PROLASKOM tjedana enigma je li velika ruska ofenziva počela ili tek predstoji sve je veća. Oni koji tvrde da je ruska vojska uspjela skupiti 500 tisuća za borbu spremnih vojnika tvrde i da prava ofenziva još nije počela.
S druge strane, oni koji tvrde da je ruska vojska za ofenzivu prikupila oko 200 tisuća vojnika uvjeravaju nas da je ofenziva počela. Uvjereni su da je ovo najviša razina borbenih djelovanja koju ruske snage mogu ostvariti jer su "sklepane" od ostataka profesionalne vojske, nesretnih ročnika koji se nisu uspjeli izvući sa služenja vojnog roka i mobiliziranih pričuvnika koji nisu imali dovoljno jake veze ili dovoljno novca da izbjegnu mobilizaciju. Tu su i ostaci vagnerovaca i Čečena te lokalne snage pobunjenih prorusa koji ratuju još od 2014. godine.
Čak i da je general Valerij Gerasimov (koji je objedinio funkciju načelnika glavnog stožera i glavnog zapovjednika ruskih snaga u Ukrajini) uspio skupiti 500 tisuća ljudi, te su snage uglavnom popunjene neprofesionalnim vojnicima, pa im je borbena vrijednost vrlo niska.
Gubitak elitne jedinice
Kad general Gerasimov i pokrene svoje sve oskudnije profesionalne snage, u pravilu dožive teške gubitke. Pokušavajući osvojiti Vuhledar, ruska vojska je ostala bez elitne 155. mornaričko-desantne brigade. Barem tako tvrde ukrajinski izvori koji svoje tvrdnje potkrepljuju videosnimkama iz bespilotnih letjelica.
Doduše, ti isti izvori tvrde da je 155. brigada imala 5000 vojnika. Veličina brigade je u pravilu oko 1500 vojnika iako može biti i nešto veća. Ali ipak ne toliko velika. Ako je podatak o 5000 vojnika točan, onda je 155. brigada poslužila samo kao osnova za formiranje znatno veće postrojbe.
Ukrajinske snimke pokazuju desetke uništenih tenkova i drugih oklopnih borbenih vozila koja u mirnodopsko vrijeme ruska mornaričko-desantna brigada nema. Stoga je vrlo izgledno da su ruski zapovjednici skupili sve što su imali dostupno na tom području, formirali neku postrojbu veličine između brigade i divizije te vojnike poslali da izginu u jurišima preko otvorenog terena.
Primjer 155. brigade pokazuje kakvo je stanje u ostatku ruske vojske. Ostaci mnogih postrojbi sklapaju se u nove, koje se dodatno popunjavaju ročnicima i pričuvnicima te se šalju u masovne juriše koje ukrajinske snage za sada odbijaju.
Vjerojatno je da će na nekim mjestima Rusi probiti ukrajinske crte
Vjerojatno je da će masovni ruski napadi na kraju dovesti do proboja ukrajinskih obrambenih crta na nekoliko mjesta, ali po koju cijenu? Kako svi vojni analitičari smatraju da je ukrajinska procjena ruskih gubitaka od čak 142 tisuće poginulih nerealno previsoka, posebno su vrijedne procjene zapadnih obavještajnih službi.
Tako je The Times 15. veljače objavio tekst koji se poziva na obavještajne podatke i procjene NATO-a. U tekstu se tvrdi da su ruski gubici zaista ogromni. Tako već u naslovu stoji da ruska vojska izgubi 2000 vojnika za svakih 100 jardi (91.44 metra). To baca sasvim novo svjetlo na možda ipak malo pretjerane ukrajinske procjene ruskih gubitaka.
S jačanjem ofenzive ruski se gubici mogu samo povećavati. S druge strane, britansko ministarstvo obrane 17. veljače objavilo je vrlo konzervativnu procjenu ruskih gubitaka od između 40 i 60 tisuća poginulih. Istina o gubicima je po svoj prilici negdje između, oko 100 tisuća.
Također 15. veljače britanski ministar obrane Ben Wallace izjavio je da je ruska vojska čak 97% posto snaga rasporedila u Ukrajinu. I da je, što zbog gubitaka što zbog iscrpljenosti, borbena učinkovitost ruskih postrojbi smanjena za 40%. Može se pretpostaviti da ministar Wallace ima pristup znatno većem obimu podataka te da zna što govori.
Da je ruska vojska u Ukrajinu rasporedila 500 tisuća vojnika, to bi se doslovno vidjelo iz svemira. Prije godinu dana Rusi su na granice Ukrajine nagomilali 200 tisuća vojnika i tu su koncentraciju sateliti neprestano snimali. Dopremiti 500 tisuća vojnika je ogroman logistički pothvat jer uz njih ide i sva sila opreme.
Gomilanje aviona i jurišnih helikoptera
Ukrajinski izvori tvrde da je rusko zrakoplovstvo u zrakoplovnim bazama u blizini Ukrajine i na Krimu skoncentriralo oko 450 borbenih aviona i oko 300 helikoptera, pola od toga jurišnih. To se gomilanje može objasniti jedino željom da ih se iskoristi za blisku zračnu potporu snagama u napredovanju.
Amerikanci su tijekom sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća razvili doktrinu zračno-kopnene bitke te su je uspješno isprobali tijekom Pustinjske oluje (oslobađanje Kuvajta) 1991. godine. Ona je predviđala združeno djelovanje kopnenih i zračnih snaga u kojem bi lovačka avijacija ostvarila potpunu dominaciju u zraku, što bi jurišnim avionima i helikopterima omogućilo nesmetano uništavanje ciljeva na zemlji. Nositelj djelovanja po ciljevima na zemlji bili su jurišni avioni A-10 Thunderbolt II (poznatiji kao Warthog) i jurišni helikopter AH-64 Apache.
S obzirom na to da ukrajinsko ratno zrakoplovstvo i nije neki suparnik, može se očekivati da će Rusi pokušati ovladati barem nebom nad istočnom Ukrajinom te potom u borbu uputiti svoje jurišnike Su-25 i jurišne helikoptere Ka-52 i Mi-28. Pritom će im najveća opasnost dolaziti sa zemlje, od zapadnih protuzračnih raketnih i topničkih sustava isporučenih sa Zapada.
Ukrajinci tvrde da su nešto manje od godinu dana ratovanja oborili skoro 300 aviona i 290 helikoptera, u velikoj većini PZO sustavima. Između ostalog i više od 50 Ka-52. Prije nego što se okanio brojanja gubitaka u Ukrajini, Oryx je potvrdio obaranje 30 Ka-52. Zbog toga bi zračno-kopnena bitka na ruski način u Ukrajini mogla imati vrlo neizvjestan ishod.