GOTOVO mjesec dana je prošlo otkad smo vodili razgovor s osnivačem i investitorom DefenseCodea, kompanije koju su kupili Izraelci.
Izraelska kompanija WhiteSource, koja se bavi unaprjeđenjem sigurnosti računalnih programa, kupila je hrvatsku kompaniju DefenseCode, koju je 2010. osnovao Leon Juranić, a 2015. joj se kao investitor priključio Lucijan Carić.
S Juranićem i Carićem razgovarali smo o samoj kompaniji, ali i poslovnom putu koji ih je doveo do toga da budu dovoljno globalno prepoznatljivi u onome što rade i da ih kupi izraelska kompanija koja je vodeća u svijetu u svom području poslovanja. Komentirali su i situaciju s IT sektorom u Hrvatskoj i EU.
"S velikom čašću, ponosom i poniznošću mogu konačno i javno reći da je firmu koju sam osnovao prije 12 godina s jednim laptopom te puno znanja i volje i čiji sam većinski vlasnik bio i ostao sve ove godine - sve do prije cca. 20 dana - akvizirala svjetski poznata izraelska tvrtka WhiteSource, globalni lider u području aplikacijske sigurnosti", rekao je za Index Leon Juranić, osnivač DefenseCodea.
DefenseCode - prepoznavanje ranjivosti u aplikacijama
"DefenseCode izrađuje programska rješenja za automatizirano prepoznavanje sigurnosnih ranjivosti u aplikacijama. Sigurnosne ranjivosti su specifične pogreške koje nastaju pri dizajniranju i programiranju aplikacija. Svi znamo da aplikacije izrađuju ljudi, a ljudi griješe. Uobičajene pogreške u aplikacijama uglavnom vidimo kad aplikacija ne radi ispravno, zamrzne se, napravi nešto neočekivano i sl.", objašnjava Lucijan Carić, investitor u DefenseCode i čovjek koji je pratio razvoj hrvatskog IT sektora praktički od njegova nastanka.
"Za razliku od ovih 'običnih' pogrešaka, sigurnosne ranjivosti su skriveni problemi koje u pravilu nije moguće otkriti uobičajenim korištenjem aplikacije, pa čak ni uobičajenim metodama osiguranja kvalitete koje provodi većina proizvođača. Sigurnosne ranjivosti mogu se otkriti samo primjenom posebnih znanja i tehnika", nastavlja Carić i dodaje da je većina sigurnosnih incidenata za koje se u javnosti čuje uzrokovana sigurnosnim ranjivostima u aplikacijama. Vjeruje da u to spada i nedavni incident s curenjem korisničkih podataka mobilnog operatera A1.
Kako je sve počelo
Lucijan i Leon su se upoznali 2011., kada su s kolegom Ivicom Ostojićem gostovali kod Domagoja Novokmeta u emisiji Ljetna slagalica na HTV-u na temu informacijske sigurnosti. Nakon emisije su otišli na kavu, upoznali se i ostali u kontaktu. Lucijan je nakon nekoliko godina poznanstva bio svjestan koliko Leon zna, koliki je talent i potencijal softvera koji je napravio pa je u travnju 2015. investirao u njegovu kompaniju.
"Svaki uspješan start-up ima svoj početak i najčešće, nakon što sazre, slijedi akvizicija neke veće firme, odnosno - exit, pa, evo, mogu reći da je i moj start-up DefenseCode došao do exita. Ključni ljudi DefenseCode tima nakon akvizicije priključili su se WhiteSourceu te će i dalje nastaviti razvijati vrhunska sigurnosna rješenja, samo sada s uigranom i velikom mašinerijom koju pruža jedna tako svjetski poznata i renomirana firma kao što je WhiteSource", kaže Leon.
DefenseCode je kao dobro uigran bend
"Pa da onda i predstavim DefenseCode tim, pardon bend: Boško Stanković na bubnjevima, moj prijatelj i kolega haker već 15 godina, zadužen za razvoj middlewarea, odnosno sustava koji radi između frontenda i backenda, zatim Mladen Vasić na klavijaturama, frontend mađioničar i developer par excellence koji unosi funkcionalnost i sjaj u naše korisničko sučelje. Zatim Goran Juranić na basu, naš bug-hunter virtuoz i čovjek odgovoran za to da naš softver radi te za otkrivanje najsitnijih pogrešaka u njemu prije nego što ga isporučimo klijentima. I šećer na kraju, Tanja Juranić na back vokalima, koja obavlja sve one poslove oko firme koji su potrebni da bi firma kao biznis uredno funkcionirala.
Što reći nego da se veselim našim zajedničkim avanturama dalje u WhiteSourceu", zanimljive paralele vuče Leon Juranić između male programerske kompanije i glazbenog benda.
Nema države - nema problema
Priznaju da nisu imali većih problema u Hrvatskoj, ali prvenstveno zbog toga što su od početka bili orijentirani na izvoz. Nisu se oslanjali na institucije u Hrvatskoj jer se, prema njihovim riječima, na njih ne možete ni osloniti i nemaju ekspertizu u onome čime se DefenseCode bavi. Područje kojim se bave je toliko specijalizirano da država i ne razumije čime se oni bave, a u pravilu ju nije ni briga, osim ako se ne radi o povlaštenim tvrtkama, kakvih ima i u IT sektoru, kao u svakom drugom sektoru u Hrvatskoj.
