Knjiga izraelske znanstvenice Ruth Lipe "Židovska bogoštovna općina Zagreb i njezino djelovanje u Nezavisnoj državi Hrvatskoj" predstavljena je srijedu navečer u Židovskoj vjerskoj zajednici Bet Israel u Zagrebu.
Urednica knjige Jasminka Domaš rekla je da je 1941. bila zabranjena židovska škola pa su ljudi unutar zajednice, među kojima i sveučilišni profesori, prikupili mlade i držali im školu. To su, dodala je, bile grozne okolnosti, ali su djeca imala kakav-takav privid normalnosti jer su imala obveze i išla u školu.
Najviše ju je impresionirala činjenica da općina koja više nije bila u Palmotićevoj 16 jer je zgradu uzeo Gestapo radi u Trenkovoj ulici i na Trgu kralja Tomislava. Židovi su, ocijenila je, i u tim beznadežnim okolnostima ulagali u svoje znanje i volju da mladima usade učenje i svijest o tome koliko je to važno za živjeti i u tim okolnostima preživjeti.
Urednica: Vodi se rat protiv terorizma
Ocijenila je da židovska zajednica u Hrvatskoj danas nema nekih problema, a srećom ni izgreda. Postoji najviše onog, što, kaže zovu latentni antisemitizam koji se, s obzirom na rat koji se vodi na Bliskom istoku, sve više prelijeva i kod nas. Dodala je kako neki ljudi koje godinama poznaju sada kažu da neće doći u Židovsku zajednicu.
Kad im kažu da je to zbog toga što rade u Gazi, onda se, istaknula je, nevoljko osjećaju. "Moram naglasiti da se ne vodi rat Židova protiv muslimana ni rat protiv Palestinaca, nego rat protiv terorizma", rekla je Domaš. Upitana zašto je zajednica tek sad objavila knjigu iako je rad napravljen 1998., rekla je da je to tako s rukopisima.
Oni koji put odmah ugledaju svjetlo dana, a koji put prođu desetljeća pa i stoljeća prije nego što se nešto otkrije, napomenula je Domaš i dodala kako je rukopis bio tu dosta rano, ali iz nekog razloga neki ljudi nisu pokazivali interes.
Budak: Stvari nisu bile crno-bijele kako se to inače zamišlja
Tekst je bio napisan na hebrejskom jeziku, a nakon prijevoda na hrvatski, otkrila je koliko je vrijedan, kaže Domaš. Povjesničar i profesor s Filozofskog fakulteta Neven Budak rekao je da to djelo prvi put obrađuje rad Židovske općine u Zagrebu kroz cijelo razdoblje Drugoga svjetskog rata.
"Mislim da većini javnosti, možda ne toliko stručnjacima, nije bilo poznato da je Židovska općina radila doista do posljednjega dana Drugoga svjetskog rata iako gotovo da više nije bilo Židova u Zagrebu", rekao je Budak, dodavši da je općina ispunjavala svoje zadaće i brinula o preživjelima i onima u logorima.
Naglasio je kako ono što možda daje malo drukčiju sliku jest odnos s vlastima NDH, gdje vide da stvari nisu bile sasvim onako crno-bijele kako se to inače zamišlja.
Budak: Najjače židovske općine bile su u Zagrebu, Osijeku i Sarajevu
"Neki, čak i relativno visokorangirani ljudi u policijskom sustavu čak su i pružali zaštitu pojedinim članovima općine, radili propusnice da se mogu spasiti", rekao je Budak i dodao kako to ipak ništa ne mijenja na generalnoj ocjeni toga kako su se vlasti NDH odnosile prema Židovima.
Ocijenio je kako su u NDH najjače židovske općine bile u Zagrebu, Osijeku i Sarajevu i dodao kako predstavljena knjiga polazi od toga da je samo Zagrebačka općina radila kroz cijelo razdoblje rata. Smatra kako će istraživanja pokazati da su i druge dvije općine u NDH funkcionirale na neki način, iako u skromnijem opsegu od Zagrebačke općine.
Knjiga, po riječima Budaka, pomaže da se objektivnije sagleda položaj židovskih zajednica u vrijeme NDH jer je rađena na fondovima koji su nastali djelovanjem pripadnika općine, na njihovoj korespondenciji i na njihovim sjećanjima, na nekim fondovima koje nitko drugi nije gledao osim autorice knjige.
Zakoni bili drastični, uhićenja se događala svakodnevno
Upitan kako to da se zagrebačka Židovska općina uz još jednu uspjela održati i raditi tijekom cijeloga rata, povjesničarka Ljiljana Dobrovšak rekla je da za to zaslužno vodstvo Židovske općine koje je, unatoč svim neprilikama, u privatnim stanovima i dalje djelovala.
Unatoč zakonima koji su bili vrlo drastični, gdje su se svaki dan događala uhićenja, izbacili su ih iz sjedišta, ipak su uspjeli na različite načine preživjeti, prikupljati pomoć, omogućavati bježanje u sigurnije zone.
Ruth Lipe je rođena 1946. u Zagrebu. U prosincu 1948. godine Ruth Lipe je s majkom odselila u Izrael i do danas tamo živi. O knjizi je govorila i prevoditeljica Sonja Makek, a okupljene su pozdravili predsjednik Bet Israela Danijel Benko i Hadas Dolev Klein iz izraelskog veleposlanstva.