Na obroncima Zagrebačke gore smjestila se tvrđava Medvedgrad, koja je u svojoj burnoj povijesti služila obrani Zagreba i predstavljala simbole dvije znamenite, vremenski odmaknute povijesne osobe.
Iz davnih vremena Medvedgrad je preko brojnih popularnih historijskih romana i povjesnica postao simbol Crne kraljice, Barbare Celjske, koja je ostala zapamćena po okrutnosti i počinjenim pljačkama i zločinima nad građanima i seljacima.
Suvremenici pak pamte Oltar domovine prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana, koji je na Medvedgradu dao izgraditi braniteljski memorijal na kojem su se devedesetih godina klanjali političari na dane državnih praznika te malobrojni inozemni gosti kojima je to bilo u protokolu. Ritual počasti domovini sada se obavlja u središtu grada, na Spomeniku domovini autora Nenada Fabijanića, ispred gradske skupštine i u susjedstvu statue Franje Tuđmana.
Danas je Oltar domovine zaboravljena relikvija iz tuđmanovskog kraja dvadesetog stoljeća, dok je legenda o Crnoj kraljici, opakoj ženi Žigmunda Luksemburškog, glavna atrakcija koja se nudi posjetiteljima Medvedgrada. Tamo je danas Centar za posjetitelje koji se mogu detaljno informirati o povijesti te značajne građevine.
"U 2023. godini u Centru za posjetitelje Medvedgrad ostvarili smo 19.468 posjeta, od čega 13.993 domaća posjetitelja te 5475 stranih. U 2024. godini Medvedgrad je posjetilo 8299 osoba iz Hrvatske i 1804 osobe iz inozemstva. Trošak samog održavanja Centra za posjetitelje Medvedgrad u 2023. godini iznosio je 64.373,19 eura, a do sada smo u 2024. godini ostvarili trošak održavanja od 27.002,88 eura. U kolovozu ove godine, kao i svake prethodne, planiramo zatvoriti Centar kako bismo proveli sve potrebne popravke i aktivnosti uz održavanje te će se trošak održavanja povećati", kaže za Index dr. Marina Popijač, ravnateljica Javne ustanove Park prirode Medvednica.
Medvedgradske legende, opisane i u Zlatarevom zlatu Augusta Šenoe, te zanimljiv postav povijesnih relikvija očito imaju svoju publiku.
Legenda o Barbari Celjskoj
S obzirom na burnu prošlost kroz koju je promijenio velik broj vlasnika, Medvedgrad je nepresušno povijesno vrelo. Najviše je priča vezano uz Barbaru Celjsku, Crnu kraljicu iz petnaestog stoljeća, poznatu po okrutnosti i raskalašenosti.
Povijesni izvori navode kako je Barbara Celjska, kći grofa Hermana II. Celjskog, zlostavljala široku okolicu utvrde Medvedgrad - od Gradeca do Samobora, gdje se nalazi gradina koju su također posjedovali. Zbog pljački i razbojstava koje je počinila s bratom nazvana je Crnom kraljicom. Uvijek je bila odjevena u crno ruho, kažu legende, bavila se politikom, što je tada bilo muški posao, ali i astrologijom i alkemijom. Kućni ljubimac Barbari Celjskoj bio je crni gavran, a istinski ljubimci brojni ljubavnici s kojima je uživala na Medvedgradu i u samoborskoj utvrdi, kažu priče.
Da bi legenda bila potpuna, uz moć, okrutnost i raskalašenost, navodi se kako je Crna kraljica prodala dušu vragu - kao Goetheov Faust - ali i sakrila ogromno blago. Velike količine zlata ostavila je u tunelima između Medvedgrada, Kaptola i Griča - a čuva ga zmija koja simbolizira upravo nju.
Nezaboravna je i legenda o tome kako je Crna kraljica svojim nadnaravnim moćima stvorila Plitvička jezera - jer ju je narod to zamolio zbog velike suše. Možda je vjerojatnije da je zaslužna za Kraljičin zdenac - izvor i planinarsko stjecište koje se također povezuje s Barbarom Celjskom. Ipak, Crna Barbara nije skončala u Medvedgradu. Živa je uzidana u Veliki Tabor u Hrvatskom Zagorju, raskošni dvorac koji je danas turistička atrakcija - i gdje legenda kaže da se još uvijek čuju njezini krici.
Posljednji politički nastup Franje Tuđmana
Priča o prvom hrvatskom predsjedniku i Medvedgradu nije tako slikovita, ali joj ne nedostaje zanimljivosti. Dr. Franjo Tuđman otvorio je 30. svibnja 1994. Oltar domovine, koji je izradio kipar Kuzma Kovačić, stvorivši tako od Medvedgrada simbol svog vremena. Spomen-obilježje napravljeno je od različitih vrsta kamena iz čitave Hrvatske, a tu je i vječni plamen za junake proteklih ratova. Oltar domovine nalazi se pored južnog medvedgradskog bedema.
Tuđman je tada izjavio kako je to mjesto gdje će se odavati počast domovini. Simbolično, prvi predsjednik Republike Hrvatske na Oltaru domovine održao je i svoj posljednji politički nastup 1. studenog 1999. godine. Umro je 10. prosinca iste godine.
Danas je Oltar domovine zaboravljena priča.
"Medvedgrad već duži niz godina nije protokolarno mjesto za polaganje vijenaca i nema službenih protokolarnih posjeta tako da u tom kontekstu ne možemo govoriti o delegacijama, no različite braniteljske udruge još uvijek organizirano dolaze položiti vijence na prvi Oltar domovine, djelo akademika Kuzme Kovačića, godišnje otprilike 10-15 udruga", objašnjava dr. Marina Popijač.