Država je s jedne strane napravila uslugu IT sektoru jer se nije njime bavila, ali s druge strane nije pripomogla oko strateški jako bitnih stvari za IT sektor, kao i druge izvozne tvrtke. Trideset godina nakon samostalnosti Hrvatska još nema ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja s SAD-om. Zbog toga hrvatske tvrtke moraju tražiti alternativne puteve za izvoz u SAD te otvaraju podružnice u Mađarskoj, Estoniji, Irskoj, Ujedinjenom Kraljevstvu itd. i ostaju hrvatske tvrtke samo na papiru.
U SAD se iz Hrvatske izvezu od 2 do 4 milijarde kuna roba godišnje, a izvoz usluga, u koje spada IT sektor, također je značajan. Stoga opaska o velikom propustu države zbog nepostojanja ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja između SAD-a i Hrvatske apsolutno stoji.
Odnos države prema cijelom tehnološkom sektoru, ne samo IT-ju, sramotan je, smatra Lucijan Carić. Najbolji i najpropulzivniji dio IT sektora egzistira daleko od države, a u Hrvatskoj uopće ne ostvaruje prihode ili ih ostvaruje jako malo.
EU zaostaje u informatici za ostatkom svijeta
"Pametne države imaju ministarstva, visoko pozicionirane agencije ili slična tijela koja se sustavno bave izazovima javnog i privatnog IT i tehnološkog sektora. Mi danas, kao država, nemamo ništa. Imamo tajne sastanke u vladi na kojima se iza zatvorenih vrata i bez ikakvih jasnih kriterija podobnima i 'perspektivnima' dijeli javni novac i ugovaraju 'strateški' projekti", kritično će Lucijan prema načinu funkcioniranja naše države te nastavlja:
"Imamo razne fondove i europska sredstva koja se, često po čudnim kriterijima, dijele projektima od kojih nikad neće biti ništa, koji su - ili će biti - u najbolju ruku u neprekidnom razvoju i gdje će novac na kraju završiti u nekretninama, sportskim autima i skupoj garderobi."
"S druge strane, ta sredstva nisu dostupna onima kojima stvarno trebaju i koji bi s njima napravili itekakve pozitivne promjene ili njihovi projekti i njihove potrebe nisu definirani pravilnicima koje su pisali razni ćate u Hrvatskoj i birokrati u Bruxellesu."
Napominje da je sve što EU radi s politikama vezanima za IT promašeno te da vrijedi staro Titovo pravilo: "Snađi se, druže!" Zbog toga je na globalnoj karti informacijskih tehnologija, vrijednosti i utjecaja informatičkih tvrtki EU danas patuljak, što je primjer pucanja u vlastitu nogu.
Razočarale su ih i najpropulzivnije softverske hrvatske tvrtke s kojima nisu uspjeli pronaći zajednički jezik, zbog čega žale jer bi uzajamna korist bila nemjerljiva.
U Hrvatskoj su ipak imali određen broj korisnika, ali njihovo iskustvo pokazuje da je najlakše poslovati u SAD-u. "Pokažete proizvod, pokažete da znate i, ako vaš proizvod zadovoljava njihove kriterije, oni ga kupe. Tamo nema nikakvih europskih kerefeka, tipa jeste li domicilna tvrtka, ni nekakvih lokalpatriotskih preferencija. Takva europska 'strategija' je porazna jer većina zemalja EU nema, a ne vjerujem ni da će skoro imati, išta blizu onome što mi nudimo", pojašnjava Lucijan Carić razliku između SAD-a i EU.
Foto: Mario Majcan
Najveće razočaranje im je Irska.
"Banke su im katastrofa, daleko ispod mogućnosti i ponude u Hrvatskoj. Cijene su američke, a usluga je, onako, hrvatska. Često i lošija. Kada pogledamo složenu transakciju kroz koju smo prošli, daleko najboljima su se pokazali naši hrvatski konzultanti, odvjetnički tim predvođen Matom Lovrićem, ekspertom s velikim iskustvom na području akvizicija. Njihova stručnost i profesionalnost daleko je nadmašila sve što smo do tada vidjeli, i u Irskoj, a čak i u Sjedinjenim Državama", oštar je Lucijan.
Zaključno, smatra da je najbolje što Hrvatska može napraviti IT-ju da mu se makne s puta, kada je već dokazala da nije sposobna voditi suvislu državnu IT politiku, nego samo otežava razvoj tog sektora.
Leon Juranić - genijalac koji je napravio čudo
Leon je samozatajni stručnjak, genijalac i "bijeli haker", pa ne želi ulaziti u teme o kojima Lucijan otvoreno govori i u njima dobro pliva. No on je na kraju ipak osnivač kompanije, na njegovoj stručnosti i strasti se temelji DefenseCode i želi se držati samo svoje strasti - pronalaženja i popravljanja sigurnosnih rupa u programima.
"Prvo bih htio zahvaliti svojoj dugogodišnjoj djevojci, sada i ženi Tanji, koja je bila uz mene od samih početaka i bez čije se podrške i neograničenog razumijevanja (kada ga i je i nije trebalo biti) sve ovo ne bi ni dogodilo. Nadalje bih zahvalio svojim roditeljima koji su imali sluha kad sam kao klinac bio zaluđen kompjuterima i koji su mi prije 12 godina dali novac, odnosno temeljni kapital za otvaranje firme DefenseCode. Zahvaljujem i Vlatku Kosturjaku kao prvom investitoru te Boži Šariću."
"Posebno bih htio zahvaliti cijelom DefenseCode timu koji je odradio naprosto nevjerojatan posao, iz male države, u izradi softvera koji danas koriste čak i globalne Fortune 500 kompanije. Bili ste svi nevjerojatni svo ovo vrijeme, od kad ste postali dio tima, pa do samoga kraja, svatko na svoj način, i neizmjerno sam vam zahvalan na tome", emotivno završava Leon Juranić.