Foto: Hina/Getty/Index
GENERAL Slobodan Praljak, bivši načelnik glavnog stožera Hrvatskog vijeća obrane osuđen za ratne zločine u Bosni i Hercegovini, nakon izricanja presude popio je otrov. Par sati nakon toga je umro.
“Slobodan Praljak nije ratni zločinac, s prijezirom odbacujem vašu presudu”, dramatično je uskliknuo Praljak usred čitanja presude i popio otrov iz čašice. Čitanje presude je prekinuto, a Praljak je odvezen vozilom hitne pomoći u bolnicu, gdje je par sati kasnije i umro.
Göring popio cijanid nakon što je osuđen za ratne zločine
Iako zasad nije poznato kako je Praljak došao do otrova i o kakvoj se supstanci radi, usporedba s jednim drugim osuđenim ratnim zločincem sama se nameće: s nacističkim vojnim i političkim liderom i jednim od najbližih Hitlerovih suradnika,“Reichsmarshallom” Hermanom Göringom.
Göring je, kao što je dobro poznato, i sam popio otrov nakon što je osuđen pred sudom u Nurembergu za zavjeru (odnosno udruženi zločinački pothvat), vođenje ratne agresije, ratne zločine i zločine protiv čovječnosti. Noć prije zakazanog izvršenja smrtne kazne vješanjem, Goering je sam sebi presudio popivši kapsulu s cijanidom.
Kao što je tada bila misterija kako je Göring u strogo čuvanom zatvoru došao do otrova, tako je nepoznanica i kako je Praljak došao do njega u Haaškog sudu, odnosno zatvoru. Praljak, kao i Goering, ne priznaje presudu ni vlastitu krivnju u udruženom zločinačkom pothvatu koji je Žalbeno vijeće Haaškog suda potvrdilo.
Praljak se sam 2011. sarkastično uspoređivao s Göringom
Dakako, razmjeri ovog zločinačkog pothvata nisu ni približno jednaki s jedinstvenom monstruoznošću holokausta, Tužiteljstvo je u završnoj riječi 2011. samo povuklo paralelu između projekta etničkog čišćenja paradržavne tvorevine Herceg-Bosne i nacističkog genocida. Praljak se toj usporedbi narugao, sarkastično dodjeljujući sebi ulogu hrvatskog Göringa .
Govoreći o sebi, kao i inače, u trećem licu, Praljak je odvratio kako je “ovaj Göring-Praljak smještao Židove-muslimane u svoju vikendicu i stan, vlastitim tijelom štitio zarobljene vojnike JNA, izvlačio zarobljene Srbe-civile iz logora u Dretelju, organizirao izvlačenje 15 tisuća Židova-muslimana iz Stoca, pustio na svoju ruku zarobljene Židove-muslimane, spriječio osvetu nakon što su Židovi-muslimani počinili zločin u Uzdolju, prevozio ranjenu Židovku-muslimanku, smjestio židovsko-muslimansku obitelj u Split radi liječenja djeteta, organizirao gradnju ceste spasa za Židove-muslimane kako bi mogli otići u 'Göringovu Hrvatsku'...”
"Nisam kriv, a ako bude suprotno, bit ću u zatvoru samo zato što je sud sila", zaključio je tada Praljak svoje obraćanje sudu.
Praljak se ubio iako je mogao očekivati skoro puštanje na slobodu
Međutim, dugi niz ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti koje su hrvatske oružane snage u Bosni i Hercegovini počinile nad Bošnjacima dokumentiran je, dokazan, a sada i pravomoćnom presudom potvrđen. Relativiziranje tih zločina zločinima druge strane, kao i u slučaju presude srpskom generalu Ratku Mladiću, ne služi žrtvama ni jedne strane.
Ipak, postoji još jedna nezanemariva razlika između Göringa i Praljka: Dok je potonji preduhitrio smrtnu kaznu, prvog je, po svemu sudeći, čekalo skoro puštanje na slobodu. Naime, Praljak je u haaškom zatvoru već 11 godina. S obzirom na to da je osuđen na 20 godina zatvora, već je gotovo odslužio dvije trećine kazne nakon koje se haaške osuđenike u pravilu pušta na slobodu. Stoga je njegovo dramatično samoubojstvo još neshvatljivije.