SLUŽBENI će rezultati biti poznati navečer, ali prema izlaznim anketama, Irci su na referendumu masovno glasali za ukidanje zabrane pobačaja. Referendumom se predviđa legalizacija pobačaja do 12. tjedna trudnoće. U iznimnim slučajevima, primjerice ako je ugrožen život trudnice ili se embrij ne razvija kako treba, pobačaj se dopušta i do 22. tjedna trudnoće.
"Ne dolazim iz Velike Britanije, Europske unije ili nekog udaljenog dijela svijeta, ali upravo ću se iskrasti iz bolničke postelje kako bih #glasao za“, jedan je od tweetova povodom jučerašnjeg povijesnog irskog referenduma kojim se traži legalizacija pobačaja. Natpis aludira na veliku mobilizaciju Iraca oko ovog pitanja i kampanju #HomeToVote unutar koje su brojni iseljeni Irci jučer došli u domovinu kako bi pridonijeli daljnjoj zaštiti ljudskih prava ograničenih ponajviše katoličkom tradicijom ove zemlje.
Prema prvim izlaznim anketama koje je objavio The Irish Times, čak 68 posto građana glasalo je za opoziv ustavnog amandmana koji kriminalizira pobačaj, dok ih je 32 posto bilo protiv. RTE-ova anketa još je optimističnija – prema njihovim rezultatima za opoziv je glasalo 69,4 posto. Iako su prognoze uoči referenduma predviđale pobjedu „za“ opcije, ovolika prednost začudila je sve. Iznenađenje je i činjenica da su, uz urbana područja za koja se pretpostavljalo da će u velikom postotku glasati „za“, 77 posto u Dublinu, primjerice, i ruralni dijelovi zemlje prepoznali potrebu za slobodom žena za odlučivanje. Prema izlaznim anketama, za opoziv amandmana u ruralnim dijelovima glasalo je 60 posto ispitanika.
78 posto stanovništva deklarira se kao katolici
Što se tiče dobnih skupina, podrška opozivu očekivano opada s godinama pa je tako jedino kod onih starijih od 65 godina prevagnula opcija koja ne želi da žene odlučuju o vlastitom tijelu.
Iako se 78 posto stanovništva u Irskoj, prema podacima iz 2016. godine, još uvijek deklarira kao katolici, udio stanovništva mlađeg od 35 godina znatno opada, kao i prisustvovanje na misama. Između 1972. i 2011. godine taj je postotak opao s 91 na 30 posto, a u samom Dublinu na 14 posto.
I izlazne ankete tako sugeriraju stanoviti odmak od Katoličke crkve, koji je započeo 1995. godine s referendumom o razvodu, podržanom od strane 50 posto glasača, a nastavio se 2015. godine kad je Irska legalizirala istospolne brakove s podrškom od 62 posto glasača.
Ovaj poraz Katoličke crkve dolazi tek nekoliko mjeseci uoči posjete pape Franje, prvog dolaska prvog čovjeka Katoličke crkve u Irsku nakon 1979. godine. Nakon što papa Franjo u kolovozu napusti Irsku, parlament ove zemlje započet će proces uvođenja legalizacije kojom će se omogućiti pobačaj do 12 tjedna trudnoće, piše The Guardian.
Irkinje su godinama putovale u inozemstvo kako bi pobacile
Naime, pobačaj je u Irskoj ilegalan od 1861. godine, a pod pritiscima Katoličke crkve 1983. godine unesen je Osmi amandman, koji izjednačuje pravo majke i fetusa na život, odnosno propisuje zaštitu života od začeća, a kazna za obavljanje pobačaja je 14 godina. U praksi je to značilo da su Irkinje prisiljene roditi neovisno o kontekstu i zdravstvenom stanju žene poput silovanja ili malformacija ploda. Ipak, 1992. godine Vrhovni sud omogućio je trinaestogodišnjoj silovanoj djevojčici da ode na pobačaj u Englesku jer je bila silovana, budući da je postojao stvaran rizik za njezin život i život fetusa, stoji u presudi. Ovaj slučaj poznat pod nazivom „Slučaj X“ rezultirao je dodatnim amandmanima koji su ženama jamčili slobodu putovanja u druge države radi obavljanja pobačaja i dostupnost informacija vezanih za uslugu pobačaja u inozemstvu.
Druga prekretnica dogodila se 2012. godine kad je odbijanje izvršenja pobačaja dovelo do smrti tad tridesetjednogodišnje zubarice iz Indije Savite Halanppanavar, koja je u 17. tjednu trudnoće zajedno sa suprugom Praveenom došla u bolnicu u Galwayu. Kako je srce djeteta kucalo, liječnici nisu željeli obaviti pobačaj i njihovo nereagiranje dovelo je u manje od tjedan dana nakon primitka u bolnicu do smrti majke sepsom. Doktori i medicinsko osoblje objasnili su joj kako je Irska katolička zemlja u kojoj pobačaj nije moguć. Istraga koju su vodile nacionalne institucije za zaštitu zdravlja utvrdila je da je umrla jer se zbog zabrane pobačaja nije na vrijeme podvrgnula operativnom zahvatu. Izvršna zdravstvena služba (HSE) donijela je i preporuku za promjenama zakonskih okvira i dodatnoj naobrazbi liječnika po pitanju legislative. Slučaj je rezultirao nizom protesta, a mlada Indijka postala je simbol borbe za slobodu žena.
