Bio je jedan od utemeljitelja i prvi voditelj Galerije Studentskoga centra (1963./64.), tajnik Društva književnika Hrvatske (1965.), te urednik nekoliko listova i časopisa ("Modra lasta", "Telegram", "Hrvatski tjednik").
Od 1972. do 1990., u razdoblju u kojemu je bio prešućivan, proganjan i zabranjivan, djelovao je kao profesionalni književnik.
Godine 1990. ponovno se zapošljava kao urednik u Nakladnom zavodu Matice hrvatske, odakle 1995. odlazi u prijevremenu mirovinu.
U Matici hrvatskoj, gdje je bio član Upravnoga odbora 1970./71., izabran je za potpredsjednika, te tu dužnost obnaša od 1992. do 1993.
Od travnja 1995. do listopada 1998. bio je glavni i odgovorni urednik "Hrvatskoga slova", tjednika za kulturu, koji je pokrenuo zajedno s nekoliko hrvatskih književnika.
U književnosti se javio 1959. pjesmom u listu "Književna tribina", koji je uređivao Slavko Mihalić te je od tada objavio više od pedeset pjesničkih zbirka te proznih knjiga.
Član je Društva hrvatskih književnika od 1962., a od 1968. do 1996. bio je član Hrvatskoga PEN centra, iz kojega je isključen zajedno s još tridesetak autora, jer su se suprotstavili tzv. Praškoj rezoluciji iz 1994.
Politički se izravno angažirao 1989., kada je nastupio na prvom javnom predstavljanju HDZ-a zajedno s Franjom Tuđmanom i još desetak javnih djelatnika.
Dobitnik je više književnih nagrada, među kojima nagrada "Ivana Brlić Mažuranić" (1987.), "Miroslav Krleža" (1990.), "Tin Ujević" (1996.).
Pojedine pjesme, novele i eseji prevedeni su mu na oko 25 jezika.
Predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman odlikovao ga je Spomenicom Domovinskoga rata, Redom hrvatskoga trolista i Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića.