Prisjetimo se posljedica najveće nuklearne nesreće u Černobilu 1986. godine

IAKO stručnjaci tvrde da je mogućnost da se nesreće u japanskim nuklearkama pretvore u nuklearnu katastrofu černobilskih razmjera mala, podsjetit ćemo vas na tu najveću nuklearnu nesreću u povijesti.

Eksplozija nuklearne elektrane dogodila se 26. travnja 1986. godine, u trenutku kada se uslijed eksperimentiranja na jednom od četiri nuklearna reaktora počela topiti njegova jezgra. Oko 200 ljudi je visoko ozračeno, a 32 ih je umrlo u roku od nekoliko mjeseci. Više od 350 000 ljudi je preseljeno iz ozračenog prostora. Radioaktivnost je ostala trajni problem i nemoguće je sa sigurnošću utvrditi koliko je ljudi umrlo od posljedica ove katastrofe. Vjetar i oblaci tada su radioaktivni materijal "transportirali" i na područje zapadne Europe. Po međunarodnoj nuklearnoj ljestvici nesreća (INES ljestvica) ova katastrofa označena je brojem 7 (nesreća najvećih razmjera).

Najveća zamjerka međunarodne zajednice tadašnjoj sovjetskoj vlasti bilo je prešućivanje nesreće. Problem su uočili tek švedski meteorolozi koji su primjetili visok stupanj radioaktivnosti nad Švedskom tri dana kasnije. Na čelu SSSR-a tada je bio Mihail Gorbačov koji je problem htio riješiti "u tišini". Vlasti su tada svjesno žrtvovale 30 ukrajinskih vatrogasaca koji su bez potrebne zaštite poslani gasiti požar, a umrli su ubrzo nakon nesreće od posljedica zračenja. Kao uzrok nesreće navodi se loš dizajn sovjetskih reaktora i ljudska pogreška uzrokovana prije svega nestručnim osobljem.