Nakon promjene vlasti 2000. godine Oltar domovine bio je zaboravljen, ali i oštećen. Polomljene staklene površine zamijenjene su tek 2006. godine, no obnova nije značila i povratak političara i inozemnih gostiju na Medvednicu.
Štoviše, instaliranje Oltara domovine na medvedgradsku tvrđavu izazvalo je uglednog konzervatora Dragu Miletića da taj čin nazove devastacijom važne povijesne građevine i porazom konzervatorske struke.
U knjizi Medvedgrad na Oltaru domovine - pogled izbliza Miletić opisuje kako je od povijesne građevine načinjena politička spačka te precizno iznosi kronologiju loših poteza vezanih uz obnovu.
Drago Miletić se kao konzervator Medvedgradom bavio godinama. Još 1986. primio je s Marijom Valjato Fabris i Nestom Orčićem godišnju nagradu "Ljubo Karaman" za obnovu kapele sv. Filipa i Jakova na Medvedgradu.
Kad su konzervatorski radovi na Medvedgradu 1990. godine prekinuti zbog dogradnje Oltara domovine, Miletiću nije preostalo ništa drugo nego da zabilježi kronologiju devastacije i ponašanje tadašnje stručne javnosti te političke i intelektualne elite. Nije se bavio samo Medvedgradom nego i devastacijom Parka prirode Medvednica te drugim konzervatorskim promašajima načinjenim u ime nove politike devedesetih godina prošlog stoljeća.
Povijest seže u 13. stoljeće
Povijesna priča o Medvedgradu započinje u trinaestom stoljeću, nakon provale Mongola na hrvatske prostore. Tada je kralj Bela IV. - koji je bježao pred najezdom s istoka - naredio izgradnju ili obnovu čak 55 utvrda za obranu. Učinio je to kad su se Mongoli povukli, ali o samom Medvedgradu izvjesnija je tvrdnja da je nastao na poticaj biskupa Filipa, koji je djelovao u Zagrebu, gdje je preminuo 1272. godine. Učinjeno je to na poticaj Pape Inocenta IV. (umro je 1254.), a kao dokaz te tvrdnje služi isprava koja nosi naziv darovnica za Popov toranj. Glavna svrha nove građevine, strateški postavljene na 593 metra nadmorske visine, čuvanje je crkvenih dragocjenosti. Po potrebi tamo su se mogli skloniti i građani.
S brda Mali Plazur - kako se naziva taj dio Zagrebačke gore - mogli su se nadzirati putovi prema Slavoniji i Turopolju, kao i cijeli zapadni dio današnjeg Zagreba. Napokon, danas je Medvedgrad vidljiv iz gotovo cijelog Zagreba, što je zacijelo bio jedan od razloga da se tamo (p)ostavi Oltar domovine.
Od trenutka izgradnje Medvedgrad je imao stambenu i vojnu namjenu. Izgrađene su dvije jake obrambene kule, a cijelo zdanje okruženo je zidovima i opkopima unutar kojih se nalazi romaničko-gotička kapela sv. Filipa i Jakova.
Većina radova bila je dovršena do 1262. godine, kada je u vlasništvo preuzima kralj Bela IV. Od tada se kroz stoljeća promijenilo oko 150 vlasnika. Svi su nam poznati iz udžbenika povijesti - kraljevi Žigmund Luksemburški i Matija Korvin, obitelji Babonić, Zrinski, Erdődy, grofovi Celjski te brojni plemići i biskupi.
S vremenom je utvrda obnavljana, primjerice 1487. zbog opasnosti od Turaka. Ali oni nisu napali Medvedgrad niti su zauzeli Zagreb. Posljednja obnova bila je 1574. godine, no potres iz 1590. oštetio je utvrdu, središte vlastelinstva premješteno je u Šestine, dok su početkom narednog, sedamnaestog stoljeća posljednji stanari napustili Medvedgrad.
Kraljevska komora preuzela je gradinu 1671., kasnije je zabilježeno još nekoliko gospodara, ali više ne snažne utvrde, nego ruševine. Posljednji vlasnik bila je obitelj Kulmer, koja je posjedovala i današnji dvorac obitelji Todorić u Šestinama. Vlasništvo im je oduzeto nakon Drugog svjetskog rata.
Nakon tridesetak godina, tijekom kojih je Medvedgrad propadao i pretvorio u se u ruinu, krajem sedamdesetih godina pokrenuti su radovi na obnovi. Oni su trajali dugo - uz kontroverznu izgradnju Oltara domovine 1990. godine - završeni su tek u 21. stoljeću.
Točnije, završetak je bilo uređenje Centra za posjetitelje 2022. godine koje je financirano sredstvima iz fondova Europske unije.
U sljedećih nekoliko godina na Medvedgradu se neće ništa mijenjati
"Interaktivni postavi u Centru za posjetitelje Medvedgrad ne mogu se mijenjati dok smo u obvezi praćenja i izvještavanja prema provedenom projektu zbog sufinanciranja sredstvima iz EU fonda. Postav kao takav moramo održavati pet godina nakon završetka i zadnje isplate, dakle do veljače 2027. godine, ali ga nadopunjujemo novim sadržajima i aktivnostima. Medvedgrad planiramo i tehnički poboljšati u smislu samoodrživosti i smanjenja otiska CO2", kaže za Index ravnateljica JU Park prirode Medvednica.
Ipak, planira se urediti put do tog simbola Zagreba i vladavine dvije legendarne povijesne osobe. "Pristupni put od rampe do ulaza u utvrdu planiramo urediti i staviti odmorišta s klupama i obavijesnim tablama te održivom rasvjetom, za što smo izradili projekt, a sada čekamo neki od poziva EU za financiranje kako bismo obnovili prilaznu stazu od Gloga do Medvedgrada," napominje dr. sc. Marina Popijač.