Tako je 2013. godine uvedena iznimka kojom je pobačaj dopušten u slučaju ugroženosti žene. „Ako prođe zakon o pobačaju, željeli bismo da ga nazovu po Saviti“, rekao je za Bangalore Mirror Andaneppa S Yalgi, Savitin otac, uoči referenduma, koji je zajedno s obitelji bio angažiran u kampanji ponavljajući rečenicu: "Ne dopustite da se ponovi sudbina naše kćeri."
Irkinje su tako godinama bile prisiljene putovati u inozemstvo kako bi pobacile ili naručivati putem interneta pilule za abortus koje bi onda uzimale bez medicinskog nadzora. Predviđa se da je ovu ilegalnu proceduru godišnje dosad obavljalo oko 2000 žena, a putovalo u inozemstvo, ponajviše Veliku Britaniju, njih 3 500.
Ovaj referendum vrhunac je dugogodišnjih napora irskih aktivista i aktivistkinja. Pitanje nije više hoćemo li imati referendum, nego kad, rekla nam je u Dublinu 2015. godine aktivistica Ailbhe Smyth koja se bori za pravo na izbor. “Među ljudima se stvorila klima za promjenu”, rekla je tada, a sudeći po izlaznim anketama, imala je pravo.
Referendum je podržao i premijer Leo Varadkar, koji je u petak izjavio kako je to jedinstvena prilika pošto bi se sljedeći sličan događaj mogao ponoviti tek za 35 godina.
Unatoč snažnoj kampanji, kojoj se priključila i hrvatska konzervativna aktivistica Željka Markić poručujući Ircima da zadrže svoju divnu tradiciju, pokret nije uspio. Cora Sherlock, jedna od vodećih figura kampanje protiv legalizacije pobačaja, izrazila je razočaranje rezultatima ankete. „Izlazne ankete, ako su točne, pokazuju tužno stanje. No oni koji su glasali "protiv" ne trebaju to uzimati k srcu. Pobačaj na zahtjev bit će tragičan udarac na Irsku, ali pro life pokret izdići će se iznad izazova s kojima se suočava. Krenimo u sutra s ovom mišlju“, napisala je na Twitteru.
Bojazni za pro life pokret još uvijek nema u susjednoj Sjevernoj Irskoj, gdje su također odjeknuli rezultati referenduma. Za razliku od ostatka Velike Britanije, Sjeverna Irska ima strože restrikcije. Pobačaj je dozvoljen jedino u slučaju da su žene u životnoj opasnosti ili ako nastavak trudnoće može rezultirati ozbiljnim i dugotrajnim oštećenjima fizičkog ili mentalnog zdravlja žene.
Prema pisanju Belfast Telegrapha iz svibnja 2015. godine, britansko ministarstvo zdravstva u Londonu zabilježilo je 5,190 slučajeva pobačaja žena s mjestom prebivališta izvan Engleske ili Walesa, od čega je 16 posto bilo iz Sjeverne Irske. I tamošnje žene pribjegavaju najčešće kupnji pilula preko interneta, a poznat je slučaj aktivistice, 71-godišnje bivše socijalne radnice Diane King, i još dvije druge žene koje su se 2015. godine dobrovoljno predale policiji tvrdeći da su prekršile zakon jer su pomogle nekome da prekine trudnoću tako što su naručile pilule online.
„Reflektori će sada biti upereni prema nama: ponovo na mjestu iza. Iza Velike Britanije. Iza Irske“, rekla je za The Guardian Naomi Long, liderica stranke Alliance.
"Divne vijesti ako su točne. I snažna poruka Sjevernoj Irskoj. Trebamo promjene na cijelom irskom otoku“, napisao je na Twitteru laburist Owen Smith.
No, raspoloženje se mijenja, čak i u Sjevernoj Irskoj, djelomično zbog štete koja je nanesena ugledu Katoličke crkve nakon skandala oko seksualnog zlostavljanja i istrage o postupanju prema neudanim majkama i njihovoj djeci u domovima za neudane majke koje su vodile ustanove Katoličke crkve.
Prebrojavanje glasova, koje će, kako piše The Guardian, pokazati ostaje li Irska na putu preobrazbe od konzervativne katoličke zemlje do socijalno liberalne ili su socijalne reforme dosegnule limit, počinje u subotu ujutro, a konačan ishod trebao bi biti poznat do kraja dana.
*Index koristi third party aplikacije za realizaciju anketa, kako bi smanjili mogućnost manipulacije anketom od strane korisnika, ali i potpuno odagnali mogućnost Indexovih manipulacija rezultatima. Svejedno, online ankete ne mogu se smatrati znanstveno utemeljenima, niti vjerodostojno predstavljaju većinu hrvatske populacije. Index, naime, relativno rijetko posjećuju potpuni idioti, koji pak u ukupnoj hrvatskoj populaciji imaju značajan udio.