Foto: Index/Pixsell/Ivo Čagalj
Splitsko–makarska nadbiskupija, u suradnji s opskurnim HRAST-om, potpomognuta općom mobilizacijom pravaša, zaposjela je plato ispred HNK-a, pokušavajući cijeli dan opstruirati jednu kazališnu predstavu i umjetničku izvedbu. Kazalište i umjetnost takvi moraju i biti, a vaša je osobna sloboda hoćete li na takve provokativne izvedbe ići ili vas to ne zanima, no oni kojima ta predstava vrijeđa kako vjerske tako i nacionalne osjećaje, mislili su drugačije. Živimo u slobodnoj zemlji, zemlji u kojoj i prosvjedi takve vrste moraju i trebaju postojati, ako su civilizirani i ako ne zadiru u prava onih koji misle drugačije. Ta sloboda zagarantirana nam je svima Ustavom RH, sloboda i pravo na različitosti, kako vjerske tako i bilo kakve druge, baš kao i na mišljenja o tome treba li ili ne treba HNK izvesti jednu običnu predstavu ili ju treba skinuti s repertoara.
No ako ste se zatekli pred zgradom HNK-a danas u Splitu, ako ste kupili kartu ili ako ste došli iz potrebe da cenzurirate umjetničko izražavanje nekog redatelja, tada ste kao normalan čovjek morali i trebali stajati sa strane, držati kakav transparent sa svojim osobnim stavom ili imati zviždaljku u ustima. No nipošto, ni pod kakvim okolnostima, vi kao uvrijeđena stranka niste i ne smijete uraditi ono što su ti ljudi uradili večeras nama koji mislimo drugačije, svom gradu u kojem živimo i prisiljeni smo živjeti zajedno, te na kraju čitavoj Hrvatskoj koja je od večeras dobila jasnu poruku.
Prešli su granicu koju nitko ne smije prijeći
Bilo da ste politički angažiran, bilo da ste novinar, književnik, publicist ili javna osoba, osoba koja ne misli dovoljno "državotvorno", nacionalno ili dovoljno domoljubno, kako se već to naziva u modernom hrvatskom žargonu, danas ste dobili ispred zgrade HNK-a konačnu potvrdu što vas čeka u budućnosti. Čekaju vas zastrašujuće stvari. Naime, ti ljudi, ti prosvjednici, desničari, HRAST-ovci i HOS-ovci, večeras su prešli onu granicu koja se svakako nije smjela niti trebala ikada prijeći u modernom i civiliziranom društvu, pa bilo ono opterećeno svim i svačim, kao što naše jest.
Ti su ljudi večeras prešli onu granicu koja je postojala proteklih godina, a bila je virtualno zamišljena kroz društvene mreže, raznorazne portale i elektroničke medije na kojima buja nasilje, govor mržnje pa i ozbiljne prijetnje za život onih koji drugačije misle ili pišu. Večeras se ta granica iz virtualnog svijeta prešla, večeras su ti zajapureni ljudi i fizički nasrnuli na sve nas koji drugačije mislimo ili djelujemo, no ta je skupina ljudi večeras fizički nasrnula i na sam Split, grad koji je od večeras nesiguran grad za mnoge koji u njemu žive, rade ili djeluju politički, društveno ili su jednostavno svjetonazorski drugačiji.
Mržnja koja isijava
Večeras su sve maske pale, večeras je nama svima koje se pljuvalo, vrijeđalo i kojima se prijetilo smrću, metkom, nožem, postalo savršeno jasno da su ti zajapureni ljudi na metar od vas, da vas žele ozbiljno i fizički ozlijediti, a da je mržnja koju ste im vidjeli u očima stvarna, zbiljska, postojana i da isijava iz njih u tolikoj mjeri da vas žele zbrisati s lica zemlje ili poslati u kakav "radni logor" na preispitivanje. I tu smo večeras i kao grad, i kao društvo, i kao zemlja izgubili bitku, ta zamišljena granica između "nas" i "njih" večeras je pala, te barijere više nema, ne postoji, od večeras je svakoj budali savršeno jasno da nas se sutra, kada ne bude maskiranih i oklopljenih policajaca, lako mogu dočepati, jer smo tu, jer živimo u njihovoj blizini i u njihovom gradu, a večeras su dobili legitimitet svoje mržnje i nasilja.
I ono što je najstrašnije, ako ste očekivali da je u toj masi bilo "više glava nego zuba", grdno ste se prevarili. U toj masi je bilo jako puno mladih, zajapurenih i nasilnih ljudi, adolescenata koji su nas se pokušavali dočepati. Ta mladost, njihova lica bila su zastrašujuća. Jer na njima nije bilo onog licemjerja kojeg ste svjesni na licima onih starijih, na njima je bio čisti bijes, čista mržnja i čisti poriv da vas, ako već ne mogu fizički dohvatiti, prijetnjama o sutrašnjem danu uvjere u svoje nakane. Ti mladi ljudi nisu bili na Pjaci kada se spaljivao Feral, ti mladi ljudi ne znaju niti ih zanima da je u HNK-u jedan od najtalentiranijih redatelja njihove generacije, te mlade ljude netko je zadojio mržnjom i nasiljem, kao i njihovu navijačku skupinu, studentski zbor ili ulicu na kojoj žive. I tu smo večeras i kao ljudi, ali i kao roditelji doživjeli strašan udarac.
Masa u crnom
Tu smo večeras svi i kao građani i kao ljudi doživjeli možda najveći poraz od kada imamo svoju državu, državu koja je trebala biti tolerantna, koja je trebala štititi svoje građane, a ne ih dovesti do ovakve mržnje, ovakvih podjela, jer oni drugi ne misle kao i oni prvi o nečemu na isti način.
Dok se sve to događalo, promatrao sam preneražene turiste kako promatraju sav taj jad iz prikrajka. Vidjevši tu masu u crnom, mnogima od njih zastao je dah. Kada su čuli što viču i izgovaraju, mnogima od njih u očima sam vidio strah. Dok sam ih promatrao kako odlaze, shvatio sam da nam ti ljudi više nikada neće doći.
U zemlju krvi i meda, u zemlju u kojoj je more bistrije od naroda.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala