Foto: Blic, Press foto
Ante Marković rođen je 25. studenog 1924. godine u Konjicu u BiH. Studirao je u Zagrebu gdje je 1954. godine na Elektrotehničkom fakultetu i diplomirao. Dugo je radio u tvrtki "Rade Končar" Zagreb, najprije kao dizajner, zatim kao šef Odjela za ispitivanje, potom kao pomoćnik direktora te od 1961. do 1984. kao generalni direktor.
Politikom se počeo baviti 1982. Bio je predsjednik Izvršnog vijeća Socijalističke Republike Hrvatske od 1982 - 1986, predsjednik Predsjedništva Socijalističke Republike Hrvatske od 1986 - 1988, i predsjednik Saveznog Izvršnog vijeća Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije od 16. ožujka 1989. do prosinca 1991., odnosno premijer SFRJ.
U ožujku 1989. godine nakon ostavke Branka Mikulića, postaje premijer odnosno predsjednik Saveznog izvršnog vijeća SFRJ. Krajem 1989. godine pokrenuo je program ekonomskih reformi, dotad neviđenih u SFRJ, koje se uključivale i stabilizaciju dinara, kao i privatizaciju putem dodjele dionica radnicima. Rezultat je bio zaustavljanje inflacije, koja je uzela maha tijekom osamdesetih godina prošlog stoljeća, kao i brzo i značajno, iako kratkotrajno, povećanje životnog standarda. To je Markovića u tom trenutku učinilo jednim od najpopularnijih političara u jugoslavenskoj povijesti.
Nakon raspada Saveza komunista Jugoslavije, Marković je osnovao Savez reformskih snaga Jugoslavije, no ubrzo ga je sabotirala vlada Slobodana Miloševića.
20. prosinca 1991. godine Marković je mandat vratio građanima Jugoslavije jer, kako je kazao na press konferenciji, ne postoji više niti jedan državni organ u Jugoslaviji kojemu bi se mogla podnijeti ostavka.
Nakon toga povukao se iz politike i posvetio poslovnoj karijeri.
Mesić: Otišao je brzo, izravno iz aktivnoga života, a u povijesno sjećanje
Povodom smrti Ante Marković, bivši hrvatski predsjednik Stjepan Mesić izrazio je sućut Mariji Marković.
"Ime Ante Markovića ostat će neraskidivo povezano s poviješću kako Hrvatske, gdje je bio jedan od najistaknutijih gospodarstvenika, a potom predsjednik republičkog Izvršnog vijeća, tako i bivše Jugoslavije u kojoj je bio posljednji predsjednik savezne vlade. Pamtit će ga - i to ne samo generacije njegovih suvremenika - kao inicijatora, a dobrim dijelom i kreatora gospodarske reforme koja je potkraj prošloga stoljeća otvarala perspektivu izlaza iz duboke krize u kojoj se našla tadašnja federacija.", stoji u Mesićevom pismu Mariji Marković.
"S Antom Markovićem blisko sam surađivao kao predsjednik Predsjedništva SFRJ. Odupirali smo se, svatko na svojemu području, sve agresivnijim nasrtajima politike koja je nametala rat. Svi oni krugovi koji su ratnu opciju preferirali pregovorima nisu ga voljeli, dok ga je najšira javnost cijenila i doživljavala kao čovjeka mira i napretka.", piše Mesić.
"Samostalna Hrvatska nije na žalost, osobito u prvome desetljeću svojega postojanja, pokazivala volju da koristi njegovo zamjerno znanje i iskustvo, prije svega na gospodarskom polju. Djelovao je, međutim, u susjednim zemljama, odnosno u regiji - doslovno do posljednjega daha. Otišao je, uvjeren sam, upravo onako kako bi i sam poželio i kako je odgovaralo njegovome načinu - brzo, izravno iz aktivnoga života, a u povijesno sjećanje.