bolesti.
Na faksu ih ne uče kako raditi s djecom u bolnici
Ravnatelj DV Izvor, Krešo Tomljenović, u razgovoru za Index otkrio je da ove godine slave 10. godišnjicu rada vrtića u bolnici na dvije lokacije - Klaićevoj i Klinici za tumore, gdje je od pedagoške godine 2015./2016. odjel dječje onkologije i hematologije (koji je djelovao u prostorima Klaićeve bolnice) preseljen kao izdvojena cjelina, ali nedjeljiv dio Klaićeve bolnice.
Četiri se odgajateljice - Ivana Jurakić, Ines Slavić, Marija Miletić i Maja Pajić - svaka dva tjedna izmjenjuju. Po dvije na svakoj lokaciji.
"Na fakultetu ne postoje kolegiji koji nas pripremaju na rad s djecom rane i predškolske dobi u bolničkim uvjetima, ali neformalnim oblicima stručnog usavršavanja nadopunjujemo svoje znanje", kažu nam, no dodaju da posao u bolnici ne bi mijenjale.
''Radimo najbolje što možemo, postajemo obitelj ovoj djeci, pogotovo onima koja se dulje liječe. Nastojimo biti stalno tu za njih. Za uspješan odgojno-obrazovni rad s hospitaliziranom djecom predškolske dobi od velike nam je pomoći kvalitetna suradnja s djelatnicima bolnice.
Jedna od stvari koja se najčešće spominje kad se govori o dječjoj onkologiji je predrasuda da tu stalno vlada tuga. No, to nije istina. Mi se tu svaki dan dobro i nasmijemo, djeca, roditelji i mi. Nastojimo iz ove situacije izvući najbolje što možemo i bolničke dane djeci učiniti što zabavnijima, a isto tako nastojimo zaokupirati i roditelje da ne misle stalno na bolest.
Organiziramo kreativne radionice i ne biste vjerovali koliko su neki roditelji kreativni, a da to i ne znaju", rekla nam je Ivana.
I roditelje uključuju u kreativan rad da im olakšaju situaciju
Tako su s roditeljima i djecom za prvi Božić na Klinici za tumore izradili i kamin od stiropora i kutija za jaja. Bio je toliko je lijep da su liječnici i sestre rekli da slobodno i nakon blagdana ostane na odjelu.
Ivana, koja u vrtiću u bolnici radi devet godina, rekla nam je da jako voli svoj posao te se jako veže za djecu.
"Sjećam se da smo imali jednu djevojčicu koja je bila na odjelu onkologije devet mjeseci. U jednom periodu postala je bezvoljna, počela je slabije jesti. Kad su je pustili na nekoliko dana iz bolnice, radna terapeutica Nataša i ja odveli smo je u pratnji roditelja u kino. Iako je u bolnici počela gubiti volju za fizikalnom terapijom, s nama je prehodala cijeli trgovački centar", rekla nam je Ivana, kojoj je posao u bolnici mnogo više od samog posla.
I ona i njene kolegice su tu za djecu i njihove roditelje.
Odgajateljice im postaju obitelj
"Roditelji prihvaćaju nas odgajatelje kao dio obitelji. Djeca mi trče u zagrljaj, a zapravo smo svi koji radimo na onkologiji kao jedna obitelj, svi sve shvaćamo vrlo osobno. Iako su roditelji 24 sata uz svoju djecu, i njima treba vremena da predahnu, razbistre glavu, kako bi opet mogli biti tu za njih. Oni proživljavaju jako teške trenutke. Za to vrijeme mi s djecom provodimo odgojno-obrazovni rad, a roditelji su mirni jer znaju da su djeca zbrinuta", rekla nam je odgajateljica Ines Slavić.
U prosincu navršava točno tri godine rada u bolnici, a prije toga bila je pripravnica u DV Izvor. Uspoređujući rad u klasičnom vrtiću s onim u bolničkom, dodaje kako je ovdje prvenstveno naglasak na individualnom pristupu.
"Djeca u bolnici sve stvari shvaćaju jako bitnima, što ponekad u vrtićima uzimaju zdravo za gotovo. Volim ovdje raditi. Jedna od situacija koju ću dugo pamtiti je djevojčica koja je na hematologiju došla sa selektivnim mutizmom. Razgovarala je isključivo s roditeljima. Nakon godinu dana provedenih u igri počela je pričati i sa mnom", otkrila nam je Ines.
A odgajateljica Marija Miletić i sama je nekad bila pacijentica u Klaićevoj bolnici. Danas roditelji djece na onkologiji u njoj vide nadu kad je ugledaju odraslu i zdravu.
Odgajateljica se kao dijete liječila na onkologiji, a sad je roditeljima najveća nada
U dobi od 2.5 godine Mariji je dijagnosticiran tumor i na onkologiji se liječila godinu i pol dana. Tog se razdoblja ne sjeća, ali se vrlo dobro sjeća narednih 16 godina tijekom kojih je dolazila na kontrole.
"Volontirala sam u dječjem domu i udruzi koja se bavi djecom oboljelom od malignih bolesti. Oduvijek sam voljela pomagati, a danas imam priliku raditi u vrtiću u bolnici. Roditelji u meni vide nadu.
Jednom sam se tako igrala s jednim dječakom i njegova mi je mama počela pričati o njegovoj bolesti. Tek su bili doznali za dijagnozu. Na to sam joj rekla da sam i ja imala istu dijagnozu, a ona je automatski izašla iz vrtića u čekaonicu i dovela unutra cijelu obitelj. Roditeljima jako mnogo znači kad im kažem da sam i ja bila bolesna i kad me sad vide zdravu", ispričala nam je svoje iskustvo Marija.
Na dječjoj onkologiji se više povežu s djecom jer ona dulje borave u bolnici, dok se djeca u Klaićevoj bolnici liječe kraće. Vrtić u Klaićevoj bolnici nalazi se na drugom katu i u njemu mogu boraviti djeca sa svih bolničkih odjela.
Radni dan je, kažu nam odgajateljice, u potpunosti nepredvidljiv, što od njih zahtijeva fleksibilnost kod provođenja svakodnevnih aktivnosti s djecom. Važno mjesto u radu vrtića u bolnici, dodaju, zauzima rad s djecom bez odgovarajuće roditeljske skrbi koja su često hospitalizirana i po nekoliko mjeseci.
"Naša potpora ublažava djeci posljedice dugotrajne hospitalizacije, a boravak u vrtiću u bolnici omogućuje im provođenje vremena u ugodnom i podupirućem okruženju te sudjelovanje u razvojno primjerenim aktivnostima i igrama.
Imali smo cijelu obitelj koja je stradala u požaru, dijete je bilo u Klaićevoj, a roditelji hospitalizirani u drugoj bolnici. U takvoj situaciji djetetu mnogo znači boravak u vrtiću u bolnici, a mi mu za to vrijeme nastojimo olakšati boravak kroz igru i druženje s drugom djecom", ispričale su nam odgajateljice.
Najljepše torbice
Dodaju kako je istodobno s otvaranjem vrtića u bolnici počela i provedba projekta "Tkanjem do zdravlja" koji još uvijek traje. U sklopu tog projekta djeca izrađuju torbice od vune na drvenom kalupu za tkanje.
Aktivnost se, kažu odgajateljice, pokazala kao dobar oblik terapije za djecu, ali i za roditelje. U suradnji s Knjižnicama grada Zagreba redovito organiziraju izložbe torbica "Tkanjem do zdravlja - torbice s osmijehom" na kojima svi mogu vidjeti torbice koje su izradila dječica u bolnici.
"Ovo je posao za koji je potrebno mnogo ljubavi, pažnje i brige, a mi djeci koja su hospitalizirana to i nastojimo svakodnevno pružiti", zaključuju mlade odgajateljice.