NAKON desetljeća neuspjeha došlo je do velikog otkrića i nove ere liječenja Alzheimerove bolesti, najčešćeg oblika demencije. Radi se o eksperimentalnom lijeku Lecanemab. Doduše, njegov učinak još uvijek je minoran te se raspravlja o njegovom utjecaju na kvalitetu svakodnevnog života. Ipak, u ovom polju proučavanja mnogi to smatraju prekretnicom.
Lecanemab djeluje u ranim fazama bolesti. Što se samog procesa tiče, cilja beta amiloid - tvar koja se nakuplja u mozgu kod ljudi s Alzheimerom. Alzheimer's Research UK navodi kako su rezultati istraživanja značajni. Jedan od vodećih svjetskih istraživača, koji je stajao iza cijele ideje ciljanja amiloida prije 30 godina, prof. John Hardy, rekao je da se radi o povijesnom postignuću te da je optimističan u vezi liječenja ove bolesti.
Profesorica Tara Spires-Jones sa Sveučilišta u Edinburghu rekla je da su rezultati velika stvar jer su u istraživanjima lijeka za Alzheimer znanstvenici dugo imali 100-postotnu stopu neuspjeha. Trenutno se osobama s Alzheimerovom bolešću daju drugi lijekovi koji pomažu u upravljanju simptomima, ali nijedan ne mijenja tijek bolesti.
Usporen kognitivni pad
Lecanemab je zapravo antitijelo, poput onih koje tijelo provodi za napad na viruse ili bakterije, koje bi trebalo signalizirati imunološkom sustavu da očisti amiloid iz mozga. Amiloid je protein koji se skuplja u međuprostorima između neurona u mozgu i stvara karakteristični plak, koji je jedno od obilježja Alzheimerove bolesti.
Opsežno ispitivanje uključilo je 1795 dobrovoljaca s ranim stadijem Alzheimerove bolesti. Infuzije Lecanemaba davane su svaka dva tjedna. Rezultati, predstavljeni na konferenciji o kliničkim ispitivanjima Alzheimerove bolesti u San Franciscu i objavljeni u New England Journal of Medicineu, pokazali su kako se ne radi o čudesnom lijeku. U istraživanju su sudjelovale brojne institucije.
Bolest je nastavila ljudima oduzimati sposobnost mozga, ali je to opadanje usporeno za četvrtinu tijekom 18 mjeseci liječenja. Podatke već procjenjuju regulatori u SAD-u koji će uskoro odlučiti može li Lecanemab biti odobren za širu upotrebu. Farmaceutske tvrtke Eisai i Biogen planiraju sljedeće godine započeti proces odobravanja u drugim zemljama.
Hoće li Lecanemab zaista promijeniti situaciju s Alzheimerom?
Među znanstvenicima i liječnicima postoji rasprava o utjecaju Lecanemaba u stvarnom svijetu. "Radi se o malom učinku na bolest. Nije drastičan, ali ga prihvaćam", kaže prof. Spires-Jones. "Radi se o skromnom učinku, ali nam daje nadu da bi sljedeća generacija lijekova mogla biti bolja", rekla je dr. Susan Kohlhaas iz Alzheimer's Research UK-a.
Međutim, postoje i rizici. Skeniranje mozga pokazalo je rizik od krvarenja u mozgu (17% sudionika) i oticanja mozga (13%). Sveukupno, 7% ljudi koji su dobili lijek moralo ga je prestati uzimati zbog nuspojava. Ključno je pitanje što se događa nakon 18 mjeseci istraživanja.
Dr. Elizabeth Coulthard, koja liječi pacijente u North Bristol NHS Trustu, kaže da ljudi u prosjeku imaju šest godina samostalnog života nakon što započne blago kognitivno oštećenje. "Usporite taj pad za četvrtinu i to bi moglo značiti dodatnih 19 mjeseci samostalnog života, ali konkretan odgovor još ne znamo", rekla je Coulthard.
Dva smrtna slučaja
U naknadnoj studiji prijavljena su dva smrta slučaja od posljedica krvarenja u mozgu. Radilo se o 65-godišnjakinji koja je uzimala lijek poznat kao tkivni aktivator plazminogena, a daje se za čišćenje krvnih ugrušaka nakon moždanog udara i o 87-godišnjakinji koja je dobivala antikoagulans, razrjeđivač krvi tvrtke Eliquis.
Predstavnici tvrtke Eisai kažu kako smatraju da se njihova smrt "ne može pripisati lekanemabu".
Američki predsjednik Eisaija Ivan Cheung istaknuo je da tvrtka primjenjuje uspostavljene protokole kojima se prati nastanak edema (oteknuća) mozga i ne vidi potrebu za tim da se pravo na lekanemab uskrati bilo kojem pacijentu.
No ima i drukčijih mišljenja. Dr. Howard Fillit, ravnatelj Zaklade za praćenje lijekova za Alzheimerovu bolest kazao je da liječnici uvijek balansiraju između odluke o koristi i rizika terapije. "Trenutačno bih oklijevao dati ovaj lijek nekome na lijekovima za razrjeđivanje krvi", rekao je.
Važno je rano otkrivanje
Vjeruje se da bi učinkovitost mogla biti još veća tijekom duljih istraživanja. Lijek se mora dati u ranoj fazi bolesti prije nego što dođe do prevelikog oštećenja mozga. To zahtijeva da se ljudi jave pri najranijim znakovima problema s pamćenjem i da ih liječnici mogu poslati na pretrage kojima se može utvrditi radi li se o Alzheimerovoj bolesti ili nekom drugom obliku demencije.
Znanstvenici su također naglasili da je amiloid samo jedan dio složene slike Alzheimerove bolesti i da ne bi trebao postati jedini fokus terapije.